Ajde.
Počinje uskoro ispitni rok junski.
Algoritam Jutjuba korisnike od devet do 14 godina usmerava na nasilan i opasan sadržaj. Izveštaj američke organizacije, Projekat tehnološke transparentnosti koja se bavi uticajem društvenih mreža na živote ljudi pokazuje da Jutjub usmerava mlade ljude i decu na nasilne sadržaje. Uglavnom, napravili su lažni nalog od, ne znam, 14 godina, 12 godina, devet godina, kako je to već išlo, pojavili se tamo, dobijali neke sadržaje koji su ovakvi i onakvi.
Dakle, „jutjub“ je naravno demantovao, ovi kažu da nije tačno da algoritam tako radi i sada je to pitanje šta i kako? O tome mi treba da razgovaramo u narednom periodu, kako sa tim da se izborimo, a da ne budemo ovde optuženi od onih istih da radimo cenzuru interneta, da radimo ne znam ni ja šta?
Dakle, da sa jedne strane zaštitimo decu, zaštitimo društvo, a sa druge strane da ne narušavamo ono što su ljudske slobode i pravo. I, to je ono što…
(Radomir Lazović: Sa druge strane sebe.)
Šta je rekao?
(Predsednik: Lazoviću.)
U svakom slučaju ono što jeste problem, to je da mi nemamo u društvu razumne i racionalne ljude sa kojima možemo da razgovaramo, a da se nalaze na drugoj strani, nažalost to ste imali prilike da vidite sada. To sada vidite i ovog momenta, dakle, ovog momenta.
Ja sam mislio da je Kosovo i Metohija sporna tema na kojoj možemo da se ujedinimo zato što je za njih i one koje podržava Viola fon Kramon i finansira Viola fon Kramon Kosovo odavno nezavisno i kako možete da pravite konsenzus sa nekim za koga je ta priča završena? Ali, ako ovakva stvar nije mogla da nas ujedini, onda je to veliko pitanje kuda u stvari idemo?
Na samom kraju da bi ljudima bilo jasno šta oni rade i o čemu pričaju, jedan opet od njihovih vedeta sa „tvitera“ kaže ovako – da ponovim, promene će se desiti, sporo i gotovo nevidljivo, zakačiće svakog, jer niko nije otporan na šansu koju smo dobili od ubijene dece, šansu koju kao društvo odgovorno za njihovu smrt nismo zaslužili to je i prokletstvo sa kojim ćemo živeti mi, nezasluženo preostali, haštag i kako već ide.
Dakle, sve dok mi na javnoj sceni budemo imali ljude i potpuno svejedno iz kog miljea, koji u ovakvim stvarima vide šansu, koji u iskakanju voza iz šina vide šansu, koji u poplavama vide šansu, koji u masakrima vide šansu, u koroni vide šansu, mi ćemo teško moći kao društvo da napravimo jedan iskorak, da kažemo ovo su pravila, u redu je politika, u redu je da se udaramo po cevanicama, u redu je da boli, ali ovu granicu ne prelazimo. To se neće desiti, jednostavno ako neko ovo, a videli ste - vidi kao šansu, tu teško da bilo kakvog dogovora može da bude. Hvala.