Poštovani predsedniče, poštovani gospodine ministre, visokopoštovane dame i gospodo narodni poslanici, privodimo kraju raspravu o ovoj tački dnevnog reda, pa obećavam da neću da vam oduzimam mnogo vremena, da ne bih ponavljao sve što su moji prethodnici rekli, ali sam smatrao da ipak treba da kažem nešto.
Kao što znate, pred nama je Predlog izmena Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, i to, po mom mišljenju, u pravo vreme. Da smo još malo čekali s ovim zakonom, postojala je realna opasnost da imamo srpski "Hejsel".
Daleko od toga da smatram da na sportskim priredbama i sportskim stadionima treba da bude kamerna atmosfera, kao u bečkoj Operi ili milanskoj Skali, ali otići porodično na utakmicu, s malom decom, u poslednje vreme je krajnje opasno, da ne kažem samoubilački.
Neko sam ko je mnogo vremena proveo s ocem na najvećem našem stadionu i kao dvanaestogodišnjak sam gledao, 1978-1979. godine, uspeh našeg kluba u kupu UEFA, šampionski pohod 1991, razne veličanstvene košarkaške predstave u našem gradu. Omogućimo i našoj deci i omladini da bezbrižno uživaju u svim narednim grandioznim sportskim događajima, koji su, nažalost, sve ređi i ređi, a tribine sve praznije i praznije.
Ko god je pratio na nekom od mnogobrojnih kablovskih kanala prenose druge nemačke fudbalske lige, tzv. Cvajte, mogao je da vidi pune stadione, sa 20.000 do 25.000 gledalaca. Šta tek reći za velike utakmice španskog, italijanskog i engleskog fudbalskog prvenstva, ili NHL i NBA lige?
Za sav civilizovani svet, sportski događaj je porodični praznik, odmor u dane vikenda, bekstvo od mnogobrojnih obaveza, punjenje baterija za narednu radnu nedelju, a ne bojno polje iliti Bejrut.
Sa velikim zadovoljstvom ću glasati za ovaj zakon, kao i ostali poslanici iz Poslaničke grupe DSS-NS- dr Vojislav Koštunica. Znam i čuo sam da je bilo mnogo prigovora, da su predviđene rigorozne kazne, ali smatram da je to jedini mogući način da se spreče tragedije na sportskim terenima, koje su danas vrlo realne.
Ovim zakonom se kvalitetno reguliše odgovornost svih aktera sportskih priredbi, počev od organizatora, redarskih službi, aktera sportske priredbe i, na kraju, gledalaca.
Sasvim je normalno da se drakonski kazni svako ko neovlašćeno kroči na sportski teren, ili da se huliganima koji krše zakon zabrani prisustvovanje sportskim događajima na vremenski rok od šest meseci do dve godine, ili da se zabrani održavanje sportske priredbe ako organizator nije obezbedio sve uslove za njeno održavanje.
Sportisti Srbije, u poslednje vreme, spadaju u najbolje predstavnike naše države i mi smo tu da im u tome pomognemo i donošenjem ovog zakona.
Zahvaljujem.