Poštovana predsednice, moram najpre da kažem da u susret 15. martu ovde su se pumpale samo laži i to sve laž do laži. Dakle, najpre da je SAJ otkazao poslušnost, da se uvodi vanredno stanje, da tenkovi izlaze na ulice Beograda, da teška mehanizacija treba da blokira prilaze Beogradu, da je prvi prsten SNS-a, šta god to značilo, napustio zemlju, da se u 16.00 časova gasi signal mobilnoj telefoniji i na kraju se ispostavilo da je sve to bila laž do laži i na kraju je izrečena najmonstruoznija laž od svih mogućih, te upućujem pitanje Ministarstvu unutrašnjih poslova i Višem javnom tužilaštvu u Beogradu dokle se stiglo sa istragom u vezi navoda da je upotrebljen zvučni top 15. marta u ulici Kralja Milana, iako su i policija i vojska i BIA, pa čak i sinoć vojni analitičar Vlada Radulović na N1 oštro demantovali takve navode.
Da li će Tužilaštvo, ukoliko se ispostavi kao još jedna u nizu laži pokrenuti odgovarajući postupke iz člana 343. Krivičnog zakonika protiv lica koja su izazvala paniku u medijima ili na društvenim mrežama, odnosno dokle će se nekažnjeno iznositi laži u svrhu destabilizacije zemlje i izazivanja haosa?
Ovde su se laži iz sata u sat, sada već iz minuta u minut, nadovezivale jedna na drugu, pri čemu su prednjačili narodni poslanici, naravno sakriveni iza poslaničkog imuniteta poslaničke grupe Srce, te je tako narodna poslanica Tijana Perić Diligenski 15. marta pozvala na martovske ide, a svi znamo šta znače martovske ide.
Zatim je načelnik Generalštaba, nažalost načelnik Generalštaba u ono vreme, danas predsednik te opskurne stranke, moj imenjak, Zdravko Ponoš napisao – pucao si na građane. Dakle, jeziva i monstruozna optužba čoveka koji je bio načelnik Generalštaba, a ne zna šta je zvučni top.
Zatim se javio i poslanik Stefan Janjić koji je na društvenoj mreži „H“ napisao je kako su utvrđene tegobe kod ljudi koje izaziva zvučni top itd, itd. i kaže – evo ga izveštaj iz Urgentnog centra i sad tekst je jedno, a izveštaj je nešto sasvim drugo i ja pročitah taj izveštaj lekara specijaliste gde jasno piše kod nekog pacijenta, koji je verovatno član nekog opštinskog odbora stranke Srce – sve uredno, govor uredan, nalaz uredan, vrat slobodan, nema tonjenja, nema ispada senzibiliteta, hod uredan. Dakle, kompletan nalaz je BO ili bez oboljenja.
Taj poslanik Stefan Janjić je u svom zanosu onog tamo utorka, kada su ovde napravili haos u zgradi, u plenarnoj sali Narodne skupštine, umislio valjda da se nalazi u Južnoj Africi na stadionu, pa je ceo dan trubio u vuvuzele, mislim da je oštetio sluh čak i pekarima dole u Kosovskoj ulici, te ne sumnjam da je on ORL stručnjak svakako. Dakle, pozivam tužilaštvo da se ozbiljno pozabavi svim ovim tvrdnjama.
Dalje, postavljam pitanje ministarki prosvete - šta će biti sa školskom godinom u školama koje su sedam ili osam nedelja u blokadi? Da li su direktori i nastavnici svesni da postoji sada već potpuno realna opasnost da ova školska godina može potpuno da se izgubi u tim školama? Nigde u zakonu decidno ne piše izuzev da školska godina traje 37 nedelja koji su uslovi za završetak školske godine.
Mi imamo trenutno škola u blokadi koje su radile 14 i 15 nedelja. Šta ćemo da radimo ukoliko nastavnici u blokadi i dalje odbijaju da rade drugu polovinu marta, ceo april, itd? Da li će doći do ponavljanja školske godine? Ne ponavljanja u smislu neznanja, kao kod kolege Aleksića što je bio slučaj, nego da biste upisali sledeći razred, vi morate da dobijete svedočanstvo iz prethodnog razreda da ste završili taj razred. U ovom slučaju kako izdati svedočanstvo učeniku koji je pohađao 15 nedelja nastave? Eto to je moje pitanje za Ministarstvo prosvete.
Jedna vrlo važna stvar, ako mogu samo još pola minuta do minut. Bila je anketa urađena u jednoj školi u Kragujevcu, gde su pitali roditelje da li su za povratak dece na nastavu. Evo su rezultati te ankete iz viber grupe, 23 roditelja su odgovorila sa – da, nijedan nije rekao – ne. Šta ćemo sa roditeljima koji žele da im se deca vrate na nastavu? I šta ćemo sa neodgovornim prosvetnim radnicima, gde imamo situaciju da u školi u Šapcu učiteljica pita dete od 11 godina - da li se stidi što ide u školu? To je neviđen i neverovatan bezobrazluk.
Ja zaista apelujem na Ministarstvo da preko direktora pod hitno počne da radi na tome da ovakvi ljudi ne rade ovakve stvari koje trenutno rade.
Za sam kraj, izvinjavam se što sam prekoračio, želeo bih da upotrebim misao našeg velikog Dositeja Obradovića, koja je malo prilagođena današnjem vremenu, a to je – država, braćo moja, država, a ne zborovi i plenumi. Živela Srbija.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministri, poštovane koleginice i kolege, sad treba nešto da se kaže pametno o obrazovanju i posebno vaspitanju posle ove epske sramote koja se juče desilo gde nam je najviši zakonodavni dom pretvoren u „sever“ Marakane. Mi sad treba samo da pogledamo ko se najviše raduje ovom što se desilo juče u parlamentu, a to su zvanični Zagreb, zvanično Sarajevo i pogotovo nezvanična Priština i onda nam je potpuno jasno za čiji račun je ovo juče urađeno.
Najviše me je na ovu diskusija potakla koleginica Ana Jakovljević koja je došla ovde na pola sata, istresla gomilu floskula, okrenula se i otišla. Dakle, ja imam mnogo veće pravo da pričam o stanju o prosveti i obrazovanju, a koleginica je advokat, koliko znam, po struci. Ja sam radio kao profesor, bio sam i direktor škole, a bio sam bogami i sindikalista. Bio sam sindikalista u ono vreme kada su njihovi tadašnji i današnji predsednici bili na vlasti i nikada, verujte mi, u mojoj školi koja je štrajkovala, i ja sam štrajkovao u ono vreme, ali nikada nam nije palo na pamet da potpuno obustavimo nastavu, niti je to bila tema, jesmo štrajkovali po 30 minuta.
30/1 AL/LjL 16.00 - 16.10
Pogotovo neću da pričam o bezobrazluku gde se pojedini nastavnici kriju iza učenika. Na šta bi ličilo, i to je zaista za mene posebna sramota, da pojedini profesori, naročito u srednjim školama, isturaju učenike da blokiraju škole? Evo, videli smo obrazloženje jednog foruma srednjih škola gde su rekli - mi bismo radili ali nam đaci ne daju. Izvinite, gospodo, vi ste, što je rekao malo pre šef naše poslaničke grupe Milenko Jovanov, inače moram da kažem da sam iznenađen koliko je sjajno skenirao situaciju kao da radi 20 godina u prosveti i mnogo toga što sam ja planirao da kažem on je već rekao, dakle, u tim trenucima nikome od nas nije padalo napamet to da radi.
Danas se to dešava masovno i ja prosto ne mogu da imam razumevanja za takve profesore, za takve kolege i ovo što je rekao takođe prethodni govornik, kolega Albijanić, osvrnuću se nešto kasnije malo i na to, dakle, morate da shvatite da je situacija u školama u blokadi, moj sin ide u školu koja je u blokadi šest nedelja, situacija u toj školi je zaista katastrofalna, u smislu da je problematičan i regularan završetak školske godine, a da ne pričam o znanju koje ta deca dobijaju, odnosno u ovom slučaju ne dobijaju.
Kao što je malo pre rečeno, šta ćemo mi sad da radimo? Mi ćemo sad da zipujemo gradivo, jel tako, i sad možete da zamislite situaciju koju imamo, za nekoliko meseci završni ispit i na tom završnom ispitu imate učenike koji su potpuno regularno išli 45 minuta u školu iz svih ovih predmeta, srpski, matematika, biologija, hemija, fizika itd. a imate učenike kojima će sve to biti zbijeno u nekih dva meseca.
Sad ja postavljam jedno potpuno logično pitanje i mislim da bi to tako bilo i logično - mi bismo sad trebali da imamo dva završna ispita, jedan za one učenike koji su išli regularno u školu i jedan za one učenike čiji profesori nisu hteli da ih uče? Jer, nivo znanja svakako neće biti isti, jer ovi učenici koji su išli u školu gde je nastava držana po 45 minuta, oni će biti u ogromnoj prednosti na završnom ispitu kad budu upisivali svoje srednje škole. O tome svakako mislim da treba da se povede računa.
Prosvetni radnici, ja sad ovde hoću da zaštitim prosvetne radnike koji rade, ne prosvetne radnike koji ne rade. Ne pada mi napamet da se dodvoravam bilo kome, nisam ja ovde Mahatma Gandi pa ćemo - sve je dobro, sve je sjajno, sve je bajno. Oni ljudi koji rade 45 minuta, a takvih je većina u Srbiji, verujte mi da su veoma nezadovoljni zato što na svaki pokušaj da kažu suprotno mišljenje, ti ljudi bivaju linčovani, što u svojim Viber grupama, nastavničkim, što u samoj kancelariji, verbalno. Još uvek, bogu hvala, nije bilo fizičkih napada, ali imali smo situaciju da je direktorka Pete beogradske gimnazije, videli ste na koji način je dočekana od učenika. Ja nemam mnogo godina, ali nemam ni malo. To je u naše vreme bilo nezamislivo.
Stvorena je atmosfera u kojoj je potpuno normalno, kolega je malo pre pomenuo Uniju sindikata prosvetnih radnika Srbije, to je najveći sindikat već dugi niz godina i ja sam bio član tog sindikata i samo bih voleo da vidim da li je normalno da se stvori takva atmosfera da se potpredsednik Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije, Martin Mihailović iz Novog Sada fizički napadne u svom dvorištu, u svojoj kući, od strane nekih nepoznatih lica? Samo zato što je atmosfera stvorena da je on nekoga izdao. A šta je on izdao i koga je izdao? Ja čoveka ne poznajem, nikad nisam ni čuo čak za njegovo ime do tog događaja, ali prosto imam principijelnu potrebu da ga branim. Dakle, šta je on izdao?
30/2 AL/LjL
Hajmo da vidimo šta je sve urađeno na poboljšanju statusa prosvetnih radnika, i materijalnom i nematerijalnom, što sam pričao na julskoj sednici. Dakle, što se tiče materijalnog statusa prosvetnih radnika, za 13 meseci imamo povećanje od 32%. Nikada u istoriji, i dok sam radio u prosveti i kasnije, nikada nije bilo ni približno toliko za jednu godinu. Uostalom, to je bio zahtev. Taj zahtev je ispunjen.
Ono što, bar koliko ja znam, nije bio zahtev a urađeno je na novembarskoj sednici, to je da se prosvetnim radnicima dodeli status praktično službenih lica. Sad smo došli u situaciju da je popravljen i materijalni i nematerijalni status prosvetnih radnika. Na taj način ćemo preduprediti situacije kao ona koja se dešavala u Trsteniku, u kojoj bahati roditelji nasrću na profesore, itd. itd.
Kad kažete - treba razgovarati sa profesorima u blokadi, o čemu? O zahtevima koji su ispunjeni? Koliko ja znam, to su bili zahtevi i ti zahtevi su ispunjeni. Za ljubav je uvek potrebno dvoje, sve ostalo je jednosmerna ulica i ja se plašim da na pruženu ruku, koja je pružena mnogo puta, ta ruka je ostala da visi u vazduhu.
Uvedena je nova institucija - plenum prosvetnih radnika te i te škole. Evo, konkretno, kod mog sina poslali su na Viber grupu papir sa nekim zahtevima, gde piše - plenum profesora te i te škole. Ljudi moji, to se zvalo "nastavničko veće" od uvek. Šta je ovo danas? Umesto da sve to radimo na regularnim institucijama koje postoje od pamtiveka, a to je nastavničko veće, danas se skupi 15, 20, 30, neka je i 80 profesora, ali ne može to da bude plenum, niti je on validan da donosi bilo kakve odluke.
Ono što je najveća sramota, to je da te plenume vode, ja ću s punim pravom to reći, političke komesarke bivšeg režima. Da im ne navodim prezimena sad, reći ću samo jednu koleginicu koja je ovde narodni poslanik, iz Šapca je, ona je šefica plenuma tamo te neke škole, ne znam u kojoj radi u Šapcu. Dakle, to je koleginica koja je na jednoj plenarnoj sednici ovde rekla, pričajući onako sva u zanosu i kritikujući autoput Ruma-Šabac, rekla je - znate li vi gospodo šta je jedan milimetar i onda je podigla ovako papir i rekla - to je debljina ovog papira. Profesorka fizike. Dakle, treba da uči o mernim jedinicama itd. i sada ja koji sam, eto neka bude da sam sendivačar koji ne zna ništa, pa onako stanem i razmislim - jedan ris papir ima 500 listova, 500 listova po jedan milimetar pa to je pola metra. Razmislite ris papira odete i kupite ovoliki.
Dakle, takvi ljudi da dođu i da pričaju o prosveti i kako treba itd. mislim da je to velika sramota i da se tim moraju kolege da se izbore u samim kolektivima.
Da li postoji jedna zemlja na svetu u kojoj profesori podstiču svoje učenike da blokiraju svoje škole? Samo jednu zemlju mi navedite na svetu. Afrika, Azija, Južna Amerika, bilo gde. Dajte mi jednu zemlju, ja ću da prihvatim da je to okej.
Sad, ono što je ključno, što je rekao Milenko Jovanov, vi ste gospodo, sad se obraćam kolegama blokatorima iz škola, vi ste otvorili duha iz boce. Deca uče po modelu. To je odavno poznato. Dakle, on je naveo nekoliko primera, a ja ću da navedem još par primera. Desilo se ono u Trsteniku, sećate se svi, stravično poniženje koleginice. Pod pretpostavkom, sada će ona biti zaštićena zakonom, Krivičnim zakonikom, ali pod pretpostavkom da se takva situacija ponovi, takav učenik treba da bude isključen iz škole i to se svi, verujem, apsolutno slažemo, nepodeljeno je mišljenje i šta ćemo ukoliko se sastane plenum učenika i kaže - mi stupamo u blokadu škole, ne damo da se isključi?
Onda oni naravno postavljaju pitanje - izvinite, kako je to moglo onda, a danas ne može i takvih situacija može da se otvori milion. Pismena vežba u kojoj učenici jednostavno učini im se da je teško i oni ustanu i izađu i kažu - ovo je teško, nećemo da radimo, plenum je pogrešio, mi nećemo da radimo ili tražimo da se poništi pismeni zadatak, bio je pretežak. Na koji način?
31/1 MO/LŽ 16.10 – 16.20
Ja samo hoću da skrenem pažnju da će ovo imati stravične, stravične, dalekosežne posledice po srpsko obrazovanje. Ovaj način udruživanja u plenume, ovo što rade, kažem opet, profesori blokatori, ne pada mi na pamet da im se dodvoravam, mislim da su oni najviše krivi i ove političke komesarke za trenutnu situaciju u osnovnom i srednjem obrazovanju.
Šta misli ovaj Mišel, ne, Miloše, Mišel Jovanović, šta misli da mu amfiteatar Pravnog fakulteta uleti student koji je nezadovoljan zato što je nezadovoljan pao ispit i baci mu suzavac i dimnu bombu, jel to uredu. Ne znam šta bi uradio u tom slučaju. Njemu je ovo bilo uredu. on se ovim juče ponosio, jel on time dao primer nekom ko sutradan na njegovom fakultetu treba da učini to, nezadovoljan nečim, kao što je on ovde nezadovoljan, sam one znam čime.
Na samom kraju, malo sam i odužio, izvinjavam se, ali prosto, ovo je tema na koju sam ja i osetljiv, dakle, ja zaista hoću da se zahvalim svim kolegama koji drže regularno nastavu i časove po 45 minuta, ali i onima koji drže ipak nastavu 30 minuta i oni poštuju zakon. Ne možete se pozivati na zakon samo kad, to je švedski sto pa, uzećemo samo ono što nam treba. Dakle, želim zaista da im se zahvalim na hrabrosti koju su pokazali, jer u ovo zlo doba plenuma, napisao sam jedan tekst koji je izašao u Novostima, zove se baš tako „Zlo doba plenuma“. Dakle, u ovom zlom dobu plenuma je velika hrabrost, velika hrabrost reći šta mislite, velika hrabrost i ja se zbog toga zaista tim kolegama divim.
Na kraju da zaključim, to ovo zlo doba plenuma će proći svakako, i ako ćemo kao društvo dugo, dugo osećati posledice ovog anarhizma u školama koji se dešava danas, ali neće da prođe sramota onih koji su juče ovde ugrozili četiri života, i to tri naše koleginice i malog Gavrila i zato hoću da im poručim da će ipak pobediti Srbija, da nema vlasti bez izbora i živela Srbija. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministri, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, ja ću se u osvrtu na rebalans budžeta dotaći neke tri stvari. Naravno, jedan deo će biti osvrt i na diskusije koje su mogle da se čuju prethodnih dana, vrlo pažljivo sam slušao kako kolege iz klupa gde ja sedim, tako i iz opozicionih klupa.
Dakle, najpre moram da pohvalim to što se rebalans budžeta već godinama radi zbog toga što na prihodovnoj strani budžeta imamo višak sredstava. Ovaj put je to 133 milijarde dinara, a ranije, što je kolega Arsić rekao u obraćanju kao predsednik Odbora za finansije, rebalans se uvek radio zbog toga što nije bilo dovoljno para u budžetu. To je, dakle, prva stvar.
Druga stvar je program „Skok u budućnost – 2027“, gde nam je ministar jasno naglasio da će prosečna plata do kraja te 2027. godine biti 1.400 evra, prosečna penzija će biti 650 evra, a već u junu ove godine prosečna plata 820 evra, što je u odnosu na period iz 2012. godine, kada ste vi imali odgovornost u ovoj zemlji, a prosečna plata bila 329 evra, to je, dakle, dva i po puta veća plata. Za to vreme je kurs ostao potpuno stabilan, što je takođe, naravno, za svaku pohvalu.
E sad, s obzirom na to da ste se ovde vrlo često igrali brojkama i posmatrali po onoj da li je čaša poluprazna ili polupuna, a moram da vam kažem da ako ovaj naš budžet posmatramo kao čašu, možete s koje god strane da je gledate, ona je svakako puna. Ja sam uzeo nešto što zaista utiče na makroekonomske faktore u svakoj državi, a to su, recimo, cene dizela. Kolege iz opozicije su to vrlo često pominjale, tu navodno previsoku cenu dizela, pa sam ja, ne budi lenj, izračunao da je dizel od 2012. godine do danas poskupeo sa 140 na 190 dinara. Dakle, u to vreme je bio 140, a danas je 190 dinara. Tada je za tu prosečnu platu o kojoj priča moglo da se kupi 275 litara dizela, a danas može 505 litara. E sad, ako će neko da me ubedi da je 275 više od 505, onda okej. Naravno, uz sve to imamo faktor koji se zove sukob u Ukrajini, koji je i te kako uticao na to.
Druga stvar koja je vrlo važna, to je prosečna cena struje koja je za privredne subjekte recimo u periodu od 2001. do 2012. godine skočila sa 12 na 52 evrocenta po megavat satu. To je povećanje od četiri i po puta, dok danas imamo cenu oko 92 evrocenta po megavat satu, dakle od 2012. do danas je to povećanje negde otprilike oko 80%. Sada jasno može da se napravi neko upoređenje kako je to bilo do 2012. godine, a kako je danas.
S obzirom da dolazim iz prosvete i vodio sam jednu obrazovnu ustanovu četiri godine, u celom jednom mandatu, moram da pohvalim dodatno poboljšanje materijalnog položaja prosvetnih radnika. Prvo, povećanje plata prosvetnim radnicima od 12% što je dvostruko više od bilo koje druge javne službe u Republici Srbiji, zatim povećanje dodatka za razredno starešinstvo sa 4% na 7%, kao i povećanje koeficijenata za određena zvanja zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i ustanovama učeničkog standarda, kao što je recimo pedagoški savetnik.
Moram opet da se vratim, s obzirom da je ovde, čini mi se prethodnih dana ubedljivo najviše priče bilo o prosveti. Kolege iz opozicije su uporno pričale o prosveti, o prosveti, o položaju prosvetnih radnika. Moram da vam kažem da položaj prosvetnih radnika nije samo materijalni položaj. To je ono gde vi imam utisak da ne znate da odvojite dobro od lošeg, nego samo odvajate korisno od beskorisnog.
Mi ovde imamo situaciju da je sunovrat srpske prosvete započeo 2001. godine. Ja to vrlo dobro znam jer sam 1996. godine izašao iz školske klupe i 2001. godine sam se vratio u učionicu samo sa one druge strane i mogao sam vrlo jasno da vidim razliku u poštovanju prosvetnog radnika 1996. i 2001. godine. Neću sada da pominjem čija je to bila tada čuvena reforma iz 2001. godine, čovek je preminuo, bilo bi neukusno da pominjem, ali odgovornom tvrdim da je sunovrat srpske prosvete započeo upravo te 2001. godine.
Zaista vas molim da kada budu došle na red izmene Krivičnog zakonika koje se tiču toga da se prosvetnim radnicima praktično dodeljuje status službenog lica, tu ćemo videti koliko vi zaista brinete o srpskoj prosveti, s obzirom da ću još jednom ponoviti. Položaj prosvetnih radnika nije samo materijalni položaj, već generalno status u društvu.
Slušajući sve ove diskusije ovih prethodnih dana moram da pitam šta je to tačno sprečavalo kolege iz opozicije 12 godina koji su obnašali vlast, šta ih je sprečavalo da urade sve ovo o čemu su pričali prethodnih dana? Evo, ja vas pozivam, kao što SNS već 12 godina unazad ima brošure u kojima možete da vidite da je izgrađeno toliko kilometara autoputeva, toliko kilometara lokalnih puteva, toliko kilometara pruga, itd, itd. Evo, vi uzmite pa napravite od 2001. godine do 2012. godine mi smo uradili toliko kilometara autoputeva. Ne bih baš savetovao za pruge. Tu imate nulu, a što se tiče broja zaposlenih i što se tiče otvaranja novih radnih mesta tu idete u debeo minus, tako da to nikako ne bih preporučivao.
Sada ću malo da se osvrnem i na opštine iz koje dolazim. U pitanju je opština Batočina, gde sam u prethodna dva mandata obavljao funkciju predsednika opštine. Moram da kažem da je samo kroz šest velikih infrastrukturnih projekata u tih prethodnih osam godina u opštinu Batočina došlo preko milijardu dinara. Sada ako bismo to ponovo preveli u brojke, to je u proseku negde 125 miliona dinara godišnje smo dobijali od Republike mimo onoga što uberemo kao izvorne i ustupljene prihode. To je na naš budžet uvećanje od nekih 30 do 35%.
Pomenuću neke od tih projekata. To su dve osnovne škole koje su potpuno rekonstruisane, dva međuopštinska puta između Batočine i opštine Rača i Lapovo koji su takođe rekonstruisani, u završnoj fazi izgradnja gradske pijace u Batočini koja će biti najmoderniji objekat takve vrste u cetralnoj Srbiji i izgradnja primarne vodovodne mreže u selo Brzan.
Na sve to država je završila izgradnju brze saobraćajnice između Batočine i Kragujevca. To je projekat koji je u prethodnom periodu od jednog do drugog ministarstva išao kao ping pong loptica i onda je naravno dolaskom SNS na vlast to završeno i rekonstrukcija pruge Lapovo-Kragujevac.
Nadam se zaista u budućnosti i verujem da ćemo kroz ova, pomenuću još tri projekta velika koja nas čekaju u budućnosti i koja se ne tiču samo opštine Batočina već se tiču čitavog Šumadijskog okruga, a to je rekonstrukcija pruge Beograd – Niš, iz gradnja auto-puta Vožd Karađorđe koji će biti u našoj neposrednoj blizini i naravno izgradnja obilaznice oko Kragujevca, zajedno sa brzom saobraćajnicom koja će izaći na Mrčajevce i time nas spojiti sa Moravskim koridorom i sa auto-putem Miloš Veliki. To će u potpunosti promeniti krvnu sliku, a siguran sam da uz sva ova sredstva sa kojima Vlada Srbije i Ministarstvo finansija veoma domaćinski raspolažu, siguran sam da će to sve biti završeno.
Dakle, izražavam zahvalnost još jednom Ministarstvu finansija za sve ovo što sam na kraju nabrojao, što je zaista opštinu Batočina i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu pomerilo unapred. Naravno, da ću u danu za glasanje podržati ovaj rebalans budžeta. Hvala vam najlepše.
Poštovana predsednice, moram najpre da kažem da u susret 15. martu ovde su se pumpale samo laži i to sve laž do laži. Dakle, najpre da je SAJ otkazao poslušnost, da se uvodi vanredno stanje, da tenkovi izlaze na ulice Beograda, da teška mehanizacija treba da blokira prilaze Beogradu, da je prvi prsten SNS-a, šta god to značilo, napustio zemlju, da se u 16.00 časova gasi signal mobilnoj telefoniji i na kraju se ispostavilo da je sve to bila laž do laži i na kraju je izrečena najmonstruoznija laž od svih mogućih, te upućujem pitanje Ministarstvu unutrašnjih poslova i Višem javnom tužilaštvu u Beogradu dokle se stiglo sa istragom u vezi navoda da je upotrebljen zvučni top 15. marta u ulici Kralja Milana, iako su i policija i vojska i BIA, pa čak i sinoć vojni analitičar Vlada Radulović na N1 oštro demantovali takve navode.
Da li će Tužilaštvo, ukoliko se ispostavi kao još jedna u nizu laži pokrenuti odgovarajući postupke iz člana 343. Krivičnog zakonika protiv lica koja su izazvala paniku u medijima ili na društvenim mrežama, odnosno dokle će se nekažnjeno iznositi laži u svrhu destabilizacije zemlje i izazivanja haosa?
Ovde su se laži iz sata u sat, sada već iz minuta u minut, nadovezivale jedna na drugu, pri čemu su prednjačili narodni poslanici, naravno sakriveni iza poslaničkog imuniteta poslaničke grupe Srce, te je tako narodna poslanica Tijana Perić Diligenski 15. marta pozvala na martovske ide, a svi znamo šta znače martovske ide.
Zatim je načelnik Generalštaba, nažalost načelnik Generalštaba u ono vreme, danas predsednik te opskurne stranke, moj imenjak, Zdravko Ponoš napisao – pucao si na građane. Dakle, jeziva i monstruozna optužba čoveka koji je bio načelnik Generalštaba, a ne zna šta je zvučni top.
Zatim se javio i poslanik Stefan Janjić koji je na društvenoj mreži „H“ napisao je kako su utvrđene tegobe kod ljudi koje izaziva zvučni top itd, itd. i kaže – evo ga izveštaj iz Urgentnog centra i sad tekst je jedno, a izveštaj je nešto sasvim drugo i ja pročitah taj izveštaj lekara specijaliste gde jasno piše kod nekog pacijenta, koji je verovatno član nekog opštinskog odbora stranke Srce – sve uredno, govor uredan, nalaz uredan, vrat slobodan, nema tonjenja, nema ispada senzibiliteta, hod uredan. Dakle, kompletan nalaz je BO ili bez oboljenja.
Taj poslanik Stefan Janjić je u svom zanosu onog tamo utorka, kada su ovde napravili haos u zgradi, u plenarnoj sali Narodne skupštine, umislio valjda da se nalazi u Južnoj Africi na stadionu, pa je ceo dan trubio u vuvuzele, mislim da je oštetio sluh čak i pekarima dole u Kosovskoj ulici, te ne sumnjam da je on ORL stručnjak svakako. Dakle, pozivam tužilaštvo da se ozbiljno pozabavi svim ovim tvrdnjama.
Dalje, postavljam pitanje ministarki prosvete - šta će biti sa školskom godinom u školama koje su sedam ili osam nedelja u blokadi? Da li su direktori i nastavnici svesni da postoji sada već potpuno realna opasnost da ova školska godina može potpuno da se izgubi u tim školama? Nigde u zakonu decidno ne piše izuzev da školska godina traje 37 nedelja koji su uslovi za završetak školske godine.
Mi imamo trenutno škola u blokadi koje su radile 14 i 15 nedelja. Šta ćemo da radimo ukoliko nastavnici u blokadi i dalje odbijaju da rade drugu polovinu marta, ceo april, itd? Da li će doći do ponavljanja školske godine? Ne ponavljanja u smislu neznanja, kao kod kolege Aleksića što je bio slučaj, nego da biste upisali sledeći razred, vi morate da dobijete svedočanstvo iz prethodnog razreda da ste završili taj razred. U ovom slučaju kako izdati svedočanstvo učeniku koji je pohađao 15 nedelja nastave? Eto to je moje pitanje za Ministarstvo prosvete.
Jedna vrlo važna stvar, ako mogu samo još pola minuta do minut. Bila je anketa urađena u jednoj školi u Kragujevcu, gde su pitali roditelje da li su za povratak dece na nastavu. Evo su rezultati te ankete iz viber grupe, 23 roditelja su odgovorila sa – da, nijedan nije rekao – ne. Šta ćemo sa roditeljima koji žele da im se deca vrate na nastavu? I šta ćemo sa neodgovornim prosvetnim radnicima, gde imamo situaciju da u školi u Šapcu učiteljica pita dete od 11 godina - da li se stidi što ide u školu? To je neviđen i neverovatan bezobrazluk.
Ja zaista apelujem na Ministarstvo da preko direktora pod hitno počne da radi na tome da ovakvi ljudi ne rade ovakve stvari koje trenutno rade.
Za sam kraj, izvinjavam se što sam prekoračio, želeo bih da upotrebim misao našeg velikog Dositeja Obradovića, koja je malo prilagođena današnjem vremenu, a to je – država, braćo moja, država, a ne zborovi i plenumi. Živela Srbija.