OSMO VANREDNO ZASEDANjE, 17.09.2007.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANjE

5. dan rada

17.09.2007

Sednicu je otvorio: Milutin Mrkonjić

Sednica je trajala od 10:05 do 21:05

OBRAĆANJA

Oliver Dulić

| Predsedava
Gospodine Jojiću, mogu li da vas zamolim, pošto to čitate sa tog papira, da to date odmah nama, pa da to prosledimo nadležnom ministarstvu kao vaše poslaničko pitanje, da ne biste čitali sa govornice?
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Mogu, dostaviću, samo ću ukazati da je Republičko javno pravobranilaštvo, u vezi s ovim mojim izlaganjem i napomenama i indicijama građanina iz Nove Varoši koje ukazuju da se radi o kriminalu, reagovalo svojim aktom broj R24/05, od 10. marta 2005. godine, i ukazalo da su u pitanju bile brojne zloupotrebe, zbog toga što nisu tražili saglasnost da raspolažu narodnom i državnom imovinom, a tu saglasnost nisu dobili od nadležnih državnih organa.
Istovremeno, podsećam, tu je gospodin ministar Jočić, da bi trebalo u ovo da se uključe i organi kriminalističke policije i UBOPOK-a, jer se ovde radi o većoj vrednosti, kako bi se utvrdilo da li ima kršenja zakona ili nema i kako je koja zadruga raspolagala imovinom, odnosno kako je došlo do pripajanja Zemljoradničke zadruge "Poljoprivreda" Nova Varoš zadruzi čiji je vlasnik bivši penzionisani direktor.
Zbog toga smatram da ima mesta ovim pitanjima.

Oliver Dulić

| Predsedava
Hvala puno.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Hvala, gospodine predsedniče. Za građane Nove Varoši će ovo biti značajno, jer se radi o imovini, i oni su zbog toga i te kako zainteresovani da se ovo pitanje razreši.

Oliver Dulić

| Predsedava
Ne samo za građane Nove Varoši. Značajno je za sve nas.
Hvala puno. To će biti upućeno kao poslaničko pitanje nadležnim ministarstvima.
Reč ima narodni poslanik Dejan Perjaničić, a neka se pripremi narodni poslanik Goran Cvetanović.

Dejan Perjaničić

Poštovani predsedniče, poštovani gospodine ministre, visokopoštovane dame i gospodo narodni poslanici, privodimo kraju raspravu o ovoj tački dnevnog reda, pa obećavam da neću da vam oduzimam mnogo vremena, da ne bih ponavljao sve što su moji prethodnici rekli, ali sam smatrao da ipak treba da kažem nešto.
Kao što znate, pred nama je Predlog izmena Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, i to, po mom mišljenju, u pravo vreme. Da smo još malo čekali s ovim zakonom, postojala je realna opasnost da imamo srpski "Hejsel".
Daleko od toga da smatram da na sportskim priredbama i sportskim stadionima treba da bude kamerna atmosfera, kao u bečkoj Operi ili milanskoj Skali, ali otići porodično na utakmicu, s malom decom, u poslednje vreme je krajnje opasno, da ne kažem samoubilački.
Neko sam ko je mnogo vremena proveo s ocem na najvećem našem stadionu i kao dvanaestogodišnjak sam gledao, 1978-1979. godine, uspeh našeg kluba u kupu UEFA, šampionski pohod 1991, razne veličanstvene košarkaške predstave u našem gradu. Omogućimo i našoj deci i omladini da bezbrižno uživaju u svim narednim grandioznim sportskim događajima, koji su, nažalost, sve ređi i ređi, a tribine sve praznije i praznije.
Ko god je pratio na nekom od mnogobrojnih kablovskih kanala prenose druge nemačke fudbalske lige, tzv. Cvajte, mogao je da vidi pune stadione, sa 20.000 do 25.000 gledalaca. Šta tek reći za velike utakmice španskog, italijanskog i engleskog fudbalskog prvenstva, ili NHL i NBA lige?
Za sav civilizovani svet, sportski događaj je porodični praznik, odmor u dane vikenda, bekstvo od mnogobrojnih obaveza, punjenje baterija za narednu radnu nedelju, a ne bojno polje iliti Bejrut.
Sa velikim zadovoljstvom ću glasati za ovaj zakon, kao i ostali poslanici iz Poslaničke grupe DSS-NS- dr Vojislav Koštunica. Znam i čuo sam da je bilo mnogo prigovora, da su predviđene rigorozne kazne, ali smatram da je to jedini mogući način da se spreče tragedije na sportskim terenima, koje su danas vrlo realne.
Ovim zakonom se kvalitetno reguliše odgovornost svih aktera sportskih priredbi, počev od organizatora, redarskih službi, aktera sportske priredbe i, na kraju, gledalaca.
Sasvim je normalno da se drakonski kazni svako ko neovlašćeno kroči na sportski teren, ili da se huliganima koji krše zakon zabrani prisustvovanje sportskim događajima na vremenski rok od šest meseci do dve godine, ili da se zabrani održavanje sportske priredbe ako organizator nije obezbedio sve uslove za njeno održavanje.
Sportisti Srbije, u poslednje vreme, spadaju u najbolje predstavnike naše države i mi smo tu da im u tome pomognemo i donošenjem ovog zakona.
Zahvaljujem.

Oliver Dulić

| Predsedava
 Reč ima narodni poslanik dr Goran Cvetanović, a neka se pripremi Konstantin Samofalov.

Goran Cvetanović

Dame i gospodo narodni poslanici, sport je potreba mladih, sport gradi slobodnu atmosferu koja, pre svega, poziva na igru i učenje. Sport unapređuje saradnju u mnogim oblastima, jer sportska aktivnost nudi mogućnost da se postigne fizičko i duševno opuštanje. Postizanjem uspeha u sportu raste i osećaj samopouzdanja, kao i poverenja u samog sebe. Bavljenje sportom je idealna prilika za edukaciju, ali i za kvalitetne socijalne kontakte. Ako je slobodno vreme neispunjeno, neorganizovano, onda postoji veća mogućnost da mladi prihvate silu kao sasvim normalnu, te da je kao takvu i samostalno koriste.
Medijski i politički uticaj bio je od presudnog značaja za kreiranje društvene zabrinutosti u vezi sa nasiljem sportske publike. Neki navijači žele da skrenu pažnju javnosti na sebe, jer takvo ponašanje omogućuje mladim ljudima da, možda, savladaju krizu identiteta, kao i osećaj društvene marginalnosti. Takvo ponašanje dovodi do ekstrema, pre svega, u komunikaciji sa svima koji ne pripadaju istoj grupi.
Primarni cilj ekstremnih navijača je biti viđen u široj javnosti, ali i unutar sopstvene navijačke grupe. Takve grupe imaju tri karakteristična elementa, kolektivnu solidarnost, izrazitu teritorijalnost, muškost, pre svega se misli na glasno muško skandiranje.
Događaji na tribinama često nisu povezani sa trenutnim događajima na samom terenu, već se dešavaju potpuno nezavisno. Siguran sam da ni MUP neće biti u velikoj zabludi, jer je u Velikoj Britaniji, gde je uvek bilo velikog nasilja na stadionima, posle donošenja zakona, nasilje sa stadiona samo prebačeno i preneto na ulice.
Zakon predviđa duže zatvorske i više novčane kazne, ali daje i dodatna ovlašćenja i obaveze organizatorima mečeva. Promene se odnose na zatvorske kazne za osobe koje učestvuju u nasilju, pre svega, na sportskim terenima. Za njih je predviđena zatvorska kazna od jedne do pet godina, a ako se krše zakoni u grupi, maksimalna kazna je osam godina.
Ono na šta treba da obratimo svi pažnju, kao narodni poslanici, jeste da se Srbija po broju ubijenih sportista svrstava u sam vrh crnih lista. Za kratko vreme je ubijeno čak sedam predsednika fudbalskih klubova. Očigledno je da se kroz neke sportske klubove vrši pranje novca, i to uglavnom kada su u pitanju fudbal i košarka.
Zato je polovinom 2005. godine naš fudbalski savez dobio žuti karton od UEFA i naredbu da se odstrane mafijaši iz Saveza, jer, očigledno, velika mafijaška grupa i dan-danas funkcioniše po većem broju klubova u fudbalu, a i u košarci.
Naš je zadatak da svi zajedno delujemo preventivno, da bi nasilje imalo tendenciju opadanja i da nasilje u sportu svedemo na minimum.
Hvala vam.

Oliver Dulić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Konstantin Samofalov, a neka se pripremi narodni poslanik Tomislav Ljubenović.

Konstantin Samofalov

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre ja bih ovo pitanje, pre svega, posmatrao kao problem mladih koji su, očigledno, zbog svih tragedija kroz koje je prolazilo naše društvo u poslednjih 15 godina, najteže pogođeni.
Moju generaciju su na fudbalske stadione i druge sportske objekte vodili očevi, ali moji prijatelji koji imaju po 20, 30 godina ne smeju svoju decu da vode. Naši stadioni su danas sablasno prazni, i to nije ništa čudno kada svakih 10, 15 dana vidite nekakve tuče i razbijene glave; navijači se biju između sebe u jednoj navijačkoj grupi, sa drugim navijačkim grupama, sa policijom, lome i pale stolice i preskače se ona ograda koja razdvaja tribine od terena kao od šale.
U najjačim evropskim ligama ne postoje ograde koje razdvajaju tribine od terena, postoje nekakve reklame, koje može da preskoči i dete od pet godina, ali to se ne dešava, jer tamo se zna šta se sme, a šta ne sme da radi. Ipak, mislim da naši navijači nisu najgori, kao što nekada pokušava da se predstavi. Mi često govorimo da smo najgori, a ja bih voleo da ovim izmenama i mnogim drugim izmenama u drugim oblastima budemo primer za druge, u ovom slučaju, primer kako treba da se navija.
Ovo pitanje bih posmatrao u kontekstu evropskih integracija. Srbija se nesumnjivo opredelila za evropski put, građani Srbije u velikoj većini podržavaju ulazak u Evropsku uniju. Građani Srbije koji vole sport žele da gledaju svoje klubove u takmičenjima koje organizuje UEFA, ali, da bismo mogli da učestvujemo u tim takmičenjima, moramo da poštujemo pravila igre i određene standarde.
Ne sme da nam se dogodi ono što smo imali na početku, recimo, kvalifikacija za predstojeće Evropsko prvenstvo u fudbalu, kada je reprezentacija Srbije svoju prvu utakmicu na ''Marakani'' protiv ''Azerbejdžana'' igrala pred praznim gledalištem, zbog problema koje su naši navijači izazivali na prethodnim utakmicama.
Ipak, smatram da je većina naših navijača sjajna i na njihovim krilima je naša reprezentacija osvajala brojne medalje. ''Crvena zvezda'' i ''Partizan'', toliko puta pominjani danas, osvajali su evropske i svetske titule u fudbalu u košarci, u vaterpolu. Ovo pitanje se odnosi, pre svega, na onu malu grupu koja divlja, lomi, izaziva nerede, ugrožava živote drugih i daje izuzetno loš primer našoj omladini.
Zato Demokratska stranka podržava ovaj zakon. Takođe, smatramo da odredba koja se tiče izazivanja rasne, verske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti treba bliže da se definiše, gde kao konačna posledica treba da stoji - odgovarajući sukobi i neredi, i da onda to tako bude sankcionisano.
Hvala vam.