Hvala, poštovana predsednice.
Poštovane kolege poslanici i poštovani građani Republike Srbije, iskoristila bih pravo iz člana 287. Poslovnika i postavila pitanje ministru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede gospodinu Glamočiću.
5/2 JD/IR
Činjenica je da od 2012. godine, Vlada nastoji da unapredi agrarnu politiku naše zemlje polazeći od ogromnih poljoprivrednih potencijala kojima nas je priroda darovala i time dala mogućnost da postanemo veliki proizvođač poljoprivrednih proizvoda i hrane i značajan izvoznik ovih proizvoda.
S druge strane, sektor poljoprivrede treba da omogući svim poljoprivrednim gazdinstvima da mogu da žive od svoje osnovne delatnosti, dakle, od poljoprivrede.
Tu država ima svoju ulogu i ona je ostvaruje kroz podsticaje u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja putem kojim se pruža značajna podrška svim registrovanim poljoprivrednim gazdinstvima.
Ono na šta bih skrenula pažnju jeste stanje poljoprivrede u izrazito nerazvijenim opštinama koje pripadaju četvrtoj kategoriji, a to znači da je njihov stepen razvijenosti ispod 60% od republičkog proseka.
Takvih opština u Srbiji je 44, ja ću ih sada navesti; Aleksinac, Babušnica, Bela Palanka, Blace, Bojnik, Bosilegrad, Brus, Bujanovac, Varvarin, Vladičin Han, Vlasotince, Gadžin Han, Golubac, Dimitrovgrad, Doljevac, Žabari, Žagubica, Žitiorađa, Knjaževac, Krupanj, Kuršumlija, Kučevo, Lebane, Ljig, Mali Zvornik, Malo Crniće, Medveđa, Merošina, Mionica, Nova Varoš, Opovo, Petrovac na Mlavi, Preševo, Priboj, Prijepolje, Ražanj, Raška, Rekovac, Svrljig, Sjenica, Surdulica, Trgovište, Tutin, Crna Trava.
Radi ujednačavanja razvoja naša država preuzima veliki broj privrednih i drugih podsticajnih mera, a kada je u pitanju selo ima i nekoliko podsticajnih programa kojima se stimuliše ostanak i povratak mladih na selo, ali složićemo se da je uvek potrebno više.
U tom smislu da bi se sprečilo dalje nestajanje i ruiniranje sela, naročito u ovim opštinama od kojih su mnoge u pograničnim područjima postavila bi pitanje ministru Glamočiću – da li postoji mogućnost da se od sledeće budžetske godine za ove 44 najnerazvijenije opštine svi zakonski podsticaji u poljoprivredi i ruralno razvoju uvećaju bar za 20% kako bi se koliko – toliko sprečilo dalje zaostajanje i pražnjenje ovih sredina koje su pretežno poljoprivredne.
Drugo pitanje se odnosi na sektor šumarstva. U državnoj %svojini danas je oko 53% šuma. Pošumljenost Srbije je oko 29%, a cilj je da se pošumi 41% područja. Pošumljenost je važna iz više razloga. Najvažnija je naravno proizvodnja kiseonika, a drugi razlog koji bi istakla jeste čuvanje voda.
Pročitala sam da jedno stablo bukve staro 50 godina čuva jednu tonu vode. Nisu slučajno najvredniji izvori vode tamo gde su duboke šume.
Svesni smo klimatskih promena i sve češćih suša, a tome doprinosi i nedostatak šuma usled nekontrolisanih seča, sušenja, starenja drveća, pa i krađa državnih šuma.
Znamo da postoji pojedinačni programi pošumljavanja određenih lokacija, ali bih ovog puta apostrofirala probleme pošumljenosti upravo u mnogim od ovih nerazvijenih opština koje su često vezani za vodosnabdevanje u seoskim, planinskim predelima, a koji su prevashodno stočarski. Tako smo proteklog leta bili svedoci da je na obroncima suve planine nije bilo dovoljno vode ni da se napoje stada.
U tom smislu bih pitala ministra Glamočića – da li postoje mogućnosti da Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede za ove 44 ekstremno nerazvijene opštine izradi poseban program zaštite šuma, odnosno programe pošumljavanja i program interventnog snabdevanja vodom i da pomogne u izgradnji prikladnih, makar i mobilnih objekata vodosnabdevanja kako bi se sprečilo ne samo propadanje stočarstva,
5/3 JD/IR
već i dalje odumiranje sela u ovim krajevima koji su nedovoljno razvijeni ali dovoljno važni za državu?
Hvala.