Gospodine Kosaniću, da se i ja zahvalim što postavljate ova pitanja i da iskoristim priliku, čini mi se da vremenski faktor je taj da je verovatno ov na ovu temu moje poslednje obraćanje narodnim poslanicima, da se svima zahvalim što smo doprineli zajednički, pre svega, povećanju vidljivosti i značaja teme populacione politike i da podsetim da, zahvaljujući Nacionalnom savetu za populacionu politiku, kojim predsedava predsednik države, Savetu za populacionu politiku Vlade Republike Srbije, kojim predsedava gospođa Ana Brnabić, Kabinetu, na čijem sam ja čelu, ali apsolutno svi ministrima i svima vama, mi smo u poslednje četiri godine napravili onaj prvi, možda najteži, korak. Otvorili mnoga pitanja, često bili kritikovani što stvari nisu bile bolje, a zapravo Vlada Republike Srbije po prvi put, na inicijativu predsednika Vučića, bavi se vrlo organizovano ovim pitanjima i to u vrlo tesnoj saradnji sa medijima, sa akademskom zajednicom, sa privrednim subjektima, sa jedinicama lokalnih samouprava, o čemu ste vi nešto rekli.
Primer dobre saradnje sa međunarodnim organizacijama je sadržan i u vašem pitanju i sadržan je i u vašem interesovanju šta se to zapravo dogodilo kada su eksperti iz SAD, iz Švedske, iz Italije i iz još nekoliko zemalja, i to ne samo demografi, nego i ekonomisti koji se bave populacionom politikom i ljudi koji dobro poznaju etiku, došli u našu zemlju. To je sedam zaista vrhunskih eksperata sveta koje su angažovale organizacije UN, koje se bave, pre svega, razvojem i populacionim pitanjima. Dakle, UNDP i UNFPA su boravili u aktivnoj poseti i radili ovde jednu celu radnu nedelju.
Oni su najpre stekli uvid u sva naša dokumenta, u sve ovo o čemu smo pričale i predsednica i ja. Stekli su uvid u to kako mi to zamišljamo da su jedinice lokalne samouprave, dakle gradovi i opštine, ta mesta gde čuvena krilatica UN „leave no one behind“, da niko ne ostane iza kolone, da oni koji su najosetljiviji budu uključeni u naše programe, kako ih mi to primenjujemo i naravno dali su određene preporuke.
Koje su to preporuke koje su oni dali? Pre svega, populaciona politika ima tri bitna elementa. Pronatalitetne mere o kojima smo u više navrata pričali, uz sve komentare da one treba da se unapređuju, da u nekim segmentima moraju biti i bolje i kvalitetnije i koje nikako nisu samo finansijske, jer kada su samo finansijske one se vrlo brzo iscrpe i nemaju nikakve rezultate. To su vrlo ograničene i nefinansijske mere i mi smo o njima ovde u više navrata pričali. Dakle, usklađivanje rada i roditeljstva, servisne aktivnosti koje će sniziti psihološku cenu roditeljstva, neuporedivo više znanja o reproduktivnom zdravlju, neuporedivo više znanja o demografiji, programi ka zdravom materinstvu, partnerstvo u odgoju dece itd. To je samo jedan segment.
Ovaj drugi je vezan za migracije. Premijerka je dosta o tome rekla šta smo uradili. Šta su oni predložili uz sve ono što smo mi već uradili? Oni smatraju da naše bavljenje dijasporom mora biti još malo drugačije i tu vrstu preporuka su dali. Smatraju da, prosto, naše ljude koji su u inostranstvu treba stimulisati da dođu, ali tačka povratka sada već radi na tome, da im tehnički olakša šta im to sve od papira treba ako odluče da dođu, na koji način mogu dobiti olakšice oko otpočinjanja posla, da budu ovde start-aperi, na koji način oni treba, na primer, da reše pitanje svog zdravstvenog osiguranja, na koji način treba da reše čitav niz administrativnih pitanja za koje je ranije bilo potrebno mnogo vremena.
Oni, takođe, smatraju da nedovoljno koristimo transfer znanja, zajedničkih projekata i sugerirali su i predsedniku države i u razgovoru sa svima nama davali su vrlo konkretne sugestije za sredine različite veličine šta su to dominantni njihovi predlozi, na koji način ljude koji su zavičajno vezani za određenu regiju Srbiju, možemo imati komunikaciju koja će biti ne samo finansijsko ulaganje, već taj put do povratka u Srbiju može zapravo biti za početak kroz različite oblike, pre svega, transfera znanja i zajedničkih projekata.
Takođe su sugerirali da jedno telo na nivou Republike treba da se bavi ljudskim resursima. Ocenili su da činjenica da smo stari i da u proseku naš stanovnik ima 42,3 godine, iziskuje da populaciona politika mora biti usmerena na vrlo konkretne programe aktivnog starenja i krenuli su od toga da ljudi pre nego što će biti penzionisani treba u radnim organizacijama da imaju savetodavnu funkciju, da se pripremaju za penzije u kojima takođe treba da budu aktivni i to aktivni u okviru svih svojih psiholoških i stručnih potencijala.
Smatraju da tu leži jedan veliki neiskorišćen potencijal koji bi morao biti potpuno drugačije. Takođe, smatraju da treba spremnije da dočekamo buduće generacije starijih naših sugrađana.
Znate, statistika kaže da je 14,3% osoba do 14. godine u Srbiji, a 20,2% onih koji su preko 65 godina. To je podatak koji nam u svim planskim dokumentima iziskuje vrlo konkretne mere i sada, kada govorimo o akcionim planovima i planovima jedinice lokalne samouprave, mi se trudimo da zajedno sa nevladinim sektorom, da zajedno sa predstavnicima sredstava informisanja razgovaramo o tome koliko su ta planska dokumenta i prioritizacija za svaku sredinu bitna, jer, bez obzira što Srbija nije velika, prioriteti vezani za populacionu politiku su različiti.
Dakle, veličina jedinice lokalne samouprave je jako važna. Formiranje tela koje će se baviti ljudskim resursima od prenatalitetnog perioda, kroz period trudnoće, rađanja, ranog razvoja, posebno u periodu fertilnosti radne efikasnosti, jer se ti periodi preklapaju. To smo dobili vrlo, vrlo konkretne predloge i moram reći da su otišli iz Srbije sa konstatacijom da spadamo u one zemlje koje u regionu vrlo ozbiljno i integrativno pristupaju i prilaze ovim problemima. Naravno, oni su deo svojih uvida preneli i predsedniku Republike kao predsedniku Saveta za populacionu politiku, a i nama u kabinetu dali vrlo, vrlo korisne sugestije.
Vama hvala na tom pitanju.