Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Pavle Grbović

Pavle Grbović

Građanska demokratska partija

Govori

Zahvaljujem. Koristiću vreme ovlašćenog.

Poštovani građani Srbije, pored amandmana ovih koje možemo ili ne možemo da razumemo, na dnevnom redu bi danas trebala da bude jedna mnogo ozbiljnija rasprava. Dakle, od juče se vodi ta rasprava, po meni poprilično jalova, da li su sredstva Evropske unije ukinuta, zamrznuta, zaustavljena, koji pojam i termin treba da iskoristimo. Ono što je činjenica jeste da oni ne dolaze do Srbije i građani Srbije zbog toga imaju veliku štetu.

9/2 JJ/MO

Pitanje koje ovde treba i mora da se otvori jeste pitanje odgovornosti, ko je za to odgovoran? Slušao sam neke diskusije prethodnih dana i to je razlog zbog koga moram da reagujem. Komesarka Marta Kos je juče jasno istakla da će fondovi ponovo za Srbiju biti otvoreni onog trenutka kada budu ukinuti pravosudni zakoni, onog trenutka kada Srbije bude organizovala slobodne i poštene izbore i onog trenutka kada prestane tortura nad slobodnim medijima.

Ceo dan juče ste pokušavali da prebacite odgovornost za tu situaciju na opoziciju. Dame i gospodo, nije opozicija donela Mrdićeve zakone, nisu studenti krali izbore širom Srbije u poslednjih deset godina. Nije rektor Đokić zatvarao i gušio medije u Srbiji. To ste vi radili i dobro ste se sada dosetili. Sami 14 godina radite šta god hoćete, šenlučite, bahati te se, bijete ljude, otpuštate, jedete, pijete, lomite čaše, a kada dođe fajront, hajde da podelimo odgovornost. Hajde neko drugi da dođe da plati račun umesto nas. Nema od toga ništa dame i gospodo, vi ste isključivi krivci zbog toga i vi gospodo put pod noge, pa u narod da im objasniste zašto neće biti novca za neke stvari. Da im objasnite kako je vaša radikalska politika evoluirala od stotinu Muslimana za jednog Srbina, do toga da ćete pre da štitite jednog Nikolu Selakovića, nego da dobijemo novac za 20 vrtića i bolnica. To je vaša odgovornost gospodo i nemojte da tražite odgovornost na ovoj strani.

Nemojte da gledate u ovu stranu kada se pitate zašto tog novca nema, nego vi gospodine Macut pogledajte ne desno, a ti Milenko, osvrni se oko levog ramena pa ćeš videti prizor čoveka i njegovog lika koji vredi milijardu i po evra, zbog kojeg će građani Srbije ostati bez tog novca. U njemu tražite oficijalni razlog, a pravi razlog jeste u vama gospodine Macut, u vašoj Vladi koja je upropastila sve čega se dotakla svih prethodnih godina, tj. prethodnih godinu dana.

I još jedna stvar, šta to opozicija radi u Briselu? Sanira štetu. Sanira štetu koju ste napravili, zato što niko neće da daje novac svojih poreskih obveznika da biste vi kupovali glasove na izborima, zato što niko nije toliko lud da vam daje evropske pare, a da vi od njih kupujete opremu za MUP koje kasnije bije ljude po ulicama, a opremu kupuje od ruskih firmi koje su na sankcijama EU. Naša misija je tamo da kažemo – nemojte da kažnjavate građane Srbije, uložite i dajte taj novac onima koji se bore za građane, onima koji se bore za demokratiju, onima kojima se bore za slobodu misli i slobodu izražavanja u Srbiji, onima kojima građani Srbije veruju više nego svojoj Vladi. To je misija opozicije. Da, bili smo i u Berlinu, i u Parizu, i u Stokholmu, i ići ćemo i u druge gradove da prenesemo ključnu poruku – ne zatvarajte vrata evropskoj budućnosti Srbije, jer ono što vam sada kuca, ono što vam sada grebe, ono što vam sada nudi nedostojne dogovore, to nije pravo lice Srbije. To je lice očajnika koji napuštaju vlast.

Dobra je vest da dolaze promene u Srbiji i da će Srbija biti bolje mesto za život svojim građanima i da će biti pouzdaniji, garant sigurnosti i svojim građanima i svojim međunarodnim partnerima. E, to je naša misija, da sprečimo da upropastite apsolutno sve do kraja.
Pola minuta ovlašćenog. Moram da priznam jednu stvar, moji intelektualni kapaciteti ne dobacuju do ove političke alhemije. Ja zaista priznajem, a da li smo mi odgovorni što novca nema, jer idemo u Brisel, ili nismo odgovorni jer idemo na pogrešne adrese, jel smo mi jedini ljudi koji odu na pogrešnu adresu, kod ljudi koji nisu nadležni, a onda proizvedu neku drugu posledicu i ja to ne razumem, života mi, ako može neko da mi objasni, bilo bi dobro.

Ali da se ne bavimo alhemijom, pred građanima, stvari su vrlo jasne. Gospodine Macut, vi ste tu, predsednik ste Vlade, da li se poglavlja otvaraju ili se ne otvaraju, da li novac dolazi ili ne dolazi i tu nema treće opcije. Dakle, ili dođe tranša ili ne dođe, možete da je krstite kako god hoćete. Ne dolazi. Poglavlja se ne otvaraju, četiri godine i kaže gospođa, mi ovde slušamo o neotvaranju poglavlja četiri godine, prilično o nečemu kao što nije tačno, tačno je, ne otvaraju se.

Vi gospodine Macut, ako možete da razrešite ovu dilemu, pošto sludićete mozak građanima Srbije, i ja sam rekao pre dva dana, vi ne možete da držite koheziju sopstvenih misli, u roku od 14 sekundi, vi sami sebe demantujete. Ne moram ništa novo da kažem, ja samo treba da uhvatim vaše logičke greške i da ukažem na njih i samo pokažem ogledalo i ništa ne treba da dodam na to, a vi gospodine Macut, odgovorite građanima, meni ne morate, ali ljudi treba da znaju da li novac iz EU stiže ili ne stiže i to je to.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Što se tiče ove sednice, Druge sednice ovog zasedanja, dakle dva pojma koja su obeležila njihovu pripremu i sazivanje jesu pojam hitnosti i pojam Evropske agende, kako mi dramatično ubrzavamo Evropsku agendu nakon ovih petogodišnjih priprema da otvorimo neko poglavlje bez ikakvog uspeha.

6/3 JD/IR

Sada jedan od najvažnijih zakona jeste ovaj Zakon o koheziji. Sada vidimo koliko je on hitan. Dakle, usvajanje tog Zakona o koheziji je bilo predviđeno Akcionim planom za poglavlje 22, bilo je predviđeno da se usvoji 2020. godine. Nacrt je izrađen 2024. godine, sada smo već duboko ušli u 2026. godinu i šest godina nije bilo ništa hitno, ali sada ova tri dana, da ne daj Bože imamo normalnu sednicu, da se na vreme to najavi, sada je hitno, jer sada ako se ne usvoji, baš sada, a ne za tri dana sve će u Srbiji propasti.

7/1 GD/CG 11.00 – 11.10

S druge strane, čuli smo izjave Marka Đurića koji je rekao kako ćemo u narednim nedeljama da dramatično ubrzamo svoj evropski put itd. To je sve lepo, simpatično, romantično, a onda dobijemo vest, naravno ne baš toliko javno, nego više iz nekih sporednih kanala, da je Vlada izmenila Uredbu o analizi efekata propisa.

Ta uredba je ranije podrazumevala da mora da se radi analiza efekata tokom izrade zakona i tokom izrade izrade planiranja javnih politika, da je svako ministarstvo moralo da šalje svoje predloge, odnosno te analize Republičkom sekretarijatu za javne politike koji bi na osnovu toga davao neka mišljenja i smisao te uredbe i smisao tog procesa jeste da se uspostavi sistem političke odgovornosti, da ukoliko dobijete negativno mišljenje ili ukoliko neke primedbe i sugestije ne usvojite kasnije u nacrtu, odnosno predlogu zakona i kasnije usvojenom zakonu, da ne možete da kažete - mi nismo znali, da ne možete da se vadite na neznanje, da to može da povlači možda čak i krivičnu odgovornost u slučaju da se takve preporuke ne ispoštuju. Šta ste se vi onda dosetili? Onda ste prešli na to da više Vlada ne predlaže one najdramatičnije zakone, poput, recimo, seta pravosudnih zakona, već da ih predlaže jedan poslanik u kog se slila sva mudrost i svo znanje ovog sveta, da reformiše ceo naš pravosudni sektor jer poslanik nije u obavezi da traži mišljenje i da podnosi te analize, a Vlada je makar do sada bila.

Sada, druga stvar, kažete - evropska agenda. To je uredu. Naravno da podržavam sve što se tiče evropske agende, ali to ne znači da podržavam one koji zloupotrebljavaju evropsku agendu, jer nije evropska agenda da vi naškrabate nešto na papirima i da kažete – evo, sada smo mi to uskladili sa nekim zakonima na engleskom jeziku i sada će sve u ovoj zemlji da procveta. To je zloupotreba. Evropska agenda, primera radi, jeste kada imate fer i slobodne izbore.

Razumem, ne možemo baš da organizujemo izbore kao što su u Francuskoj, kao što su u Nemačkoj i u nekim tim zemljama, ali da se potrudimo ili da se potrudite, jer je to vaša odgovornost, da imamo izbore makar kao što je imao vaš prijatelj u Mađarskoj. Jeste autokrata, jeste vaših političkih svetonadzora, jeste da meni nije prijalo kako se on ponašao, kako je upravljao tom zemljom, ali to je, na kraju, njegovo pravo, ali na kraju su u Mađarskoj održani neki izbori, glasalo se do sedam, u pola deset stigli rezultati, u deset sati čovek koji je 16 godina na vlasti priznao ubedljiv politički poraz. Po njegovim rečima, tog dana ga bolelo, sutra bila praznina, prekosutra već počela radna terapija. Tako bi trebalo i sa vama. Dakle, kada se izgube i završe izbori, život ide dalje, nekome na slobodi, nekome u nekoj drugoj instituciji, ali život se nastavlja, ne dovodi se zemlja na ivicu građanskog rata. To je Evropska agenda - kada imate fer i slobodne izbore, kada se vlast menja na izborima, kada poraženi taj poraz prizna bez da zemlju gura u građanski rat, a nije evropska agenda kada, da biste sačuvali lokalnu vlast u Kuli ili u Aranđelovcu, šaljete sve batinaše koje imate i dovodite ovo društvo na ivicu građanskih sukoba. Nije evropska agenda kada zloupotrebite Ustavni sud i upregnete ga da nezakonitim odlukama sprečava ponavljanje izbora u Zaječaru. Nije evropska agenda kada pokušavate, i to čak neuspešno, da pokradete izbore na Medicinskom fakultetu za studentski parlament, aman ljudi, šta je sa vama, i da šaljete policiju u dva ujutru, ponavljam, zbog izbora za studentski parlament na jednom fakultetu u Beogradu. To ne možete da dopustite, a kamo li da ova zemlja iz ove krize izađe na jedini normalan način, a to je kroz fer i slobodne izbore i da te večeri završimo sa svim što se u Srbiji dešavalo u poslednje dve godine.

7/2 GD/CG

Pričate o koheziji i evropskom putu. Imamo ministra za evropske integracije, koji trenutno nije ovde, dolazio je na sednice Odbora. Čovek je od početka godine ministar za evropske integracije u Briselu bio dva puta. On se čovek smejao zbog toga. Njemu je to smešno. Ministar za evropske integracije dva puta bio u Briselu? Dakle, ministar za evropske integracije nije legitiman sagovornik briselske birokratije.

Na kraju krajeva, čovek ne veruje u evropske integracije, ali to je njegovo privatno uverenje. To znamo iz njegove političke biografije. Ja ne govorim o njegovoj ličnosti, govorim o njegovoj političkoj biografiji i o efektima onoga što radi. Čovek dođe na Odbor da nam kaže kako su aktivnosti ministarstva pripreme za otvaranje poglavlja, mrtav ladan, nakon što pet godina nismo otvorili nijedno. To su najduže pripreme za otvaranje nekog poglavlja u istoriji evropskih integracija svih zemalja. Te naše pripreme traju kao onaj Georginin porođaj. One su beskrajne, beskonačne.

Ali znate o čemu se radi? Da ne mislite, to sam rekao takođe gospodinu Staroviču, ne diskutujem ja sa njegovom ličnošću, niti ja imam bilo šta protiv njega. Pre će da on ima više protiv mene, jer se više bavio ličnim stvarima nego što sam ja, doduše, na „Tviteru“ i na društvenim mrežama, jer očigledno nema šta pametnije da radi, da nije Nemanja Starović ministar nego da su Šolc, Makron, Merc, Robert Šuman da ustane, Sveti Petar da dođe na zemlju, ko god, da vodi Ministarstvo evropskih integracija, ovakvu zemlju ne bi mogao da uvede u EU, zemlju koja ne može godinu i po dana da izabere članove Saveta REM-a zato što vi to niste dali, zato što vaš koalicioni partner uslovljava da ne može da se izabere član Saveta REM-a. Zemlju koja ne može da ima nijedan izborni ciklus koji je iole normalan i pošten i koji nije obeležen nasiljem od strane vlasti i odbranom nasilnika od strane pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova ni bog ne može da uvede u EU, nema tog čuda, nema te sile, zemlju koja menja pravosudni sistem Mrdićevim desantom na pravosuđe. Da se svi skupe, sva pamet EU u ovom trenutku ne bi mogla da uvede takvu zemlju u EU.

Gospodinu Staroviću ne prebacujem da je ta kompletna odgovornost na njemu. Čak je i najmanji deo. Samo govorim, ako pričamo o nekoj koheziji i nekoj logici, malo je nelogično da imate ministra koji ne može da razgovara sa ljudima u Briselu. Čovek nije imao nijedan važan sastanak u poslednjih šest meseci. Ni jedan jedini važan sastanak čovek nije imao u poslednjih šest meseci. Govorimo o koheziji i EU, a Srbija je od nedelje i zvanično najusamljenija zemlja na evropskom kontinentu.

Naravno da je to vama super jer se vi u uslovima izolacije osećate kao na domaćem terenu. Na osnovu toga gradite lažne slike o sopstvenoj superiornosti i nadmoći, ali to građanima Srbije proizvodi ozbiljne posledice. Dakle, naša zemlja nema ni jednog jedinog saveznika na tlu Evrope u ovom trenutku. Do nedelje smo imali jednog na osnovu ličnih veza i konekcija. Od nedelje nemamo nijednog. Nakon promena u Mađarskoj i ti odnosi su ozbiljno dovedeni u pitanje jer smo kao država kao kao zalog za buduće kvalitetne odnose dali šou predstavu u Kanjiži i uplitanje naših bezbednosnih struktura u organizaciju izbora u drugoj zemlji u cilju da neko drugi tamo pobedi, a onda smo dobili i to da je predsednik Republike Srbije nazvao budućeg premijera te zemlje, koji je osvojio tri i po miliona glasova blebetalo i to je sada zalog za naše buduće dobre odnose.

Gospodine Pastor, kada odete sledeće nedelje u Budimpeštu verujem da će vam biti jako prijatno da objašnjavate te reči vašeg koalicionog partnera i da vam je veliku uslugu učinio time što je na taj način govorio o novoizabranom predsedniku Mađarske.

7/3 GD/CG

Na kraju, kada pričamo o koheziji, malo da pričam i o regionalnoj koheziji, ali da pričamo i o koheziji vaše politike, mi mesecima slušamo, a to je bila jedna od glavnih teza vaše borbe na lokalnim izborima, recimo, u Sevojnu i Lučanima, da ukoliko vi ne zadržite vlast u tim mestima da se Srbija suočava sa ogromnim problemima, pritiscima i pretnjama i da je jedna od najrelevantnijih pretnji savez Albanije, Kosova i Hrvatske i kako će oni nas da napadnu i kako vi morate da pobedite u Sevojnu, jer ako vi ne pobedite u Sevojnu, onda Srbija neće moći da se odbrani od takvog napada i to su dosta ozbiljne optužbe i ukoliko postoji takav savez i takva namera tog saveza prema Srbiji, mislim da i Skupština o tome mora da raspravlja i mi kao društvo moramo ozbiljno da se posvetimo, ali moramo ozbiljno da se posvetimo i jednoj drugoj stvari koja je za nas interno mnogo ozbiljnija.

Dakle, mi u jednom obraćanju predsednika države čujemo da Albanija planira protiv nas rat, da nas napadne, a onda 14 minuta kasnije u okviru istog tog obraćanja čujemo kako on sa premijerom Albanije piše zajedničko pismo EU predlažući da se mi odreknemo nečega što nemamo da bismo dobili nešto za šta se zahtevaju čak i viši standardi i kriterijumi nego za samo članstvo, a da nam članstvo samo po sebi nije dovoljno i onda naravno da su ljudi zbunjeni, da li mi sa Albanijom sarađujemo ili mi sa tom Albanijom ratujemo, a onda predstavi svoj vizionarski program u kome takođe u okviru istih 60 minuta saopšti kako ćemo mi ući u EU do 2035. godine, ali tako što ćemo pre toga ratovati sa najmanje jednom članicom EU i sa najmanje dve članice NATO-a, a da će u međuvremenu u svetu da izbije svetski rat nuklearnog tipa, a naše plate će da skoče na 1.700 evra.

8/1 TĐ/VZ 11.10 – 11.20

Sada vi meni recite da li, gospodo draga, postoji kohezija između vaših misli od juče i danas, da li postoji kohezija između onoga što mislite i onoga što radite, da li postoji bilo kakva logička veza u tome što vi nama predstavljate kao ozbiljnu politiku, pa na osnovu toga dođite do zaključka da li vi zaista smatrate da treba da upravljate ovom zemljom, ne naredne četiri godine, nego naredna četiri minuta.

Dakle, ne postoji, to šta vi govorite ovim ljudima, način na koji vi zaluđujete narod u Srbiji, to je nezabeleženo u istoriji ovog naroda. Mi smo imali i diktatore i autokrate, ali ljude koji u toj meri lažu i sluđuju ljude, to nismo imali nikada. I vi ste se toliko zapleli u sopstvene laži da vi više ni sami ne znate šta treba da kažete. Ako je na snazi Vučićevo pismo sa Ramom, ako mi hoćemo samo da budemo deo evropskog ekonomskog prostora, ako nam ne treba pravo veta, ako hoćemo u Šengen a ne treba nam punopravno članstvo, što usvajamo ovaj zakon koji uopšte nije uslov za ulazak u evropski prostor, šta će nam onda to, koja je hitnost sad odjednom?

Da li vi možete da povežete, ja vas opet pitam, možete li da povežete vaše misli i vaša dela? Ako ne možete, a deluje da ne možete, onda je najpoštenije da ovu sednicu završavamo što pre, da se vratimo na onu prvu sednicu ovog zasedanja, da glasamo o toj Vladi, da joj sviramo kraj i da pustimo ljude da izaberu neke uravnotežene ljude koji će voditi ovu zemlju u nekom normalnom pravcu. Da li će se taj pravac meni sviđati ili ne, to je drugo pitanje, ali da makar znamo kuda ova zemlja ide. Sa vama to ne znate čak ni vi. Hvala.
Zahvaljujem.

Vi ste meni replicirali na mnoge stvari koje nisam ni rekao, i to je baš savršeno. Evo, na primer, nisam rekao da kornjača sa Galapagosa živi po sto godina, jer

8/3 TĐ/VZ

nije bilo relevantno, nije bilo u okviru teme. Tako ste vi izabrali neke stvari i pričali ste o nekim stvarima koje nisam ni pomenuo čak. Ja vam prvo želim da živite tih 400 godina, 440 ili koliko god, ali vas samo molim, ako može, da se taj evropski put okonča malo pre tih 400 godina. To bi bilo lepo, ako ste u mogućnosti. Ako niste, nema veze, ali vam zaista želim dugo zdravlje.

9/1 AL/MT 11.20 – 11.30

Nego da odgovorim kolegi koji je govorio o ovom savezu. To sam odgovorio i u emisiji, a reći ću i ovde. Pita se – protiv koga je usmereno, ali ajde prvo druga stvar. Kada se govori o tome savezu vi napade sve svoje političke protivnike i oponente na najstrašnije moguće načine, a jedini koga Aleksandar Vučić jeste poštovao i čije mišljenje je uvažio i nije se konfrotirao sa njim jeste bio Andrej Plenković. Dakle, gospodin Vučić iz Indije meni odgovara i priča kako govorim gluposti, a Andrej Plenković je poštovani kolege čije mišljenje ceni i uvažava. Ali, dobro, to je u redu.

Kažete – protiv koga je usmereno. Ne znam ako je usmereno protiv nas, pa nemojte onda da sa premijerom te zemlje pišemo zajednička pisma i pravimo zajedničke strategije. Onda nam recite koja nam opasnost preti. Ali isto tako ako kažemo da bilo koji vojni savez ili vojna vežba ili saradnja mora da bude usmerena protiv nekoga, onda i mi moramo da budemo spremni, odnosno vi da budete spremni da odgovorite a protiv koga je uperen taj isti savez Srbije i Mađarske.

A postoji mnogo ozbiljnija stvar u svemu ovome, i to sam rekao više puta. Ovaj savez predstavlja mentorski projekat za ostvarivanje ambicije Prištine da uđe u NATO, i to nije nešto što je tajna i što se krije. I to je ozbiljna tema o kojoj treba da se raspravlja. Ne u okviru dva minuta mojih i Milenkovih replika, već neke malo ozbiljnije rasprave – kako se mi postavljamo u odnosu na tu ambiciju, u odnosu na te stvari, a ne da se ovde dobacujemo da li neko liči, ne liči na Petera Mađara. Niti imam ambicije da ličim na Petera Mađara. Tako da i to ti je, Milenko, potpuni promašaj. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajuća. Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika.

Dakle, ove najavljene izmene zakona su po svojoj netransparentnosti premašile granice Republike Srbije, tako da smo juče dobili i izjavu portparola Evropske komisije, koji je rekao kako se ovaj set zakona menja na netransparentan način i bez prethodno sprovedene diskusije.

Pretpostavljam da predlagač ovog zakona nije baš na najbolji način razumeo šta ta transparentnost znači, pa je mislio da sama činjenica da te zakone piše u šatoru pod otvorenim nebom, da nema ništa transparentnije od toga, ali došli smo da ipak to predstavlja određenu vrstu problema.

Međutim, kada je reč o evropskim integracija i uticaju ovog zakona, generalno odnosa ove Vlade i skupštinske većine prema pitanju evropskih integracija, mnogo je relevantnije šta misle, šta rade i kako funkcionišu određeni predstavnici naše vlasti. Tako recimo, ministar Starović, koji je bio na prvom danu ovog zasedanja, uglavnom je tvitovao i nije ništa drugo govorio, rekao je u jednom svom autorskom tekstu kako je vreme za strateške vizionarske odluke, oslobođene birokratskih sprega. Ali tu nije mislio na strateške odluke koje će Srbija da donese. On je tu čovek delio lekcije kako Evropska unija treba da se ponaša. Pošto smo mi sve svoje problemi rešili i sve smo odluke doneli, pogotovo strateške, pa mi sada govorimo drugima kako da se ponašaju i rešavamo šta se to dešava u Iranu, šta se dešava u Izraelu, šta u Americi, šta u Evropskoj uniji, kakvi su njihovi međusobni odnosi. Imamo taj legitimitet prosto da ih podučimo kako treba da se radi.

Samo da vam pomenem, stratezi moji dragi, da vi 18 meseci ne možete da sprovedete poštene izbore za devet članova jednog regulatornog tela. Dakle, 18 meseci jedne jedine izbore, a pretendujete na to da delite lekcije Evropskoj uniji kako treba da se ponaša.

18/2 MZ/MT

Vizionari dragi, gasi vam se porodilište u Ćupriji zbog nedostatka medicinskog kadra. Nema više ko da radi u Ćupriji. Sad se postavlja pitanje – kako je moguće da toga nema u gradu u kom postoji Viša medicinska škola? Kako dođosmo u tu situaciju? Dođosmo tako što ste pre nekoliko godina tamo otpustili devet žena, da bi Orlić i Martinović dobili još jedan posao i još jednu platu, a onda ste posle zapošljavali i druge naprednjake. Bravo, majstori, odlično ste ga opravili. Sada žene u Ćupriji nemaju porodilište, a ova dvojica postadoše ministri i glavni udbaši u zemlji. Onda dođete ovde, pa nam pričate kako vodite odgovornu populacionu politiku, kako se suprotstavljate beloj kugi, kako vodite odgovornu demografsku politiku i ostalo. Poturate nam one imbecilne slogane: „Dosta reči, nek zakmeči“. Ko da zakmeči, gospodo? Ove žene što nemaju gde da se porede u Ćupriji? Jel one treba da kmeče? Jel to politika ove Vlade?

E, onda nam prethodnih nedelju dana objašnjavate kako je Srbija dobila 51 milion evra iz Plana rasta Evropske unije i kako je to posledica vaše sjajne i odgovorne politike, a niko od vas da bude pošten prema građanima, pa da kaže koliko će za šest godina dobiti naše komšije iz najbližeg okruženja, koje su članovi Evropske unije. Pošto vi nećete da kažete, evo ja ću vam reći: Hrvatska – 17, Mađarska – 37, Bugarska – 22, Rumunija – 60, ali ne miliona, milijardi evra. E, toliko, gospodo, nas košta vaše neznanje, korupcija, vaš kriminal. Za toliko ste oštetili građane Srbije, ne biste li zloupotrebom vlasti ostali pri svojim poslovima i ostali na slobodi. Toliko ste naneli štete građanima Srbije.

Onda, gospodo, kada treba u Srbiju da dođe zvanična delegacija Evropske unije, da pokušamo nešto da uradimo zajednički, da uložimo neki zajednički napor, da reformišemo naše društvo, da napravimo neku promenu u našoj zemlji, šta vi uradite? Vi ih izvređate. Dođemo u situaciju da predsednica Narodne skupštine izmišlja i laže gde će biti tog dana. Žena izmišlja da neće biti u Srbiji i biva uhvaćena u toj laži. Predsednica Narodne skupštine. Da li ćemo mi, gospodo, doživeti od odrasle osobe koja je obnaša funkciju predsednice Narodne skupštine da možda u petak dođe popodne i kaže – izvinite što kasnim, meni je pas pojeo raspored, pa ja nisam znao kad treba da dođem ovde. Šef najveće grupe će verovatno tog dana da slaže čarape po bojama, možda i kravate, ne znam šta će da radi drugi dan, ali pozdravljam odluku da se konačno bavi nečim za šta ima kompletne kompetencije i za šta je apsolutno sposoban.

E, onda čujemo od iste te predsednice Narodne skupštine, kaže – svako ko ide da se vidi sa Piculom radi za interese, za strateške interese Hrvatske. Dakle, personalizovali celu delegaciju i instituciju Evropske unije kroz jednog političkog protivnika vašeg.

E sad vas pitam drugu stvar, a što ne budete pošteni do kraja i ne objasnite ljudima da Tonino Picula nije jedini predstavnike Hrvatske koji će doći sutra u Beograd, biće još jedan čovek iz Hrvatske sutra u delegaciji, biće Davor Ivo Štir iz HDZ-a. I on je takođe deo te delegacije. Sad mene interesuje – a po čemu se gospodin Štir u svojim stavovima razlikuje od gospodina Picule, po pitanju „Oluje“, po pitanju zločina ih 90-ih, po svim geostrateškim pitanjima, po pitanju Kosovu, po čemu se razlikuje? Pa kako sad jedan od njih dvojice je ustaša, neprijatelj, mrzitelj, a drugi je ozbiljan i obrazovan čovek, po rečima Aleksandra Vučića? Pa znate po čemu se razlikuju? Samo po odnosu prema SNS-u. Picula kaže da to što radi SNS u Srbiji je katastrofa i da takva Srbija nikad neće postati članica Evropske unije, dok gospodin Štir ima malo više razumevanja za to, ali takođe tvrdi da Srbija nikad neće postati članica Evropske unije, niti ga to nešto naročito zanima.

18/3 MZ/MT

E, tako ste vi pretvorili spoljnu politiku Srbije, vodite se kriterijumima ko vam je bliži, pa sad dođosmo u situaciju da Crna Gora, koja nam je najbliža, da je i ona neprijatelj, jer neće više bespogovorno i slepo da vas sluša, a Viktor Orban, sa sve šalom velike Mađarske, on je brat rođeni. A vi dragi građani Srbije, vi čekate božićne ili uskršnje praznike, ne biste li videli decu koja su vam otišla u te omražene zemlje. A sutra kada budete išli u inostranstvo, ako ikada i budete mogli da idete u inostranstvo, onda ćete moći samo da se slikate, i to bukvalno i doslovno. Pa lepo kada budete izlazili na minus 10 ili na plus 40, da vas slikaju i da vam uzimaju otiske prstiju kao da ste kriminalci, a vi se setite kako je zauzvrat njima Milenko Jovanov jednom odbrusio, pa razmislite je li to bilo vredno svega toga.

Znate, krajnje je vreme, gospodo, da prestanete da govorite gluposti i pre nego što krenete sa serijom replika i pre nego što me vi, gospođo Raguš, opomenete zbog korišćenja ovih termina, ja ću vam samo reći da ja nikada nisam koristio grublje termine prema vama nego što koristi vaš lider. Govorim o Aleksandru Vučiću. On vam je sinoć rekao da prestanete da pričate gluposti, da ćutite, da ne pričate ništa, dok se on ne vrati iz Davosa, da ne biste naneli štetu Srbiji, jer očigledno kad vi radite samostalno, autonomno, to proizvodi štetu. Kao što ni ove zakone, prolongirate njihovo usvajanje dok se on čovek ne vrati da vam kaže može ili ne može, sme ili ne sme.

Sa tom njegovom izjavom se ja potpuno slažem, kao što se potpuno slažem i sa njegovom izjavom koju je rekao pre jedno godinu i po dana – da bez njega ne vredite ništa. Tu je čovek apsolutno u pravu. Kao što se slažem i sa njegovom izjavom da treba da se sklonite, da se sakrijete pod neki kamen. Da li ćete da se sakrijete pod kamen, da li ćete da se sakrijete u mišju rupu, da li ćete da se sakrijete u neku krošnju, ne znam, nemojte samo pod nadstrešnicu, znate kako se radili i gradili, to vam niko živi ne želi.

19/1 JJ/LŽ 13.00 – 13.10

Jeste vreme, da ukoliko svojim govorima nastupima nanosite štetu da to prestanete da radite, da ukoliko ne znate kako i u kom pravcu Srbija treba da krene, da se lepo sklonite, da omogućite građanima Srbije da na izborima daju poverenje onome ko zna i želi da vodi Srbiju u ispravnom pravcu i da konačno, oslobodimo sve zarobljene potencijale ovog društva koje vi poslednjih 35 godina, sa vrlo kratkim istorijskim razmacima uspešno zarobljavate. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća, za repliku.

Da krenemo od ovih ozbiljnijih, važnijih stvari.

Kaže čovek da sam izmislio.

Ja čitam zvanični dokument v.d. direktora Opšte bolnice u Ćupriji, dr Slobodan Gajić, koji kaže: "Počev od 14. 1. 2026. godine u službi ginekologije i akušerstva privremeno je zatvoren stacionar te Opšta bolnica u Ćupriji neće biti u mogućnosti da hospitalno zbrinjava ginekološko-akušerske slučajeve, odnosno neće se vršiti prijem novih pacijenata".

Vi onda objasnite tim ženama koje treba da se porode ili imaju neki problem da je to privremeno i da sačekaju. Ako mogu i bebe da sačekaju par nedelja, dok se neko vrati sa bolovanje ili odakle god, pošto nema ko da zameni te ljude. A to je posledica vrlo odgovorne kadrovske i pronatalitetne politike.

Što se tiče ovog ostalog, rekao sam da je zaista vreme da prestanete da pričate gluposti, a vi ste sa tim nastavili. Nastavili ste sa upoređivanjem jednog, drugog, trećeg i ko ima kakav odnos prema bilo kome. Ja sad treba vama da mašem ovde slikama kada se Aleksandar Vučić sastao sa boga pitaj kim u Hrvatskoj, što mislim da nije naročito pametno, ni kada se sastajao sa gospodinom Plenkovićem. Zamislite, reče pre dva ili tri meseca kako mu ne pada na pamet da se sa Hrvatima dogovara o bilo čemu, energetskoj krizi, a evo ga u Davosu se dogovarao.

Odmah da vam kažem, nije problem, neka se dogovara, nije problem ni što se sastao sa bivšom predsednicom Kolindom i sa svim ostalima, to je sve u domenu politike, to je sve u domenu njegovih nadležnosti i obaveza, kao što nije zločin ni što se prošli put Ana Brnabić sastala sa Toninom Piculom, on je izvestilac za Srbiju, ona je predsednica Narodne skupštine, kakva god da je, to joj je posao. Sramota je što sada laže da neće biti tu, kao da je dete od devet godina a ne predsednica.

20/2 VS/LjL

Ali, na primer, ja sam tražio neke slike i ovo je već nešto što ne bih mogao da opravdam, a to je susret sa generalom iz "Oluje", Mladenom Markačom. Na toj slici…

Ukucate na Guglu, Pavle Grbović i Mladen Markač, nema ništa, ukucate Miki Aleksić i Mladen Markač, nema ništa, ukucate Dragan Đilas i Mladen Markač, ni tu nema ništa. Ukucate Radomir Lazović i Mladen Markač, ništa ne izlazi. Ali, ukucate Aleksandar Vučić i Mladen Markač, evo.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Set pravosudnih zakona koji je danas pred nama predstavlja najobuhvatniju reformu pravosudnog sektora još od ustavnih promena 2022. godine.

Interesantno jeste da te izmene predlaže jedan čovek. Dakle, u jednom čoveku, jednom licu se slilo svo znanje, iskustvo, praksa, sav nomotehnički talenat da nam predloži ta rešenja i onda se postavlja pitanje – zašto on sedi u ovim donjim klupama? Trebalo bi da bude na mesto ministra, a da ministar pređe na njegovo mesto i da hvata beleške, da nešto nauči.

15/1 AL/MP 12.25 – 12.35

Takođe se postavlja pitanje, ako su ove izmene toliko dobre, pa zašto onda u ponedeljak u podne zakazaste sednicu za sredu prepodne? Čemu ta žurba? Što nismo imali neke javne rasprave, okrugle stolove, debatne emisije da uključimo i neko civilno društvo, advokatske komore, da uključimo strukovna udruženja da vidimo imaju li šta da kažu? Verujem da ima još po neko u Srbiji ko nešto zna o ovim temama. Možda je Milenko bacio pogled, a ja verujem da ima bar još dva, tri pravnika koji bi možda, možda doprineli da ovaj savršeni tekst, da se malo usavrši. Zašto ste bežali ako je sve toliko transparentno i dobro?

Problem sa ovim zakonskim predlozima, odnosno budućim rešenjima nije samo u njihovoj sadržini, već i motivima zbog kojih se usvajaju, a ne usvajaju se zbog realnih potreba za povećanjem efikasnosti pravosuđa, ne usvajaju se da bi se našim građanima omogućio lakši pristup pravdi. Ove izmene se usvajaju da bi se izvršila preraspodela moći unutar pravosudnog sistema u skladu sa potrebama vaše političke snage, odnosno jedne političke partije. I tu se sva mudrost završava.

Da prevedem građanima Srbije o čemu se radi u ovim kompleksnim zakonima. Vaša Zagorka Dolovac nije više samo vaša ili nije više toliko vaša koliko biste želeli ili nije toliko vaša koliko je Nenad Stefanović, koga sada želite da ojačate. Vi biste želeli da je smenite i da je sklonite, ali iz nekog razloga to ne možete da učinite. Vi biste najradije voleli da ukinete TOK, jer ne možete da mu oprostite sudski proces protiv Nikole prvooptuženog, ali ni to ne smete da uradite. Ne smete da uradite zato što ste svesni da biste time sahranili evropske integracije Srbije.

Ali da se razumemo, nije to ono što vas pogađa, kraj evropskih integracija. Vas ne pogađa što biste na taj način našim građanima trajno oduzeli pravo i mogućnost da žive u normalnom i prosperitetnom društvu koje rešava, a ne nagomilava probleme. Problem je ono što bi sledilo iza toga, a to je što bi se neki vaši funkcioneri posledično našli na crnim listama te Evropske unije i bili meta personalnih sankcija. I zato ste odlučili da hodate po tankoj žici.

Ne možete baš da ukinete TOK, ali možete da im pošaljete jasnu poruku kakva ih sudbina očekuje ukoliko nastave sa onim što su počeli pre nekoliko meseci. I za to ste izabrali najhrabrijeg među vama, neko će možda reći i najluđe hrabrog među vama, ali svakako nekoga bez političkog, a ja bih rekao i bez ekonomskog rominga, nekoga čija bi žrtva bila manja u odnosu na žrtve nekih drugih funkcionera iz vaše stranke, pa ukoliko se na nekome slomi reakcija Evropske unije, neka to bude na nekome koga lakše možete da žrtvujete.

Što se tiče samih rešenja, dakle, ta rešenja suštinski predstavljaju razvlašćivanje Zagorke Dolovac, kako bi se deo njenih ovlašćenja preneo VST, a najveći deo da bi se preneo u ruke glavnog Kerbera srpskog pravosuđa Nenada Stefanovića.

Takođe se usvaja rešenje kojim se Republičkom javnom tužiocu zabranjuje da autonomno ostvaruje saradnju i komunikaciju sa međunarodnim organizacijama i institucijama, tražeći prethodnu saglasnost ministra, čime se eklatantno vrši politički pritisak na tužilaštvo.

Zbog čeka se onda, gospodo, uopšte dalje folirate da imamo bilo kakve institucije, kada možete lepo tu funkciju da ukinete, da ministar obavlja tu funkciju, da zaposli nekog uposlenika koji zna engleski jezik i koji može da ode u međunarodne institucije i da tamo izdeklamuje šta mu je ministar rekao i da prestanemo da se pravimo da postoje institucije koje suštinski ne obavljaju svoj posao?

15/2 AL/MP

Takođe jedno od rešenja jeste mogućnost reizbora predsednika sudova i to ne iz razloga koji je naveo kolega Mrdić, a to je kontinuitet dobre prakse koji je uspostavljen u prethodnom periodu, već da bi se cementirao partijski uticaj na pravosuđe koji je uspostavljen nakon ustavnih reformi iz 2022. godine.

Ali, ono što je suštinski najopasnija izmena u ovom trenutku jeste ukidanje Tužilaštva za visokotehnoški kriminal i tu je takođe motiv vaš sukob, odnosno preraspodela moći između Zogorke Dolovac, koja je do sada postavljala glavnog tužioca Tužilaštva za vosokotehnološki kriminal, i prebacivanje tih nadležnosti uspostavljanjem Posebnog odeljenja koje će biti pod patronatom Nenada Stefanovića.

Međutim, šta će građani imati od tih vaših igara moći? Pa neće imati apsolutno ništa dobro, jer šta je motiv ovih izmena? Motiv je u tome što se uvideli da nakon što se ugušili skoro sve slobodne medije u Srbiji, a one preostale doveli na ivicu egzistencije, shvatili ste da su društvene mreže glavni kanal komunikacije pobunjenog društva i da tu nemate kontrolu i da tu nemate većinu, da njih ne možete da kupite, ne možete da ih zabranite, ne možete da uplašite njihove vlasnike, ne možete a ih cenzurišete i onda ste rešili da se sa pobunjenim građanima sukobljavate zloupotrebom institucija.

Ova rešenja praktično znače da će svi oni napadi, sve one uvrede, sve one pretnje koje su trpeli predstavnici opozicije, civilnog sektora, studenti i svi slobodni građani da će biti ništa u odnosu na ono što će uslediti nakon usvajanja ovih izmena, a da neće postojati institucije koje će ih od toga zaštititi i da svaka reč, svaka kritika, svaki tvit, svaki post, koji se objavi protiv predstavnika vlasti može biti zloupotrebljen kao legitimni osnov za sudski progon, za oduzimanje slobode i građanskih prava našim građanima, za uterivanje straha u kosti.

Suština ovih izmena jeste uvođenje digitalne diktature u Srbiji i to je krajnji domet digitalizacije kojom se vi hvalite tokom svih ovih godina.

Jasno je zašto vi sve ovo radite. Radite sve ovo zato što se pripremate za frontalni sukob sa pobunjenim građanima. Zato jačate Nenada Stefanovića, zato su oslobođeni i Vesić i Toma Momirović, zato napadate Tužilaštvo za organizovan kriminal i tako srčano branite Nikolu Selakovića, zato je Marko Kričak postao glavni policajac u Srbiji koji može da sprovodi reforme, da otpušta i dovodi kako god hoće, zato izbegavate sastanke sa predstavnicima EU, zato ne činite ništa da ubrzate evropski put Srbije, zato što za vas evropski put Srbije nije šansa, za vas je članstvo Srbije u EU prepreka. To je opstrukcija za vaš način vladavine, zato što vama to ne treba, to treba građanima a ne vama i zato nemate vremena da se sastanete sa predstavnicima Evropskog parlamenta, ali imate vremena da šenlučite po opskurnim emisijama sa još opskurnijim gostima, među kojima su čak i osuđene ubice.

Niko od vas nije rekao – nismo znali, žao nam je zbog toga, ne bismo ponovo učestvovali u tome, zato što ste znali i zato što vam je svejedno, zato što vam je bilo važno samo da pošaljete političku poruku, a ta politička poruka glasi da u Vučićevom zagrljaju ima mesta za sve i da sve može da se reši i da sve može da se oprosti, samo ukoliko ste bespogovorno odani šefu, da ukoliko ste zloupotrebili službeni položaj da to nije važno, ukoliko zbog vaše korupcije i vašeg nemara strada šesnaestoro ljudi to nije bitno, da ukoliko je neko ubio devojku od 18 godina da se i to može oprostiti, jedino što ne može da se oprosti jeste ukoliko okrenete leđa šefu, to je jedino neoprostivo, a sve ostalo se da, kako bi se reklo, ispeglati, zato usvajate ovakva rešenja, zato lomite ceo sistem da biste ga prilagodili personalnim rešenjima i vašim međuljudskim odnosima.

15/3 AL/MP

Sada vas pitam – šta ćemo kada se sutra ispostavi da ni Nenad Stefanović više nije baš toliko vaš koliko ste mislili da jeste ili koliko biste želeli, pa i on krene stopama jednog svog prezimenjaka iz prošlosti, čuvenog Nebojše iz Beograda? Hoćemo li opet ceo sistem da izvrnemo naglavačke i da nalazimo nova i nova alternativna rešenja kako biste nekako uspeli da održite sistem na osnovama koje vama odgovaraju?

Odmah da vam kažem, građani će i ovo vaše divljanje preživeti kao što su preživeli poslednjih 13 godina. Ali, upozoravam vas, ovo će vas najviše koštati, direktno će vas ovo najviše koštati i toga je u poslednjih par nedelja postao svestan i ovaj balkanski Maduro. Odmah da vam kažem, niti prizivam, niti opravdavam takvu vrstu intervencije.

16/1 MZ/CG 12.35-12.45

Samo vam skrećem pažnju da je taj vaš amigo postao jako nervozan u poslednje vreme, ne zato što se plaši Amerikanaca, Rusa, Španaca, Nemaca, Francuza ili bilo koga, već zato što zna kime se okružio i zna od kakvog su materijala ti ljudi i zna kako su došli na te pozicije i zna kako su morali da pređu svaku granicu ljudskosti, ne bi li došli do pozicija do kojih nikada u normalnom sistemu ne bi došli i koje im ne pripadaju i zato što zna na šta su spremni i zna koliko su jeftini i kako će lako i brzo i bez trunke razmišljanja, ukoliko naiđe na veći izvor moći koji će im obećati aboliciju ili zaborav za neke stvari, neće sekunda jednog razmišljati kako će se ophoditi prema njemu i prema vama. Ali to je, ponavljam, vaš problem.

Problem građana Srbije jeste što ste vi i dalje na pozicijama koje uzurpiraju rešavanje problema u ovoj zemlji. Problem građana Srbije jeste što ste vi glavni blokaderi svakog napretka Srbije. Problem građana Srbije je što ste vi deo problema i ne možete da budete deo rešenja. Deo rešenja neće biti ni Zagorka Dolovac, ovde toliko puta pominjana, ni Nebojša Stefanović, ni svi ovi pojedinci. Deo rešenja će biti slobodni građani, koji će na slobodnim izborima doneti odluku ko će upravljati ovom zemljom. Ja ne znam tačno ko će to biti, ali to sigurno i sto posto nećete biti vi. Hvala.
Ne, ja sam se javio onako, nemam šta pametnije da radim. Kakvo pitanje.
Pa imam osnov, evo, upravo je na kraju makar dao gospodin Mrdić osnov kada je pogrešno protumačio moje reči da ne znam nazive predloženih akata, jer on nije predložio ukidanje Tužilaštva za organizovani kriminal, a ja sam u svom govoru rekao da biste vi želeli to da učinite, ali da to ne smete da učinite jer se plašite posledica i da im zbog toga šaljete poruku ovim izmenama drugih zakona kako će proći u budućnosti, ukoliko se ne budu disciplinovali.

16/3 MZ/CG

Što se tiče kolege Milenka Jovanova, on je rekao: „To je završilo Pravni fakultet“. Ta vrsta dehumanizacije nije čak više ni toliko duhovita. Da, završio Pravni fakultet i ne sporim ni kolegi Mrdiću, ni vama, ni bilo kome pravo zakonodavne inicijative predlaganja zakona. Samo sam postavio pitanje da li pored gospodina Mrdića i njegovog izuzetnog pravnog talenta i znanja, da li možda postoji još evo nekoliko pravnika u zemlji koje smo mogli da pitamo i da otvorimo neki prostor, ima i nekih profesora, vidite, igrom slučaja, ja sam polagao kod nekih profesora, neki od njih se možda razumeju u ovo, da ih pitamo, možda oni imaju još neko rešenje, a ne da od ponedeljka popodne do srede pokušavate nekako ispod žita da progurate sve ove fantastične i fascinantne izmene zakona.

Dakle, niste odgovorili na to zašto nismo imali nijednu javnu raspravu, nijedno javno slušanje, nijedan okrugli sto, nijednu debatnu emisiju, ništa po ovom pitanju, zašto ste bežali od svega toga, zašto ste bežali od suočavanja, zašto ste maksimalno skraćivali vreme za raspravu, kada je reč o ovim temama.

Što se tiče gospodina Milenka Jovanova, ne znam, nemam aspiracije za Piculinim kolenom i sedenjem u njegovom naručju, to možda vi imate, pa ćete imati prilike to i da rešite. Hvala.
Zahvaljujem.

Pre dva dana smo obavešteni o samovoljnoj odluci predsednika Republike da na Samitu EU - Zapadni Balkan Srbija ne bude predstavljena. Dakle, to je odluka koju je on doneo neovlašćeno, koja nije u njegovoj nadležnosti i koja je posledica njegove lične frustracije i saznanja da će na tom samitu morati da bude pritisnut određenim neprijatnim pitanjima i konstatacijama i njegove neprijatnosti zbog toga što Srbija, nažalost, danas daleko zaostaje za nekim drugim zemljama članicama, ali njegova, niti bilo čija druga lična frustracija ne sme da postane zvanična politika Republike Srbije.

Zbog toga postavljam pitanje predsedniku Vlade gospodinu Đuri Macutu – da li je upoznat sa ustavnim ovlašćenjima Vlade na čijem se čelu nalazi? Postavljam mu i sledeće pitanje - da li je i kada održana sednica Vlade na kojoj je doneta takva odluka, odnosno odluka da Srbija neće učestovati na tom samitu?

Isto pitanje postavljam ministru za evropske integracije i ministru spoljnih poslova – da li su učestvovali na takvoj sednici Vlade, da li su glasali i na koji način su glasali po pitanju toga da li će Srbija biti predstavljena?

Verujem da do toga uopšte nije ni došlo, ali ono što smo videli jeste da se obratio ministar za evropske integracije gospodin Starović i izrekao sledeću rečenicu – ovakva odluka predstavlja izraz stvarne posvećenosti našem putu ka članstvu u EU. U pogledu ove izjave nemam ni jedno konkretno pitanje. Samo želim da ova izjava bude zabeležena u stenobeleškama, jer smatram da ovakvu mudrost treba sačuvati od zaborava i da treba da ostane deo istorije.

Vi onda nama podmećete ovde Zaključak Odbora za evropske integracije u kom nas pozivate da takvoj Vladi koju niko ništa ne pita i da takvoj Vladi koja ni petu godinu ne može da otvori ni jedno poglavlje, ni jedan klaster damo punu podršku u ubrzanju evropskog puta Srbije. Ljudi, dati punu podršku takvoj Vladi jeste kao da date punu podršku pijanom i drogiranom čoveku da vam vozi decu na ekskurziju. Da li ste vi normalni? To je pitanje za sve vas.

Nakon svega toga vi imate obraza da nam pošaljete Anu Brnabić, koja jeste jedna od najodgovornijih i zbog toga što pet godina nismo otvorili ni jedno poglavlje, da kaže kako je opozicija kriva za to što neće biti otvoren klaster. Sad vam kažem da sam imao desetine i stotine razgovora sa brojnim evropskim zvaničnicima i nikada i ni od koga nisam tražio da se zaustave evropske integracije Srbije zato što to nije dobro za građane Srbije, ali jesam tražio da se jasno imenuju, da se jasno identifikuju i da se jasno sankcionišu oni koji snose odgovornost za to što je evropski put Srbije u blatu i tu se gospođa Brnabić ispravno pronašla.

2/2 TĐ/MJ

Znate, nisu opozicija i građani krivi zbog toga što vi kradete izbore. Nisu opozicija i studenti krivi što vi zatvarate političke protivnike. Nisu opozicija i civilno društvo krivi što vi gušite medije i što rušite pravosuđe. Dobro je rekao juče Milenko Jovanov - za evropski put Srbije u ovom trenutku odgovornost snosi samo vladajuća većina i niko drugi, i sa tim se apsolutno slažem i samo vi ste krivi što je evropski put Srbije danas u blatu.

Znate, gospodo, nema apsolutne vlasti, a podeljene odgovornosti. Na tu zabludu možete da zaboravite, od toga nema ništa. Isto kao što građani Srbije moraju u sebi da odagnaju zabludu da će završetak evropskih integracija, uspešan završetak evropskih integracija na čelu sa SNS biti moguć. Dakle, vrlo je jasno koji je datum ulaska Srbije u EU na čelu sa Aleksandrom Vučićem. Taj datum je nikad i vi ste odlukom koju ste doneli pre nekoliko dana, tj. koju je on doneo pre nekoliko dana, a koju ste svi bespogovorno prihvatili i deklarativno doneli odluku da Srbija prekida svoj proces evropskih integracija. To je u suprotnosti i sa našim Ustavom. To je u suprotnosti i sa interesima Srbije. To je i u suprotnosti sa ekspozeom koji je ovde čitao premijer Đuro Macut i zato mu postavljam poslednje pitanje – kada će podneti ostavku na tu funkciju i kada će omogućiti da građani Srbije izaberu kakvu budućnost žele za sebe i za svoju decu na dalje? Hvala.
Zahvaljujem.

Prvo pitanje za ministra kulture Nikolu Selakovića, da li će podneti ostavku nakon podizanja optužnog predloga od strane Tužilaštva za organizovani kriminal?

Drugo pitanje koje je povezano sa ovim prvim, jeste za predsednika Vlade, Đura Macuta, da ukoliko Selaković to ne učini, da li će ga premijer razrešiti funkcije ministra, makar do okončanja, to jest do pravosnažnog okončanja ovog postupka?

Sledeće pitanje jeste za ministra MUP, Ivicu Dačića i za direktora BIA. Da li ste nakon nekoliko nedelja konačno utvrdili kada ćete obavestiti javnost čije su i koje strane obaveštajne službe organizovale paramilitarni kamp u izletištu „Sunčana reka“ u blizini Loznice i u njemu obučavali ljude sa zadatkom izazivanja nereda, na tada aktuelnim izborima u Moldaviji?

Pitanje za Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave. U kom je pravnom statusu, odnosno u kom pravnom statusu u Republici Srbiji funkcioniše Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu, u kom registru je evidentiran i ko sprovodi operativni i finansijski nadzor njegovog delovanja? Imajući u vidu da je u međudržavnom sporazumu kojim je ovaj centar uspostavljen da piše da je reč o pravnom licu koje je registrovano u Republici Srbiji u skladu sa zakonima, a da pretragom bilo kojih evidencija u Srbiji ne možete pronaći nijedno pravno lice pod tim nazivom.

Takođe pitanje za MUP, konkretno za Sektor za vanredne situacije. Koliko puta je do sada Rusko-srpski humanitarni centar zvanično bio operativno angažovan u pomaganju u vanrednim situacijama u Srbiji, od njegovog osnivanja do današnjeg dana?

Pitanje za BIA i za VOA, da li je i kada izvršena procena bezbednosnih rizika u vezi sa aktivnostima ovog centra, imajući u vidu česte navode o potencijalnim obaveštajnim i drugim aktivnostima koje prevazilaze okvire humanitarne misije i da

2/3 JJ/IR

li je izvršena bezbednosna procena po pitanju toga da li objekti, osoblje ili oprema ovog centra pored zvanične imaju i civilno-vojnu ulogu i kakvi su zvanični nalazi te procene ukoliko je ona vršena?

Poslednje pitanje za predsednika Vlade i za Ministarstvo finansija, da li je u kom iznosu Vlada Republike Srbije pomagala rad Rusko-srpskog humanitarnog centra i ko sprovodi nadzor nad finansijskim radom ovog centra? Hvala.
Zahvaljujem predsedavajuća. Hvala vam na toleranciji.

Danas imamo prilično važne tačke dnevnog reda. Izbor sudija Ustavnog suda. Kada se pogleda lista, kada se pogledaju predloženi kandidati ova tačka bi mogla da se komotno preimenuje u izbor statutarne komisije SNS, jer većina kandidata koji su predloženi jesu kandidati koji su direktno povezani sa SNS.

Tako recimo jedan od njih jeste gospodin Nikola Banjac koji je bio savetnik Miloša Vučevića i dok je bio ministar odbrane i dok je bio predsednik Vlade, a bio je i član i sekretar pokrajinske izborne komisije ispred SNS.

Zatim imamo Slobodanku Gutović koja je bila deo vanpretresnog veća. Onog vanpretresnog veća koje je ukinulo odluku o pritvoru Goranu Vesiću u slučaju pada nadstrešnice. Kada smo kod Gorana Vesića, ona je takođe zaslužna za to što je obustavljen postupak protiv njegovog advokata Nemanja Aleksića koji je fizički napao policiju u Novom Sadu, a nekoliko godina pre toga se proslavila time što je ukinula osuđujuću presudu Predragu Kuluviji. Dakle, još jedan od elemenata koji je kandiduje za tu funkciju.

Zatim imamo Ranku Vujoviću koja je pomoćnica direktora Republičkog zavoda za zakonodavstvo, to je sada već Đurđevićeva struja nakon Vučevićeve struje i Vesićeve struje i onda dolazimo do jednog od najzanimljivijih imena i najpoznatijih, a to je Maja Popović. Maja Popović gospođa koja je bila ministarka od 2020. do 2025. godine koja se proslavila po dva momenta.

Prvi momenat jeste to što smo prvi put dobili ministarku pravde koja u tom trenutku nije znala da je smrtna kazna u Srbiji ukinuta 20 godina pre nego što je ona postala ministarka, a zatim je postala poznata po tome što je zagovarala ustavne promene i reforme pravosuđa i ubeđivala nas kako će pravosuđe od tog momenta da procveta, kako će naš evropski put dramatično da se ubrza i to u momentima kada smo mi iz opozicije bili protiv tog rešenja, ona nas je ubeđivala kako smo antievropski nastrojeni, kako ne razumemo potrebe pravosuđa, itd.

Sada smo došli u situaciju gde je najveći problem u oblasti pravosuđa predstavnicima režima u ovom trenutku su upravo te ustavne promene. Onda dolazimo do logične posledice da onaj ko je to zagovarao i ko je to radio loše će biti nagrađen i avanzovaće u sudiju Ustavnog suda. Kada smo kod Maje Popović, ona je sada već Vučićeva struja direktno.

Dolazimo do poslednjeg interesantnog imena, to je Snežana Marković. Ona je izabrana još 2016. godine na predlog Tomislava Nikolića. Pokazali ste visok demokratski kapacitet, jer ste objedinili sve struje unutar SNS i svakome ste dali po nešto.

Gospođa Snežana Marković je istovremeno i predsednica Ustavnog suda u aktuelnom sazivu i ona je personifikacija tog ignorantskog i štetnog delovanja Ustavnog suda u prethodnih više od deset godina. To je upravo onaj Ustavni sud koji je pokazao da može da bude savršeno brz i efikasan onda kada je potrebno braniti političke interese ovog režima, ali koji je sa druge strane takođe pokazao i sposobnost neverovatnog ignorisanja u višegodišnjem periodu onda kada treba braniti interese građana Srbije.

23/2 VS/CG

Tako recimo imamo to da je doneta odluka u istorijski kratkom roku, o legitimizaciji odluke o uvođenju vanrednog stanja 2020. godine. Imamo i to da je Ustavni sud bio neverovatno brz i efikasan kada je trebalo poništiti odluku Vlade kojim se stavlja van snage Prostorni plan za projekat „Jadar“.

Kada smo došli do toga da treba štititi interese građana Srbije, kada treba učiniti nešto što je za njihovo dobro, tada se Ustavni sud vraća u svoje stanje hibernacije, u svoj duboki zimski san i tada se vrlo uspešno pravi mrtav, kao što se pravio mrtav kada je trebalo da odluči o međunarodno priznatim pokradenim izborima u decembru 2023. godine, kao što se pravio mrtav onda kada su narodni poslanici tražili da interveniše zbog toga što je predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić u ovoj instituciji samovoljno odlučila da ne stavi na dnevni red izglasavanje nepoverenja Vladi i time direktno sprovela državni udar u ovoj instituciji, kao što se pravio mrtav onda je u ovoj instituciji donošen sramotni leks specijalis i još sramotnije autentično tumačenje. Govorim o slučaju Generalštaba. Tada su se i te kako pravili mrtvi.

Samo jedna digresija, pošto naravno ne može da prođe ova sednica bez jedne od gorućih tema koja se tiče Generalštaba, jer smo i od strane vas i od strane predsednika Republike optuživani kako smo mi krivi za takav ishod u ovom slučaju.

Odmah da vam kažem. Mi nismo srećni što je ovaj projekat na taj način završen. Mi bismo bili srećni da je tačka na taj projekat stavljena time što ne bi bio usvojen leks specijalis u Narodnoj skupštini. Ovo što je urađeno je velika ljaga na svima nama.

Znate, kada je predsednik države išao u Ameriku i pokušao da se ušunja na privatni posed i da neovlašćeno uđe na donatorsko veče. On je tada osramotio samog sebe. Mi smo svi osećali transfer blama, ali je sramota bila isključivo njegova. A usvajanjem leks specijalisa i ovim pokušajem, najglupljim pokušajem političke korupcije, rukovodstva SAD, otkad ta država postoji, vi ste obrukali sve nas jer ste tu uvukli i Narodnu Skupštinu, i sve relevantne institucije ove zemlje i napravili ste štetu i bruku od koje ćemo se mi kao država teško oporaviti i onda nemate srama, već dođete ovde u Skupštinu da nam objašnjavate kako su navodno blokaderi krivi zbog toga što će Srbija izgubiti investiciju od milijardu i po evra, i što će ta investicija otići u Albaniju. Znate zašto će otići u Albaniju?

Zato što je Albanija saveznik SAD, u okviru NATO, zato što je Albanija zemlja koja želi i koja će postati članica EU, zato što nemaju ni predsednika ni premijera koji su pokušali da se ušunjaju neovlašćeno na privatno donatorsko veče, zato što nemaju ministre i Vladu koja će porodicu i predsednika SAD, uplesti u međunarodnu korupcionašku aferu. Zbog toga će otići tamo. Znate, gospodo, jedini blokaderi u ovoj zemlji ste upravo vi. Vi ste ti koji blokiraju normalan život u ovoj zemlji i vi ste ti koji držite dotok minimalne pravde građana Srbije , vi ste ti koji blokiraju bilo kakvu mogućnost da živimo iole normalno u ovoj zemlji. To je direktno vaša odgovornost i to je baš odgovornost zbog načina na koji radite svih ovih godina.

Da se vratimo sada na ovu temu Ustavnog suda, Ustavni sud mora da bude prva linija odbrane ustavnosti i zakonitosti u svakoj zemlji. Vi ste ga pretvorili u poslednji rov odbrane vašeg kriminalnog ponašanja. Imamo institucije koje su toliko neefikasna da u ovom trenutku ima više od 40 hiljada nerešenih predmeta i za to vreme jedan od najistaknutijih članova, sudija, profesor Petrov, je gotovo srastao sa foteljom u televiziji Pink i na drugim televizijama, gde poslednjih godinu i po dana je imao više stotina javnih nastupa, baveći se svime osim onime što je u njegovoj nadležnosti, i čime ustavni sud treba da se bavi, pa smo tako došli do toga da je on, ne samo izgubio

23/3 VS/CG

pojam o tome čime Ustavni sud treba da se bavi, čovek je izgubio pojam o tome šta on kao profesor upravnog prava treba da predaje studentima, tako da smo pored ministarske koja ne zna da smrtna kazna ne postoji, dobili sudiju Ustavnog suda, i profesora Upravnog prava, koji se žali što se pravosuđe otelo od političke i izvršne vlasti, nakon čega više nema legitimitet, ni da bude sudija Ustavnog suda, a još manje da bude profesor upravnog prava, jer taj čovek više nikoga neće smeti da obori ni na ispitu, jer čovek ne poznaje predmet kojim se sam bavi.

Takođe, Ustavni sud je uspeo da pokaže neverovatnu toleranciju i neverovatno ignorisanje jednog od gorućih problema sa kojima se naše društvo suočava, a to je da poslednjih nedelja i poslednjih meseci se na državnom univerzitetu u Novom Pazaru, sprovodi eklatantno kršenje Ustava, zagarantovanog prava na autonomiju i univerziteta. Ustavom zagarantovanog prava na rad, u slučaju profesora koji su podržali svoje studente, koji se bore za pravdu u ovoj zemlji, a koji su žrtve političke odmazde od strane političkih predstavnika na tom univerzitetu i koji zbog toga ostaju bez posla i po tom pitanju je Ustavni sud postao apsolutno nem i nije se ni na koji način mešao u svoj posao. Ja želim da istaknem da Pokret slobodnih građana i naša poslanička grupa koju sa nama čine i SDA i Sandžaka, za demokratsko delovanje, pruža punu podršku svim zaposlenim i svim studentima državnog univerziteta u Novom Pazaru, i onima koji ste oteli pravo da studiraju i zbog toga što su se borili za pravdu u prethodnom periodu i da ćemo biti tu da im pomognemo u svakom slučaju i svakoj situaciji.

24/1 JD/VZ 15.05 – 15.15

Zbog toga su predlozi koji su došli i od strane predsednika Republike i od strane većine poslaničkih grupa, dakle govorim o svim, su apsolutno neprihvatljivi, jer predstavljaju politiku kontinuiteta nerada ili pogrešnog rada te institucije.

Mi smo kao poslanička grupa predložili jednog kandidata za sudiju Ustavnog suda. Dakle, reč je o advokatu Mihajlu Pavloviću. Smatramo da je reč o čoveku koji poseduje i stručni i profesionalni kredibilitet i integritet, da može da pomogne svojim znanjem, svojim iskustvom, svojim dosadašnjim radom, svojom dosadašnjom praksom, da te institucije krenu u značajno boljem pravcu, da se promeni taj katastrofalni kontinuitet koji postoji poslednjih 10 godina, a da budemo iskreni i mnogo duže od toga.

Smatramo da gospodin Pavlović poseduje neophodno znanje, pogotovo u oblasti međunarodnog prava, odnosno zastupanja pred Evropskim sudom za ljudska prava i drugi međunarodnim sudovima o čemu svedoči i činjenica da je Pravosudna akademija sa gospodinom Pavlovićem morala da zaključi sporazum o sudskom poravnjanju, jer je neovlašćeno uzimala njegove tekstove u kojima se on bavio upravo tim pitanjem.

Tako da imamo i institucionalnu potvrdu kvaliteta, stručnosti i znanja tog gospodina i smatram da bismo učinili jednu dobru stvar ukoliko bismo njegovu kandidaturu podržali i da bi na taj način mogli da utičemo da praksa Ustavnog suda krene u značajno drugačijem i boljem pravcu. Hvala.
Svaka čast. Veoma ste ovako dovitljivi, predsednice. Svaka čast.

Hajde da krenemo od pozadi. Dakle, šta da se radi sa Generalštabom? Pa, da se obnovi. Da, slažem se da ne treba da ostane ruševina u centru grada i da je to potpuno bespredmetno i sramotno ali mi smo ti koji treba da obnovimo svoju zgradu i svoju imovinu.

Pominjete sudiju Majića, ja sam pročitao sve kandidate za sudije Ustavnog suda, Majić nije kandidat za sudiju Ustavnog suda. Zašto bi se ja bavio nekim ko nije ni sudija Ustavnog suda ni kandidat. To je potpuno besmisleno. Ali dobro, vi imate pravo na svoje impresije.

E, sad, kaže da se izjasni o zabrani sad kakvih organizacija, terorističkih, ovakvih, onakvih, konkretno aludirate, ne aludirate nego direktno pominjete Pokret slobodnih građana i ja nemam ništa protiv da se taj postupak povede, sprovede i da se donese konačna odluka. Vi možete čak i da inicirate pokretanje tog postupka. Imate to pravo. Ja bih samo voleo da se poštuje određeni redosled i određeni prioriteti, pa da se Ustavni sud prvo oglasi o tome što je SNS u sadejstvu sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Ministarstvom državne uprave i lokalne samouprave i drugih institucija pokrala izbore 2023. godine, što je potvrđeno i rezolucijom Evropskog parlamenta.

Onda da se vratimo na vas, gospođo Brnabićka gde ste samovoljno odlučili da legalno i legitimno prikupljene potpise narodnih poslanika, da im ne dozvolite da se stavi na dnevni red izglasavanje nepoverenja Vladi, već se sami odlučili da to ne može da se stavi na dnevni red, što je državni udar zbog čega smo se mi takođe obratili Ustavnom sudu.

Onda nakon toga da se reši i jedan slučaj koji je još stariji od svega toga, a to je primer jedne parapoliticijske organizacije koja radi direktno u dogovoru sa predstavnicima policije i ovog režima što imamo i priznanje od strane njihovih aktera i njihovih lidera, govorim naravno o Pokretu Levijatan, pa kada se sve to završi i kada se konačno vrati taj dašak pravde u Srbiju, e onda slobodno odlučujte i o Pokretu slobodnih građana i o našoj političkoj prirodi, nemamo apsolutno nikakav strah u tom pogledu i sarađivaćemo sa nadležnim institucijama na svaki mogući način, šta god vam bude trebalo, čim završite ove stvari, eto nas odmah sledeći da budemo na dnevnom redu, radujemo se tom pozivu.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

S obzirom da ću odužiti, koristiću vreme ovlašćenog.

Koleginica je već pomenula, ne samo u pogledu ovog konkretnog člana, već generalno zakona da jeste problematično i sa ustavno-pravnog aspekta, pre svega zbog ograničenja konkurencije, ali je takođe i suprotan sa aspekta naših evropskih integracija.

Dakle, Poglavlje 8. se bavi pitanjem konkurencije. Ovim zakonom mi konkurenciju suštinski u jednom delu ove oblasti apsolutno ukidamo. Pri tom je zabrinjavajuće to što smo pre 20 godina već bili donekle u toj situaciji, pa smo tadašnjim izmenama zakona i liberalizacijom tržišta udžbenika tu prepreku otklonili, a sada je vraćamo i to u trenucima kada se navodno cela država bori za otvaranje klastera tri. Mi sada radimo nešto što može da nam odmogne kada je reč o Poglavlju 8, odnosno klasteru dva.

Takođe, problematično je i sa aspekta kvaliteta budućeg rada zato što je jasno da ono što rade i način na koji rade javna preduzeća, kako su radili do sada, sada vidim po amandmanu Vlade da se menja da neće više biti samo javna preduzeća, već pravno lice, pa ne znam kako će to izgledati u budućnosti i da je pitanje kreativnosti, inovativnosti, upodobljavanju sa nekim modernim tendencijama, da to nije baš neka karakteristika koja može da se vezuje za naša javna preduzeća.

Pominje se problem postojanja dominantnog položaja na tržištu jednog od izdavača, s tim što se takvi problemi rešavaju jačanjem konkurencija, a ne njenim ukidanjem, odnosno vraćanjem monopola, čak i ukoliko se taj monopol daje državi. Dakle, sa tog aspekta to jeste prilično problematično rešenje.

Drugo, ovde se govori stalno o tome kako se dopušta da nam neki stranci pišu udžbenike, da nas oni uče istoriji, da oni uređuju sadržaje itd. To takođe u velikoj meri nije tačno, jer država i po sadašnjem rešenju ima značajnu, čak i dominantnu ulogu, jer država i državni organi propisuju nastavni plan i program i na kraju odobravaju udžbenike koji će se naći pred decom. Tako da, ukoliko se nešto podmetne, to samo znači da neko iz sadašnjeg sistema nije radio taj svoj posao.

Takođe, definicija udžbenika od nacionalnog značaja… Dakle, pre svega, pre nego što uđemo u definiciju samu, nije mi jasno kako smo došli do toga da određene udžbenike definišemo kao stvar od nacionalnog značaja. Duboko sam verovao da je za nas, a i za ovu Vladu obrazovanje kao oblast nešto od nacionalnog značaja, a ne da su udžbenici, koji su sredstvo za sticanje obrazovanja, dobili taj nivo nacionalnog značaja, jer ne verujem da je naš nacionalni interes da imamo buduće naraštaje koji napamet znaju u pola dana i pola noći ceo rodoslov Nemanjića, a da ne znaju da pomnože dva sa tri ili da ne znaju neke druge stvari koje su im neophodne za današnji život, pa da sada postoje stvari koje su važne i za koje država želi da brine i postoje manje važne stvari koje možemo da prepustimo nekome drugome.

Dakle, tu se postavlja pitanje - da li mi želimo da stvaramo generacije koje razvijaju sposobnost kritičkog mišljenja, kritičkog razmišljanja ili želimo da stvaramo vojsku indoktriniranih poslušnika? Dakle, to jeste pitanje nacionalnog interesa i to je pitanje prema kome ova Vlada određuje šta je njen interes u budućnosti.

Ova definicija, kažem, u obrazloženju zakona - kako udžbenici od nacionalnog značaja prenose vrednosti i tradiciju, jezik i kulturu, a zbog čega predstavljaju osnovno sredstvo u izgradnji i očuvanju identiteta i nacionalne kohezije, stabilnosti i otpornosti Republike Srbije na spoljne uticaje je jedan od stubova nacionalne bezbednosti.

Nisam živeo za vreme komunizma, a nisam bio ni rođen, nisam bio ni pionir, ni bilo šta, ali mi je ova definicija i ovo što sam pročitao ovde delovalo strahovito poznato, kao da sam ovo već negde doživeo, kao da sam negde već čitao nešto vrlo slično tome i onda mi je palo na pamet da zaista vrlo slično ovome jesam video i jesam pročitao. Pročitao sam u Istočnom Berlinu u Štazijevom muzeju, a kada je reč o udžbenicima koji su oni davali svojoj deci 50 godina tokom prošlog veka. Doslovno identične ove formulacije. Zbog toga me brine da je suštinski značaj, odnosno da je suštinska namera predloženih izmena ideološka politička indoktrinacija dece od najmlađeg uzrasta, pa kasnije da se kroz obavezni vojni rok izvrši ta fina obrada i da konačno proizvedete vama poželjnu verziju Srba, dakle da budu militantni, da budu poslušni i da budu nezainteresovani za svet oko sebe.

Ovde se postavlja ozbiljno pitanje – ko će određivati ko su autori koji su podobni da pišu takve udžbenike? Da li ćemo ponovo doživeti da Vojislav Šešelj vrši trijažu ko je dovoljno patriota, ko nije, ko sme da radi u obrazovnom sistemu, ko ne sme, ko sme da obrazuje našu decu, a ko ne sme? Da li ćemo doživeti da će sutra naša deca, umesto pesama Vaska Pope, da čitaju pesme Radovana Karadžića? Da će za Dan zastave, kada se budu organizovale one manifestacije, da čitaju stihove iz zbirki kletvi Vjerice Radete, a da će predstavu da režira Dragoslav Bokan, direktno iz studija „Informera“?

Recite mi, kada dođemo do istorije, kada se bude učila istorija, o kome će Karađorđu da uče, o onom što je dizao ustanak ili o onom što je dizao „ćacilend“ ovde ispred i napadao narodne poslanike? Vi sprovodite godinama unazad pokušaj revizije istorije. Niste ni prvi ni jedini koji su to radili tokom istorije, tokom civilizacije, ali se upisujete u istorijsku nauku time što ste prvi koji pokušavaju jednu državu, jedan narod sa pobedničke da prebace na gubitničku stranu istorije. To još niko do sada u istoriji civilizacije nije radio.

Do sada ste trovali mlade ljude idejom da se njihov patriotizam meri isključivo njihovom spremnošću da hvale i da slave ratne zločine i ratne zločince. Sada pokušavate te stvari da im gurnete u udžbenike, da ih od najmlađeg uzrasta indoktrinirate, da ih naterate da odrastaju na vašim iluzijama i na odbrani vaše istorijske uloge u Srbiji.

Imate ove Vučićeve knjige, imate ove njegove neobjavljene memoare o navodnim pobedama nad obojenim revolucijama i onda u te memoare slobodno ubacite šta god hoćete, ubacite sve vaše konfabulacije, ubacite sve paranacionalne mitove, ubacite sve svoje nacionalne poraze, ubacite sve sulude ideje sa kojima ste se susretali u prethodnom periodu, ali udžbenike i decu ne dirajte. To vam ne pripada i nije na vama da se time bavite. Na vama je da pokušate da omogućite ljudima koji rade u obrazovnom sistemu da imaju najbolje uslove za rad, da imaju mogućnost da iskažu svoj talenat i potencijal, da im date autonomiju, da odredite nastavni plan i program, da im omogućite i materijalni i statusni napredak, a ne da ih indoktrinirate i ne da od njih pokušavate da pravite nešto što oni nisu.

Dakle, gospodo, 21. vek je. Nema nacizma i ne treba da bude nacizma, apsolutno, ali ovo što vi radite to su radili u prošlosti ljudi koji su se slagali sa takvom ideologijom.

Upravo zato vam i govorim da je ovo potpuno neprihvatljivo, 21. je vek dajte da učimo decu da budu u skladu sa svojim okruženjem i u skladu sa svetom, a ne da ih izolujemo i vraćamo tri veka unazad.

Samo bih za kraj rekao, pošto opet prolazi vreme pa se provuče Milan Antonijević. Da, naravno, nećemo glasati za njegov izbor. Više o njemu sledeći put.
Gospodin Jovanov je rekao nešto što je jedna od najveći zabluda koje su pokušavali da nam ubace poslednjih 10, 15. godina. Kaže, ne može neko da bude Srbin, a da bude moderan. Može.

Može neko da bude i Srbin i da poštuje istoriju i da poštuje tradiciju i da poštuje svoju religiju i veru i da ide u crkvu i da bude moderan i da bude evropski nastrojen, sve to može.

Postoje konzervativne snage i u Srbiji i u ovom parlamentu koje ja poštujem, apsolutno poštujem. Gospodo, stvar je u tome što vi niste konzervativni. Vi ste konzervirani. Vaša politička ideologija je konzervirana. Vi namećete ideologiju koje su zaostale dva veka unazad.

Vi ovde vršite najveću podvalu i zamenu teza. Vi kao vrhunac patriotizma namećete da ste patriota samo ukoliko branite ratne zločince i ratne zločine, a da ukoliko kažete da neko u istoriji Srbije neke stvari nije uradio kako treba i da ne treba time da se ponosimo, vi mu nametnete etiketu izdajnika. To je zabluda koju vi ovde namećete i to je šteta koju namećete budućim generacijama. Zbog toga treba da vas bude sramota.

Što kaže Milenko, Jugoslavije više nema. Nema Jugoslavije, nema od kada sam se ja rodio. Tako da meni to ne možete da namećete ni na koji način. Jugoslavija u kontekstu u kome vi govorite postoji samo u ovom obrazloženju koje zvuči kao da ga je Centralni komitet 1963. godine pisao. Obrazovanje služi da bismo sprečili spoljne uticaje. Aman ljudi, ko je pisao ovo? Da li je ta osoba elementarno normalna. Ovde se ne radi o tome da li se mi slažemo ili ne slažemo oko ovih zakonskih izmena, ali ovo što piše ovde je doslovno na nivou psihoze.

Možda su postojale dobre namere u pogledu ovih zakonskih rešenja, ali ovo što ste sproveli i način na koji ste obrazložili je duboko zabrinjavajući.