Uvažena predsednice Narodne skupštine, poštovane kolege, narodni poslanici, uvaženi građani, vrlo sam zadovoljna što smo napokon, posle više dana zaista otvorili teme koje se odnose na konkretan dnevni red i na konkretan zakon, Zakon o zaštiti vazduha.
Nekoliko puta sam čula da je ovo izuzetno značajna tema koja se uvezuje i sa posledicama neustoličenim, bez ikakvih dokaza, na uticaj na zdravlje ljudi i iako, podvlačim, da zagađenje postoji, i da imamo problem sa onim lokalnim samoupravama koje nose taj teret da imaju najveće zagađenje u Srbiji.
Ali, žao mi je, kao što smo čuli, i ako vam je to izuzetno značajno, niste uzeli učešće ni u jednom predkoraku do ovog momenta koji sada slušamo. Ja se iskreno nadam da će se to u nekoj budućnosti promeniti, jer mislim da smo imali dovoljno vremena da nađemo uporište u onome što nije ustoličeno i definisano direktivama, a sada ću ići redom u odnosu na sve što izneli, jer sam pažljivo slušala i zapisivala.
Što se tiče Valjeva, Ministarstvo za zaštitu životne sredine je od 2021. godine, uložilo 241 milion u konkretne mere za zaštitu vazduha na teritoriji grada Valjeva.
Kada kažem, konkretne mere mislim na zamenu kotlova u javnim objektima, na zamenu individualnih ložišta, na uklanjanje divljih deponija i na pošumljavanje. To za Valjevo nije dovoljno, mi moramo još intenzivnije da radimo, ali ono na čemu sada intenzivno radimo je, završavamo čini mi se, i najznačajniju stvar za Valjevo o kojoj smo čuli i od gospodina Bajatovića, a to je gasifikacija namenske industrije, odnosno Krušika, to je jedna stvar.
Druga stvar, uklonićemo i sanirati i rekultivisati u potpunosti glavnu gradsku divlju deponiju. Zašto? Zato što Srbija je omogućila kapitalne zelene projekte, odnosno izgradnju regionalnih centara za upravljanje otpadom.
Konkretno, za grad Valjevo, i o tome sam već govorila, ali pošto vidim da je to opet tema da građani, oni koji nisu stigli da čuju, čuju sada, u pitanju je do kraja godine u puštanje u probni rad regionalni centar za upravljanje otpadom na Ubu, na lokalitetu Kaleniću, ka kojem će upravo grad Valjevo da gravitira.
U tom kontekstu mislim da je napravljen iskorak u konkretnim merama, zato što želim da vas podsetim na sledeće. Pre 2020. godine, „v“ od reči vazduha nismo mogli da čujemo, ni u Skupštini, nije bilo ni na dnevnom redu nijednog Odbora niti je bila tema bilo kakve javne politike, akademske zajednice, stručnih institucija, civilnog društva, tako da u tom kontekstu od 2021. godine do danas, možemo da vidimo konkretne mere. Do 2021. godine, ono o čemu vi govorite, a sada ću da vam citiram i mislim da je izuzetno značajno šta je to što je tada i na čemu se intenzivno radilo i šta je bilo značajno a nije donosilo konkretne rezultate.
Ako pričamo o Monitoringu vazduha gde vidim da ima mnogo predloga za amandmane, odnosno za izmene, moram da vam jednu definiciju iscitiram koja je direktno trasportovana iz direktive EU, a zvuči ovako „ Aglomeracija, predstavlja zonu sa više od 250 hiljada stanovnika ili zonu u kojoj živi 250 hiljada ili manje stanovnika, ukoliko je gustina naseljenosti veća od prosečne u Srbiji ili postoji povećana potreba za ocenjivanjem i upravljanjem kvaliteta vazduha“.
Srbija u ovom momentu ima u svakoj aglomeraciji automatsku mernu stanicu, samo grad Beograd sa Obrenovcem ima 36 mernih stanica. Na teritoriji čitave Srbije, u ovom momentu imamo 85 automatskih mernih stanica. Izvadite podatak iz bilo koje zemlje EU, sa sličnom gustinom naseljenosti, sa sličnim socioekonomskim potrebama, sa sličnom teritorijom, sa sličnim problemima da li imaju ovoliko mernih stanica.
Zašto ovo govorim? Mi smo podigli monitoring na najviši mogući nivo, mi u ovom momentu kada završimo uspostavljanje automatske merne stanice u Jagodini, nećemo imati nijednu jedinicu lokalne samouprave, koja ima status grada, da nema pokrivenost automatskom mernom stanicom.
To je prvi korak koji smo uradili ne na profesionalan način, nego čini mi se da smo izašli iz svih mogućih okvira gde je to zaista bilo potrebe da se postavi.
Ono što je sada prioritet je da prestajemo sa širenjem državne mreže, jer ne da nema potrebe kao što ponavljam, već smo zaista prešli sve standarde u pozitivnom smislu da imamo sve moguće i podatke sa automatskih mernih stanica plus sa dopunske mreže o kojoj ste takođe govorili, koje sprovode lokalni zavodi za javno zdravlje. Zašto ovo govorim?
Pomenuli ste grad Niš. Rekli ste da se ne meri živa. Prema podacima iz Izveštaja o oceni kvaliteta vazduha, odnosno Gradskog Zavoda za javno zdravlje Niš, nemamo podatak da je nešto što je potreba da se meri na teritoriji tog grada upravo živa, ali da bi građani znali šta se meri, jer osnovni zagađujući parametri, kao što su oksidi azota, sumpor dioksid, pm čestice, ozon i ugljen monoksid, su osnovni parametri koji se prate zajedno sa benzopirenom, da bi mogao da se oceni kvalitet vazduha.
U PM česticama se takođe prate i teški metali i nemojte građani Srbije da mislite da država Srbija ne meri i teške metale. Izneću tačan podatak za Niš.
U Nišu se kroz praćenja PM čestica prate teški metali olova, kadnijuma i cinka, tako da vas molim ako imate podatak odakle i na koji način i koje uporište je potrebno da se živa ubaci u praćenje teških metala PM čestica na teritoriji grada Niša, otvorena sam za saradnju i možete mi dostaviti taj podatak.
Što se tiče Zakona o ratifikacija minamata konvencije, mislim da sam vas dobro razumela, vi ste rekli "minimata", možda je bio lapsus, je nešto što smo prošle godine, a vi ste bili prisutni, ovde ratifikovali u Skupštini. Pored tog zakona, ratifikovali smo Zakon o proceni uticaja, Zakon o strateškoj proceni uticaja, Zakon o kontroli od opasnosti od velikih udesa, ni za jedan od tih zakona tada niste podneli amandman da se izuzme namenska industrija, odnosno vojni objekti. A zašto ovo govorim?
Zamoliću onog ko je predložio da postoje neke negativne konotacije ili, kako ste vi rekli, da je neko napravio ovaj zakon za sebe, da pogledate direktive EU, konkretno, Direktivu 2024/573 i Direktivu, odnosno Uredbu 2024/590. I u jednoj i u drugoj direktivi vojni objekti i namenska industrija su izuzeti od Zakona o zaštiti vazduha. Ako imate druge informacije koje ja nemam, molim vas da mi dostavite.
Ali, nije mi sad jasno zašto je predmet Zakona o zaštiti vazduha sada na tapetu po pitanju namenske industrije i vojnih objekata, a toliko značajni zakoni, skoro pa isto koliko i ovaj, pre samo šest meseci nisu imali sličan amandman?
Što se tiče zaštićenih prirodnih dobara za grad Bor, ja se sa vama slažem da mi tu moramo da intenziviramo naše konkretne mere po pitanju smanjenja teških metala. Ja uskoro planiram posetu gradu Boru, zajedno sa Institutom za metalurgiju u Boru, ali evo, da građani Srbije vide, ovo je poslednji podatak Agencije za zaštitu životne sredine za zagađujuću materiju sumpor-dioksid, koja je jedna od ključnih za praćenje na teritoriji grada Bora. Ne kažem da teški metali nisu, jesu, ali za sumpor-dioksid možete da vidite trend smanjenja od 2015. godine zagađujuće materije sumpor-dioksida.
Ovo je dokaz da ono što je rađeno na teritoriji grada Bora i tada i sada, a koje se direktno odnosi na razvojne kapacitete naše zemlje, može da bude u saglasnosti sa životnom sredinom, ali slažem se sa vama da moramo da radimo mnogo više na teme koje se tiču praćenja teških metala.
Što se tiče ocene kvaliteta vazduha, neko je pomenuo Zrenjanin. Zrenjanin je prema poslednjem Izveštaju ocene kvaliteta vazduha svrstan u prvu kategoriju. Ja nisam sigurna da konotacije i relevantne informacije koje ste izneli imaju veze i da su uzročno posledično povezane sa Izveštajem o kvalitetu vazduha, zato što Zrenjanin prema poslednjim podacima, ja se samo pozivam na podatke, je u prvoj kategoriji vazduha, što znači da ima dobar kvalitet vazduha. Ukoliko, ponavljam, imate neke osnovane podatke koji su…
Kad kažem "osnovane", želim još jednu stvar da istaknem. Građanska merenja, odnosno "lou kost senzori", odnosno ono ste pomenuli da je izuzeto iz zakona, mogu direktno da obrazložim o čemu se radi. "Lou kost senzori" koštaju na sajtovima, koji su vrlo dostupni svima na globalnom nivou, nekoliko dolara. Može da kupi bilo ko, da namesti bilo gde, bez kalibracije, bez referentnih metoda, bez poređenja sa bilo kakvim standardima koji se tiču praćenja kvaliteta vazduha na automatskim mernim stanicama. Nemamo privilegiju da posle ozbiljnog perioda nedelovanja i nereagovanja u ovoj oblasti mi involviramo nešto što se zove građansko merenje, zato što hajte onda da svaki vid struke i svaki vid standardizacije i kalibracije referentnih metoda postanu nešto što može svako ponaosob da se bavi. Ja mislim da to nije put. Mislim da je put da moramo da imamo kao i do sada standardizaciju, kalibraciju i referentne metode, da bismo mogli uopšte nešto da poredimo i o nečemu da govorimo.
Što se tiče vašeg pitanja, ne znam da li je bilo retoričko, da li je kasno, podvlačim sledeću stvar. Mi 2009, 2010, 2011, 2012. godine, pa čak i kasnije, nismo imali ni jednu konkretnu meru u ovoj oblasti. Mi u ovom momentu imamo preko 4 milijarde dinara uloženih u oblast unapređenja kvaliteta vazduha od 2021. godine. Imamo na raspolaganju 50 miliona evra koje smo pokrenuli prošle nedelje, kako bismo mogli u najzagađenijim gradovima da menjamo energente koji su apsolutno ekološki neprihvatljivi.
Ono što želim da istaknem je da smo pre dve godine, zaključkom Vlade, doneli po prvi put, a na osnovu sistematskog definisanja i praćenja koji su to javni objekti koji moraju da zamene energent, prvi put smo istakli deset, odnosno devet, ukoliko izostavimo Pirot, jer je Pirot rešio problem što se tiče javnih ustanova prešavši na "ce-en-ge" ali je ostao problem sa individualnim ložištima, prvi put smo sistematično popisali sve javne objekte i doneli zaključak Vlade kojim se obavezuju jedinice lokalne samouprave da u svojim opštinama i gradovima menjaju kotlove. Ja mislim da za ovu oblast ne može da bude kasno, ali da smo mi pokazali da nama svakako to nije kasno.
Gospodine Jovanoviću, ovo što ste me opet pitali, ja sam vam odgovorila da detaljno pregledam sve što ste mi poslali i sve ono što je meni dostupno i da ću o istom obavestiti i građane Srbije.
Što se tiče roka za procese posebne namene, profesionalizaciju procesa posebne namene, imam samo jednu ili dve rečenice. Mi do pre par godina nismo znali šta je profesionalizacija procesa posebnog merenja, odnosno ne da nismo imali rok, nego niko nije o ovome govorio. Da li smo stavili da je nešto 24, 48 sati ili pet dana je manje relevantno, relevantnije je da postoji rok. Do ovog zakona za koji vi govorite da je potpuno kozmetički, nije postojao rok. Mi danas imamo rok i definitivno on potvrđuje da ne može da bude nešto što se zove hitno reagovanje u akcidentnim situacijama ako nije potkrepljeno konkretnim standardizovanim metodama, a vi biste to znali da ste ikada izašli na teren, automatsku ili manuelnu mernu stanicu, da ste uzeli uzorak, za koji je potrebno više dana u laboratoriji da se obradi, kako biste mogli da komunicirate sa građanima. Hvala vam.