Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministri u Vladi Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, prethodnih dana ministri su, rekao bih, detaljno i precizno obrazlagali predložene zakone i sporazume koji su na dnevnom redu ovde druge objedinjene rasprave u Prvom redovnom zasedanju Narodne skupštine u 2025. godini i neće biti lako naći dodatnu argumentaciju tokom ove rasprave.
No, pre nego što krenem sa obrazlaganjem zakona i sporazuma, želim na početku u ime Poslaničke grupe Dragan Marković Palma – JS, najoštrije da osudim sve akte nasilja i agresije koji su se desili u skorije vreme od pretnji Srđana Noga, Žunića, Đurića i ostalih, preko pokušaja napada na studente u Pionirskom parku, nasilja tokom blokade javnog servisa, mučkog napada na ministra Selakovića, preko divljanja aktivista Stranke slobode i pravde prevođenih Borkom Stefanovićem ispred Skupštine Grada Beograda, skandaloznog ponašanja, naravno opozicionih poslanika prošle nedelje ovde u ovoj sali Narodne skupštine, kao i svaki drugi akt nasilja koji se desio u prethodnih 120 dana.
Naime, mi iz JS smatramo da je nasilje nedopustiv oblik političke borbe i nikada taj nedopustivi način političke borbe, nasilje nikada nigde nikome, a naročito državi i narodu nije doneo ništa dobro. Čuveni Mahatma Gandi je rekao da je nasilje oružje slabih, a nenasilje oružje jakih, istovremeno je i rekao da nenasilje ne znači pokoriti se volji onoga koji čini nasilje, naprotiv, podrazumeva da se celom svojom dušom odmerimo sa voljom onoga ko vrši nasilje.
I evo, čitavih 120 dana i više od toga država Srbija nenasiljem odgovara na nasilje koje sprovode opozicione političke partije i njihovi aktivisti, kao i pojedini delovi nevladinog sektora koji je unezveren novom političkom realnošću i činjenicom da je nova američka administracija ukinula 82% ili tačnije, raskinula 5.200 ugovora USAID-a, a da preostalih 18% prelazi u nadležnost nove američke administracije.
Taj nenasilni odgovor države još više je razbesneo i neurozio opozicione lidere i naravno aktiviste nevladinih organizacija, oni postaju sve nasilniji, sve radikalniji i sve bezobrazniji i ovde bih vas podsetio na jednu stvar. Sećate se da je u vreme prvog Trampovog mandata u SAD bio veoma aktivan onaj pokret koji su sebe nazvali ANTIFA, pokret koji je, kako bih rekao, blokirao raskrsnice, blokirao bulevare, tukao se sa policijom i napadao policiju i svakoga ko je drugačije mislio od njih.
Takođe, setite se da za vreme Bajdanove administracije, taj pokret je bio potpuno zamrlo. Zašto? Jer su tada na vlasti bili njihovi. Zašto sada sve to pominjem? Ne znam da li ste znali da je pre nekoliko godina i u Beogradu osnovan pokret ANTIFA Beograd. Znate li ko je bio osnivač tog pokreta? Jovo Bakić.
Jovo Bakić je neko ko je umislio da je Pol Pot srpske političke scene, čovek koji je osnovao nedavno Partiju radikalne levice, znači, ponavljam Partiju radikalne levice, a ta partija je nastala upravo spajanjem te ANTIFE Beograd i još nekih sličnih radikalnih organizacija. On je bio i predsednik Socijaldemokratske UN svojevremeno Žarka Koraća, znači čovek koji je političar, a ne profesor kako ga promovišu pojedini mediji i TV stanice. Taj Jovo Bakić, političar, radikal, Crveni Kmer, srpski kako je umislio, on je odavno već pričao kako će nas juriti po ulicama i kako ćemo plivati Savom i Dunavom, ali je nedavno otišao i korak dalje, rekao je da će 15. marta on lično preuzeti stvar u svoje ruke, da ćemo svi morati da ga slušamo i što pre ga poslušamo to bolje i po građane, ali i po državu koja će platiti manju cenu.
Juče smo mogli videti Srđana Noga koji kaže da svako ko se 15. marta suprotstavi bilo kom policajcu bez obzira da li policajac pretrpeo teške povrede ili je likvidiran, da će ga lično Srđan Nogo abolirati kada bude bio ministar pravde. Osim što je pokazao svoju ambiciju da bude ministar pravde, on je tu poslao i neke poruke. Poslao je poruku građanima da je prihvatljivo, čak poželjno koristiti najbrutalnije nasilje protiv državnih organa. Poslao je poruku pravosudnim organima naše zemlje da ne treba i da džabe oni sude po zakonu i po pravu, da će lično Srđan Nogo kada bude postao ministar pravde, on razrezivati pravdu.
Poslao je poruku i policiji kojoj je rekao – da, vi ste 15. marta legitimna meta. Sve te poruke koje je poslao nisu samo ono što se u medijima može čuti, poziv na rušenje ustavnog poretka. Tu kada pažljivo pogledate taj njegov nazovi intervju ili ispad besa, frustracija možete videti mnoga druga krivična dela.
Nije sve ovo krenulo i započelo pre 120 dana, nije krenulo rušenjem nadstrešnice. Ovo nasilje je krenulo prvo dehumanizacijom svih koji misle drugačije od njih, pravljenjem lažnih afera od Marinike Tepić, do drugih opozicionih političara, korišćenje baš svake nesreće u društvu za sopstvenu političku korist. Sve je to bio deo jednog velikog plana čijoj se realizaciji nadaju ovih dana.
Srce te mrziteljske indoktrinacije bili su N1, Nova S i list „Danas“. Taj plan trovanja mržnjom, trovanja podležnog dela naroda i druge akcije dehumanizacije su dovele do toga da jedan broj ljudi ne samo da je doveden u zabludu, ne samo da je doveden u stanje anksioznosti i enormne mržnje, nego je doveo u situaciju da pomisle da je nasilje legitiman, opravdan način političke borbe. Ne, nasilje nikada neće biti legitiman i opravdan način političke borbe i zato ga mi najoštrije osuđujemo. Ali, ovi Šolakovi mediji i ljudi koji napadaju studente u Pionirskom parku, koji mirno i nenasilno samo podsećaju rektora Đukića, dekane da postoje studenti koji žele da studiraju, da polažu ispite, svi oni smatraju opravdani i legitimnim te svoje akte, upravo zato što su indoktrinirani mržnjom sa Šolakovih frekvencija, rekao bih godinama i godinama unazad.
Kada smo već kod studenata, pohvaljujem distanciranje studenata od nasilje i od pokušaja kako su sami rekli pojedinih interesnih sfera, čitaj opozicije, da nametnu zahtev za Vladom eksperata, prelaznom Vladom kao studentski zahtev.
Pametniji su svi ti studenti od Lazovića i Ćute, što i nije tako teško, ali i od Miloša Jovanovića, Dragana Đilasa, Marinike Tepić i mnogih drugih. Apelujem na njih da ostanu distancirani od onih koji sve vreme žele da iz zloupotrebe, apelujem na njih da se distanciraju od nasilja koje najavljuju opozicioni lideri i aktivisti i, naravno, pohvaljujem naročito izjavu predsednika Vučića sinoć, koji je sa terase, gledajući na studente u Pionirskom parku, rekao da mu je najveća želja da jednog dana vidi studente iz Pionirskog parka i ove druge studente koji su nezadovoljni u protestu kako ujedinjeni i zajednički rade na podizanju Srbije.
Znate, isključivost i ostrašćenost nikome nije donelo dobro. Znate, ako se borite za pluralističko društvo, a pritom negirate izbore i pritom po svaku cenu želite da dođete na vlast bez tih izbora, znate, vaša borba u stvari nije za pluralističko društvo i nikada ga nećete na taj način stvoriti. Ne možete se boriti za slobodu govora i mišljenja, a da pritom branite, omalovažavate, čak i ukidate pravo da bilo ko drugačije misli od vas. Vi se u tom slučaju ne borite za slobodu govora, već za ukidanje slobode govora.
Nemate pravo da blokirate Javni servis, ljudi, jer ako blokirate Javni servis i date sebi to pravo, onda će neko drugi reći – onda i ja imam pravo da blokiram N1 ili bilo koju drugu televiziju. Ako se borite sa demokratiju, a spremni ste na potpunu dehumanizaciju i desubjektivizaciju svega i svakoga ko nije sa vama ili demokratiju vidi malo drugačije, vi se ne borite za tu demokratiju, već za neke autokratske oblike uređenja. Zato je važno, ljudi, zato je važno poštovanje zakona i institucija. Znači, da se institucionalno javnom raspravom i razgovorom gradi bolje društvo.
Rekoh, država je na nasilje odgovarala nenasiljem, ali mora to nenasilno suprotstavljanje nasilju da ima granicu. Moraju da postoje crvene linije, preko kojih država neće tolerisati nasilje. Ja sam na prethodnoj objedinjenoj raspravi i rekao, pohvalio policiju za strpljenje, za profesionalizam, za način na koji su očuvali i održali, da tako kažem, mir i javni red i poredak. Mislim da ničim nisu zaslužili ono što su doživeli što ovde u Narodnoj skupštini, poput onih dimnih bombi, suzavaca, onog praha iz protivpožarnog aparata.
Moram da se vratim na tu sednicu i na taj haos u Skupštini. Moraju odgovarati svi koji su bacali ovde šok bombe, dimne bombe, koji su prskali suzavac koleginicama u lice, koji su prskali taj prah, jer sve dok se to ne desi, neko će van ove Skupštine smatrati da ima pravo da vrši nasilje i da se ponaša kako se ponašaju dotični.
Nenasilna reakcija nije slabost, to je njena snaga. Srbiji je danas kao nikada do sada potreban mir. Srbija u ova turbulentna vremena mora da se dobro i pravilno pozicionira u novom svetskom poretku koji se stvara. Srbija mora da nastavi sa snažnim ekonomskim razvojem, sa podizanjem životnog standarda stanovništva. Srbija mora, naravno, čuti i nezadovoljstvo koje je prisutno u delu naroda i mora menjati društvo nabolje, ali pritom ne mislim na društvo po volji Jove Bakića, Dinka Gruhonjića, Đilasa, Miloša Jovanovića i drugih, jer bi to bila društvena papazjanija, to bi bio haos i anarhija, već društvo po meri svakog njenog građanina. Društvo napretka i prosperiteta, demokratsko i razvijeno društvo, ne može se graditi neradom, nasiljem i haosom. Nijedno društvo se ne može menjati tako što će se zaustaviti život. Moramo pričati, moramo razgovarati, moramo menjati društvo, to je stalan i neprekidan proces i taj proces ne sme da se zaustavi.
Naša poruka građanima Srbije, svima kojima je Srbija na srcu, jeste da se društvo menja demokratskim, legalnim i moralno ispravnim načinom i da je samo to garant napretka Srbije. Demokratija je danas ugrožena svuda u svetu. Pogledajte samo stanje u Evropskoj uniji. Nema boljeg primera u Rumuniji, gde su poništeni izbori, pa su raspisani ponovljeni izbori, a zabranjeno je pobedniku poništenih izbora da se kandiduje na ponovljenim. Ili recimo, setite se izbora u Moldaviji. Pa nema boljeg primera i za nas važnijeg primera nego nedavnih izbora u Prištini. Pa vi vidite da mi ni dan-danas nemamo rezultate tih izbora. Zašto? Zato što se kroji lista po volji Aljbina Kurtija i njegovih mentora i hoće po svaku cenu da ponište izbornu volju naroda i da na taj način oduzmu mandate, legalno dobijene mandate, Srpskoj listi.
Danas je demokratija na ispitu, kao što kažem, svuda u svetu i nikada, nikada, ljudi, volja naroda, u istoriji demokratije, demokratskih društva, nije tako i toliko pogažena kao u poslednjoj deceniji u mnogim demokratskim državama.
I u Srbiji je na sceni gaženje volje naroda i pokušaj dolaska na vlast mimo većine ili većinske volje naroda. To je ta demokratija po volji ovog crvenog kmera Jove Bakića. Mi ovih dana branimo demokratiju i demokratske vrednosti od anarholiberalne ideologije koja ne priznaje da biva poražena polako, ali sigurno svuda u svetu. Srbiji je jako važno da u ovom vremenu stvaranja novog svetskog poretka na vreme i dobro se pozicionira.
Vreme ide. Za svega mesec dana Trampove administracije imali smo primirje u Gazi, razgovor Putina i Trampa. Evo, prekjuče u Džedi smo imali razgovore Ukrajine i SAD, pa imamo i najavu da će čak Tramp posetiti Kinu ili Si SAD, oko toga se još nisu dogovorili, ali svakako razgovaraju. To su, ljudi, situacije koje su bile nezamislive do pre dva meseca. Zato mi moramo sada da reagujemo i pozicioniramo se kako treba. Evropska unija tumara između želja i stvarnosti. Inicijalno mirovni projekat, sada se evropska administracija zalaže za produžetak rata u Ukrajini. Mi moramo tu da se dobro pozicioniramo i moramo da pričamo, znači, treba nam mir i stabilnost u zemlji, da bi pričali o našem pozicioniranju i eventualnom redefinisanju spoljnopolitičkog položaja Srbije.
Ovi sporazumi o kojima danas raspravljamo jesu važni za građane Srbije, važni su za ekonomski razvoj naše zemlje, ali su važni i za diplomatsko pozicioniranje Srbije. Ovi ugovori nisu samo važni za razvoj energetike u Srbiji, poput Energetskog sporazuma SAD i Srbije, poput Vlasinskih hidroelektrana, izgradnje solarno-termalne elektrane u Novom Sadu, nisu važni samo za razvoj putne i železničke infrastrukture, za otklanjanje otpada ili recimo širenje kapaciteta vodovodnih, što je važno, recimo, za Jagodinu, za grad iz kog dolazim, već su jako važni i za dalje širenje mreže prijatelja u svetu.
Recimo, tu je Sporazum između Srbije i Egipta. Vi znate da je pokojni Dragan Marković Palma još pre osam godina uspostavio političke i ekonomske veze sa Egiptom jako dobre, pa je prekjuče koleginica Zagorka Aleksić držala poslaničku grupu prijateljstva Srbija-Egipat i tu je prisustvovao Nj.E. gospodin Basel Salah, koji je veliki prijatelj Srbije. Egipat je velika prijateljska zemlja. Ministar Selaković je pričao o njenom značaju prekjuče, da je to najmnogoljudnija zemlja na Mediteranu i da je ovaj sporazum o slobodnoj trgovini pre svega važan i dobar zbog poljoprivrednih proizvođača, koji će imati najviše koristi od toga, ali i druge privredne grane.
Naravno, važan je i ovaj Sporazum o strateškom ekonomskom partnerstvu između Republike Srbije i UAE. Sve to je neki vid ekonomske diplomatije, približavanje sa prijateljima. Evo, pomenuli su neki ministri Azerbejdžan. I sam mogu da svedočim o tome koliki su oni prijatelji i kako su prijateljski naklonjeni prema nama, jer sam kao izvestilac na izborima tamo ispred Narodne skupštine Republike Srbije, primljen kao nigde do sada. Tome može posvedočiti i kolega Bečić i ministar Đurić, koji je u to vreme bio u poseti Azerbejdžanu.
Nedavno je predsednik Vučić rekao da, s obzirom na to da smo lider u regionu po direktnim stranim investicijama, moramo po investicije u Aziju. Ja ću samo kratko o tome, jer prošli put kada sam o tome pričao, imao sam jedan orkestar ispred sebe u sastavu udaraljki Marinika Tepić, prva truba Zoran Stojanović i Hor bečkih dečaka Borka Stefanovića.
Pričao sam o tome da je delegacija Jagodine otišla u Kinu, da smo se bratimili sa petomilionskim Ziboom i rezultat te posete je da imamo potvrđenu jednu direktnu stranu investiciju iz Kine i imamo potvrdu grada Ziboa, tog petomilionskog modernog, savremenog industrijskog grada da će otvoriti industrijski Zibo industrijski park u Jagodini. Sve su to načina na koji mi treba da radimo i da se dogovaramo i da stvaramo bolju, snažniju i jaču Srbiju.
Zbog svega ovoga navedenog poslanička grupa Dragan Marković Palma – Jedinstvena Srbija glasaće za sve predložene zakone i sporazume. Za jednu jedinstvenu, stabilnu, mirnu i složenu Srbiju. Živela Srbija.