Uvažena gospođo predsednice, dame i gospodo ministre, uvažene koleginice i kolege, uvažene koliko to može biti u ovom teškom danu na ovoj teškoj sednici, kada se izdešavalo od jutra sve ono što se dešavalo.
Naravno, kada sam danas dolazio na sednicu, hteo sam govoriti o zakonima, hteo sam govoriti o svim dobrim stvarima koje treba da usvojimo na ovoj sednici kako bismo pomogli ne samo studentima koji su u blokadi, naravno i onima koji nisu, njihovim nastavnicima da dobiju veće plate, naravno, o nečemu što nismo ovde pominjali, a to je pomoć i seljacima, odnosno nosiocima poljoprivrednih gazdinstava, pre svega u mojoj Šumadiji, koji imaju probleme sa imovinsko-pravnim odnosima, obrađuju parcele za koje ne mogu da dobiju subvencije i sve smo danas izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu trebali da usvojimo kako bi njima omogućili lakše podnošenje zahteva za subvencije, ali šta to vredi kada vi dođete na sednicu i doživite sve ono što smo mi od jutros doživeli.
Vi dragi građani Srbije kada ovo gledate moram i ja biti ličan prema vama. Dugo sam u politici. Od 2004. godine sam predsednik opštine Topola. Ovo mi je peti mandat u Skupštini Srbije i ono što sam danas doživeo voleo bih da se nikada ne ponovi, ali nisam imao priliku o sada da ovo ikada doživim.
Zašto sam ličan? Iz jednog razloga što sam 2004. godine, kao funkcioner Nove Srbije bio u poslaničkom klubu sa većinom članova koji danas… Tada smo bili Srpski pokret obnove – Nova Srbija, a danas je to deo POKS-a, a 2008. godine sam bio u poslaničkom klubu koji se zvao DSS – Nova Srbija i to je jedna stvar koju sam hteo da pomenem, gde mi je prosto neprijatno da danas sa ovog mesta gde sedim i gde se danas obraćam, u plenumu gledam Miloša Jovanovića kako biber sprejom prska koleginice i kolege. Da li je to moguće i da li je to realno, dragi prijatelji, vi koji sada trubite i koji umesto da se lepo javite i kažete da li je ovo tačno što ja govorim i da li je ovo tačno što mi ceo dan govorimo i da su naše tri koleginice završile u bolnici?
Moram da iskoristim i ovu priliku da koleginicama, naročito koleginici Ilić, koja je u drugom stanju, poželim brz oporavak i da beba bude dobro, a naravno, i mojim dragim koleginicama gospođi Obradović i gospođi Jasmini da poželim brz oporavak i da se ove nemile scene nikada više ne ponove.
Razumem i drugačije političko mišljenje, razumem i sve stvari koje mogu da se nabroje i da se rade u Skupštini, ali nemojte na ovakav način i nemojte koristiti sve ovo od pirotehnike, do nažalost, ovog suzavca i biber spreja, da naudite svojim kolegama i koleginicama.
Predsednica Skupštine je rekla - dolazi nam i 8. mart, Dan žena, i vi ste na ovakav način, na ovoj sednici koja će trajati do verovatno i druge polovine marta meseca, na ovakav način čestitali svojim koleginicama. Da li je, ljudi, ovo moguće i zašto ovo radite i kome sve ovo treba?
Pre svega, pozivam i građane i sve ljude koji gledaju ovaj TV prenos, ove nesrećne sednice, da ostanu mirni, da znaju da ovde postoje odgovorni ljudi, odgovorna skupštinska većina koja će u danu za glasanje podržati ove zakone koji trebaju da donesu dobro Srbiji i, pre svega, mir u Srbiji, da nemamo više blokade ulica, da možemo normalno da živimo, da se razvijamo i da funkcionišemo, da možemo da pričamo o uspesima svake lokalne samouprave, jer svaka opština i svaki grad u Srbiji čini Srbiju jakom i jedinstvenom.
Zbog toga, dragi prijatelji, pozivam vas da ostanemo jedinstveni, da u danu za glasanje podržimo sve ove izmene zakona, da kažemo da Srbija ne zaslužuje sve ovo što je gledala tokom celog ovog dana i da, pre svega, još jednom, ako to vredi, zamolim moje kolege iz opozicije, ja sam bio poslanik opozicije, kao i većina ovde kolega sa moje leve strane, ali nikada mi nije padalo na pamet da radim ovo što ste vi danas radili i da bilo koju koleginicu iz pozicije posipam biber sprejom u oči. Nemojte to raditi, mislim, ovo stvarno nema nikakvog smisla.
Do pobede, živela Srbija! Okupimo se ponovo u danu za glasanje. Živeli!