Hvala.
Poštovani građani Srbije, danas u ovoj sali bi trebalo da raspravljamo o zakonima koji na prvi pogled deluju kao jedno tehničko pitanje, međutim, sve što se tiče izbora u Srbiji odavno nije tehničko pitanje, već je isključivo pitanje slobode.
Na papiru su nam izborni zakoni i Ustavni sud, a ono što zapravo živimo u realnosti je to da prisustvujemo jednoj epizodi serije "kako da uspešno glumimo reforme a da zapravo ništa ne promenimo".
Jer, u ovoj zemlji, vlast ima jedan neverovatan talenat. Kada Brisel kaže – popravite institucije, oni poprave fasadu. Kada Venecijanska komisija kaže – vratite tužioce, oni naprave jedan kasting. Kada Evropska komisija kaže – novca nema dok ne uklonite posledice Mrdićevih zakona, oni sednu, razmisle nekoliko dana i smisle
19/2 MT/LjL
jedno genijalno rešenje a to je da se igraju gde je loptica sad a gde je loptica sad, sve dok ne zagusti.
I onda se desi ono što smo videli u Visokom savetu tužilaštva. Umesto da se u tok vrate svi oni tužioci kojima je mandat nasilno prekinut, vlast je odlučila da vrati samo neke. Može, ali ne svi. Vratićemo malo ovog, malo onog, dodaćemo troje novih, pa, ako prođe – prošlo je. Posebno je zanimljivo ko ne može da se vrati. Dakle, ne može da se vrati tužiteljka Irena Bjeloš, to je, znate, ona tužiteljka koja je izdala nalog za hapšenje funkcionera SNS i to nakon zaplene pet tona droge. Ne može da se vrati ni Aleksandar Barac, to je tužilac koji je radio na predmetu "nadstrešnica". Dakle, poruka je jasna. U institucije mogu da se vrate svi oni sem onih koji bi da te institucije koriste za ono za šta su one zapravo i napravljene.
Kada pričamo o ovim zakonima o izborima predsednika Republike, ne znam zašto tako ponižavate vašeg faraona, nije on samo predsednik Republike, on je i nosilac liste svih izbora gde god i kad god se oni dešavali, on je šef kampanje, ministar za sve, urednik dnevnika, glavni građevinski inspektor, tumač Ustava, meteorolog, ako zatreba. Jedino još nije bio predsednik kućnog saveta, mada ni to nije isključeno.
Kada govorimo o izboru narodnih poslanika, vi ste, gospodo, tu instituciju do te mere devastirali da je ona postala sramotna. Ovde se već godinama igrate i sprovodite kao onaj Pavlovljev eksperiment, znači, dovedete većinu poslanika SNS samo da odreaguju, kao u tom istom eksperimentu, da odreaguju u trenutku kada čuju zvonce. Samo treba da pritisnu "da" na glasanju i to je sve.
Kada pričamo o lokalnim izborima, lokalni izbori za SNS su zapravo samo ratni plen, svaka opština je samo ratni plen za koju su oni spremni da idu do kraja. I da vidimo kako izgleda kampanja – krenu od zastrašivanja, pa pretnje, pa ucene, kupovina glasova, itd.
Znači, nama ne treba pravni puder preko ovih političkih modrica koje ste nam naneli, nama treba sređen birački spisak, ravnomeran pristup medijima, zabrana funkcionerske kampanja koja se zaista primenjuje, zaštita birača od vaših ucena, kao što se sad događa u svim ovim ustanovama socijalne zaštite, institucije koje zaista rade svoj posao i tužilaštvo koje ne pita ko je čiji član, već šta je uradio. Jer, izbori nisu pošteni samo zato što postoji neka kutija i šibicari je imaju. To ne znači da je igra poštena. Hvala.