ZDRAVKO PONOŠ

Srbija centar

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Zdravko Ponoš prvi put je izabran za narodnog poslanika u 14. sazivu, kao deseti na listi Srbija protiv nasilja - Miroslav Miki Aleksić - Marinika Tepić (Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak - Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije "Sloga", Novo lice Srbije), mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe SRBIJA CENTAR - SRCE. Član je Odbora za odbranu i unutrašnje poslove i Odbora za evropske integracije. Takođe, član je Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje i Delegacije u Parlamentarnoj skupštini NATO.


BIOGRAFIJA

Rođen je 1962. godine. Diplomirao je 1986. godine na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu, a magistrirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Usavršavao se na Kraljevskom koledžu za odbrambene studije u Londonu i u Ženevskom centru za bezbedonosnu politiku.

Vojnu karijeru započeo je u jedinicama za elektronsko izviđanje i protiv-elektronska dejstva u Užicu i na Kosovu i Metohiji, a završio je kao Načelnik Generalštaba Vojske Srbije.

Tokom vojne karijere obavljao je i dužnost Načelnika uprave za međunarodnu vojnu saradnju Ministarstva odbrane, kao i dužnost zamenika Načelnika Generalštaba.

Po okončanju vojne karijere obavljao je dužnost pomoćnika Ministra spoljnih poslova Srbije za bilteralu, a zatim je bio angažovan u Ujedinjenim Nacijama.

Živi u Beogradu.

Učestvovao je u osnovanju Narodne stranke, i bio njen potpredsednik 2017. godine. Pet godina kasnije, napustio je ovu stranku, a zatim osnovao pokret Srbija centar (SRCE), koji je godinu dana kasnije prerastao u političku stranku.

Predsednik je stranke Srbija centar.
Poslednji put ažurirano: 22.09.2024, 10:02

Osnovne informacije

  • SRBIJA CENTAR - SRCE
  • Beograd
  • 03.11.1962.
  • Oficir u penziji

Statistika

  • 42
  • 7
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Druga posebna sednica , 16.04.2025.

Hvala.

Kad gospodin Macut govori kao da obećava da će sutra sve biti bolje, to je razumljivo. On je ovde prvi put i ima pravo da to obeća, bez obzira da li veruje u to.

Ono što je začuđujuće je kada predstavnici većine koji su ovde već par decenija govore o tome, zanemarujući činjenicu da ste i vi na vlasti već 13 godina. Šta vam je smetalo da do sada to bolje bude bolje? Ako je jedino trebalo gospodin Macut i nekoliko novih lica – u redu. Teško mi je da u to poverujem.

Sinoć je uhapšen gospodin Đajić. To hapšenje, koliko vidim, je obrazloženo njegovim tvitom, nečim što je on kratko rekao, kao da je izrazio neku pretnju. Nemam nikakvu dilemu da se ne radi o tome, nego da se radi o sejanju straha.

To kada radi država, a ovo su uradili predstavnici države, to je onda državni teror. Očigledno se radi o osveti zbog istine koju je on izrekao i o tome što je objasnio da je nadstrešnica pala kao posledica brutalne korupcije. U strahu su velike oči. Kada je srce malo onda se rade ovakve stvari. Neće to daleko stići na taj način. Đajić će možda jednog dana za ovo što je uradio dobit spomenik, o njemu će deca da uče. Onaj koji mu ovo radi, učiće se i o njemu, ali ne na taj način. O tome ko je naredio njegovo hapšenje učiće se još nešto, a to je ovo o čemu će predsednik države izgleda da govori danas u pet sati. To je primer kako ne treba da se radi.

Osim tog pucanja soničnim oružjem na građane ove države, čovek koji je to naredio je odlučio da se obrati građanima kao portparol FSB. Vidim da je i gospođa Brnabić to najavila kao veliku stvar, što će papir koji će on obznaniti potpisao glavni obaveštajac Putinom, kao da je to stvar koja nas treba da oduševi. Zar je moguće da vi više verujete Putinom obaveštajcima nego vašem Orluću? Šta nije u redu sa tim? Pa on je vaš izbor na mestu šefa BIA?

To je sramota za našu tradiciju, za naš narod. Znate, neke naše generacije su 1914. godine išle u rat zato što nisu dozvoljavali da neko iz inostranstva nešto istražuje u Srbiji, a vi se hvalite sa tim. Jel možete da zavedete malo red, molim vas, da bi mogli da se čujemo? Hvala.

Na temu prelazne Vlade, ovde sam imao pitanje nakon što sam govorio afirmativno o tome kao način da izađemo iz krize. Bilo je pitanje u čije ime mi to zastupamo, nudimo? Pa, u najmanju ruku u ime tih preko milion glasova koje je dobila ova opozicija koja to predlaže. Ako vi to zanemarujete, mislim da nije pametno. Predlažemo to i u ime zdravog razuma. Predlažemo to zato što je to način da izađemo iz krize. Vrata koja ste vi imala otvorena za to se polako zatvaraju, još malo i prozor.

Ja mislim da će stvarno uskoro doći vreme kada ćete vi nas vući za rukav da bi se to prihvatilo, jer je to razuman izlaz iz krize. Nemojte da se desi ponovo kao što je bilo 6. oktobra 2000. godine, kao što je poznato da je tada predsednik sadašnje Srbije, tada zivkao ljude i cvilio da ne bude uhapšen. To nikome ne treba. Završavam. Još jednu rečenicu.

Ja vas stvarno molim da ovaj cirkus koji imamo ispred Skupštine, da se to privede kraju. To nije dobro. Molim vas gospodine Macut. Sutra ćete biti premijer. Sklonite tu gangrenu sa tkiva ove institucije i ulica ovoga grada. Hvala.

Druga posebna sednica , 15.04.2025.

Hvala.

Kolege narodni poslanici, kandidati za ministre, Vlada koja bi ovde trebala da bude izglasana narednih dana biće osma Vlada za vreme vlasti SNS, za ovih nepunih 13 godina. Da je sve normalno u ovoj državi, tek bi četvrta Vlada krckala prvu godinu svog mandata. Nijedna prethodna Vlada nije pala zato što vam se raspala koalicija, imali ste većinu. Te vlade su padale zato što je neko procenjivao da mu treba učvršćivanje lične vlasti ili zato da bi zabašurio brljotine koje su se dešavale tokom tih nepotpunih mandata.

Ovo je Vlada lošeg kontinuiteta, tu nema nikakve dileme. Od 30 ministara, imate 18 koji su ostali na svojim pozicijama. Ukupno 20 starih ministara. Žao mi je što u novoj Vladi nema nekih omiljenih mojih ministara iz prošlog saziva. Recimo, nema Aleksandra Vulina. On je ipak bio najzabavniji od svih, on je nezamenjiv u nekoliko disciplina, u disciplini bavljenja srpskim svetom. Ko će sada da se bavi tom temom? Ja koliko razumem, to je i dalje ostala politika ove vlasti. Hoće li to gospodin Beriša da radi? Hoće li to gospodin Bratina? Ko će da se bavio tom temom?

Nema tu ni gospođe Slavice Đukić Dejanović. Ako nema Vulina, to baš nije dovoljan razlog da nema ni nje. Gde su mogla tri doktora, mogao je i četvrti. Šta je problem? Možda će trebati neki konzilijum i u ovoj Vladi.

Zamalo da zaboravim Miloša Vučevića. On doduše nije bio puno primećen ni dok je bio premijer. Ja se nadam da će sada dobiti neki posao koji zna da radi.

Pogledao sam biografije predloženih kandidata. Najbogatija je biografija gospodina Vujića. Govorim o sadržaju, o stranicama, gotovo je tri puta veća od biografije Ivice Dačića. Gospodin Dačić je bio jako skroman. Biografija kao da je pripravnik, nema razloga, vi iza sebe imate solidan staž.

Biografija gospodina Beriše je veoma kratka, ali efektna. On je jedini od ministara izgleda koji ima vozačku dozvolu, ne samo B, nego i C i E kategoriju i to ponosno naglašava.

Detaljnu biografiju je priložio i ministar Gašić. Nije mi jasno zašto, svi ovde znamo ko je Bratislav Gašić. To zna i Aleksandar Vučić, Gašić je jedan od ljudi kome ni Vučić ne sme ništa. Nema razloga da bude ovako opširna biografija. To je gospodin Glišić jako dobro shvatio. Njegova je vrlo skromna. Svi znamo ko je gospodin Glišić i on je vrlo skromno to i napisao, nije bilo potrebe da detaljno opisuje.

Jasno mi je da je gospođa Pavkov to napisala nešto opširnije, da je navela sve uspehe iz srednje škole i sa fakulteta. Biografija Milice Đurđević Stamenkovski je uznapredovala u odnosu na onu kad je birana prethodna Vlada. Tada je imala sedam redova, a sad ima 22. Jedina razlika u odnosu na onu prethodnu gde je pisalo da se rodila, završila školu i kandidovala za predsednika, ovde piše da je bila i ministarka, ali detaljno.

Pogledao sam i biografiju Dejana Vuka Stankovića. Dok je nisam pročitao, mislio sam da je gospodin Stanković imućan i dokon čovek koji ima tu volju i želju da bude po televizijama, da objašnjava stvari ili da mu je to profesija. Iskreno nisam znao da ste univerzitetski profesor, ovo mi je sasvim novo, a sad kad sam sve ovo čuo, jako mi je teško i da povežem da ste vi čovek koji se bavi obrazovanjem ljudi koji treba da se bave vaspitanjem. Pretpostavljam na osnovu svega što sam čuo da vas je za ovu funkciju kvalifikovalo ovo što ste se opredelili kako bi vi rešavali ovaj studentski protest. To, naravno, govori i o vama i o toj kvalifikaciji, ali i o onome ko vas je predložio i ponudio vam tu dužnost i tu funkciju.

Ja mislim da je, s obzirom da ima nekoliko ljudi koji su predloženi u sastav ove nove Vlade i gde su oni očigledno podložni ozbiljnoj kritici, da je to svesno urađeno, kako bi se odvukla pažnja od nekih mnogo ozbiljnijih problema. To je metodologija koja nije nepoznata, ali pokazuje izvesnu dozu, ako ne i preveliku dozu neozbiljnosti u rešavanju problema u kojima se Srbija nalazi.

Biografija mandatara profesora Macuta je svedena i nenametljiva. Kada bi joj se dodale naučne i stručne reference koje, uveren sam, profesor poseduje, bila bi primerena uz aplikaciju za direktora bolnice, pa i kliničkog centra. Problem je u tome što se profesor Macut ne kandiduje za direktora bolnice, nego za premijera.

Nažalost, u priloženoj biografiji nema nijedne reference koja bi ukazivala na vaše menadžerske reference i kvalifikacije u upravljanju velikim sistemima. Nema nijedne reference koja bi ukazivala da ste se bavili ili pokušali baviti nekom javnom delatnošću čak ni kao volonter. Doduše, u biografiji ne piše ni kad ste rođeni, što je dosta neobično za našu praksu. U Srbiji uglavnom muškarci pišu kad su rođeni, ali to može da se nađe.

Prilično sam uveren, kao što sam već rekao, da je vašim transferom iz medicinske struke u politiku izgubila i struka i politika, ali to je vaš izbor. Sudeći po priloženoj biografiji, niste bili aktivni ni u strukovnim udruženjima čak u Srbiji, piše samo neka angažovanja u inostranstvu. Ne piše da li ste bili nekad aktivni u studentskoj organizaciji, u savezu socijalističke omladine, u savezu komunista, u Titovim pionirima, u izviđačima, u podmlatku srpskog četničkog pokreta, SPO. Znate, to je generacijska stvar, vi ste 1963. godište, morali ste negde nekad biti. Morali ste nekad biti angažovani u nečemu. Sad ste se pojavili kao niotkud. Ispada da vam je ceo život bio posao – kuća – posao, dosta neobično. Ništa ni kućni savet, ni menjanje sijalica, ni udruženje ljubitelja ptica, ništa. Razni ljudi imaju razne navike, ali baš je čudno. Ispada da ste vi sad u poznim godinama odjednom osetili taj neki poriv da se bavite javnom delatnošću i da vam je probuđen osećaj dodeljene životne misije iz nekog skupa kojim bi se bavila protestantska etika. Ako je to u pitanju, svaka vam čast.

Postavlja se pitanje zašto bi neko poverovao čoveku koji nema ništa od tih referenci, ali s druge strane, nema razloga eventualno ni da vam ne poverujemo, jer nas vi nikad niste slagali do sada. Problem je što mi ne možemo da poverujemo čoveku koji je vas predložio. On nas je slagao previše puta. Za njega svakako vredi ona narodna izreka – slaže čim trepne, ili češće nego što trepne. U njegovom slučaju je to baš tako, zato što on češće laže nego što trepće.

Kako verovati čoveku koji je tako relativno nedavno promovisao plan „Srbija 2025“? Kako se primicala 2025. godina on je isti plan promovisao pod nazivom „Srbija 2027“. U subotu je tu istu priču krstio kao plan „Srbija 2035“. Rekao je: „potreban nam je plan do 2035. godine i zato nam je tu potreban novi pokret“. On je rekao i da ćemo 2035. godine imati prosečnu platu u Srbiji 2.000 evra. Podsećam da je 20. januara 2024. godine izjavio da će prosečna plata u Srbiji do kraja 2027. godine biti 1.800 evra i više. Znači, ispada da ćemo mi od 2027. do 2035. godine imati povišicu u platama prosečnim samo za 100 evra. Nije neko obećanje vredno pažnje.

Na kraju, kako verovati čoveku koji je pucao u svoj narod iz soničnog oružja 15. marta, i to u narod koji je mirno protestvovao i to za vreme petnaestominutnog ćutanja?

Sastav ove Vlade i njen mandatar su dokaz da Vučićeva privatna stranka još jednom nije bila u stanju da iznedri kandidata…

Gospođo Brnabić, možete li da obezbedite red, molim vas?

Hvala vam.

… da ta privatna stranka nije bila još jednom u stanju da iznedri kandidata za mandatara i da je morao da potraži glumca u nekom drugom pozorištu.

Potpuno sam uveren da ovako sastavljena Vlada ima obeležja Vučićevog pokušaja da ta Vlada bude njegova i prelazna i ekspertska. Prelazna ne zato da omogući izlaz zemlje iz krize, iz ovog jednog nenormalnog stanja u stanje normalnosti, nego da omogući da prođe ovo leto, dok ne ojača taj pokret koji pravi, kako bi se izašlo na neke izbore, jer sa SNS-om očigledno više ne može da se izađe na izbore. Ekspertska, tako što je za ovu Vladu napravljeno tih par kadrovskih akvizicija sa ljudima koji su ostvareni u svojim strukama i koji do sad nisu imali takvu očiglednu bliskost sa SNS-om, jer oni koji su imali verovatno ne bi bili mnogo upotrebljivi da im bude dominantan taj prizvuk ekspertske. Na neke se ovo, naravno, odnosi.

Jasno je da ni ova Vlada neće biti tu da vlada, nego da izvršava. Kao što se sećamo, Vučić je i prilikom već izbora prethodne Vlade najavio da će ona biti rekonstruisana. Sad to nije morao da kaže, prilično je očigledno da će ova Vlada trajati nekoliko meseci.

Iz govora mandatara ja bih izvukao nešto što me je učinilo srećnim. U njegovom govoru i ovom što je napisano, proverio sam, litijum se uopšte ne spominje. Gospodine Macut, svaka čast na tome. Ako to neće biti politika ove Vlade, vi ipak zaslužujete pažnju.

Bez obzira na sve to, dobro bi bilo da se kandidati za ministre u ovoj Vladi prisete one naše stare narodne izreke – ko se u kolo vata u noge se uzda. Ja ne znam u šta se vi uzdate, jer u vrlo opasno kolo ste se uhvatili, nadam se da vam je to jasno.

Jasno je da je ovaj režim nespreman na racionalno sagledavanje dubine krize i da ovo kako postupa, uključujući i ovaj pokušaj da se napravi nova stara Vlada, nije pokušaj da zemlja izađe iz krize, nego da se kupi vreme. To je bilo dosta očigledno i načinom na koji je ova vlast pristupila onom protestu, veličanstvenom protestu 15. marta koji je bio miran, nenasilan, masovan. Vlast se spremila da se sa učesnicima protesta brutalno obračuna. Na svu sreću sve ono što je spremljeno nije urađeno zahvaljujući prisebnosti organizatora protesta, pre svega studentima.

Drugi dokaz tog nerazumnog odnosa je ovo što je bilo tokom nekoliko prethodnih dana, tokom održavanja onoga što sam ja nazvao „Ivkovom slavom“. Razumeo bih da je to bilo u čast, gospodine Macut, vaše krsne slave, Lazareve subote. To se onda ne bi slavilo ovako, ali očigledno nije tako bilo zamišljeno, ovo je bila prilično neuspešna „Ivkova slava“. Aleksandar Vučić je iskoristio tu slavu da bi pretio studentima, profesorima, tužiocima, sudijama, opoziciji. Tako se kriza ne rešava, tako se komplikuje. Mnogo vam je otežao posao koji ste uzeli da radite.

Tom prilikom ova vlast je uradila i nekoliko prilično neprimerenih poteza. Od ove važne institucije, od ove zgrade napravili ste vip toalet u koju su vaši vip ljudi ulazili preko crvenog tepiha. Falilo je još samo da postrojite gardu da vas pozdravi kad idete sporad sebe, što bi naš narod rekao. Potpuno neprimereno, neverovatno.

Da postoji ozbiljnost ne bi se pravila ta prelazna vlada da se pređe do na jesen i ekspertska, pozajmljujući nekoliko imena sa strane. Ne bi se tako pokušavala rešiti ova kriza koja je duboko raspolutila Srbiju tokom ovih 12, 13 godina vladavine SNS-a. Ne bi predsednik Vučić bio prinuđen da više računa na oslonac u kriminalnim strukturama nego na oslonac u snagama bezbednosti. To, složićete se, ipak nije normalno. Zašto više računa na oslonac u kriminalnim snagama bezbednosti? Zato što ovi ljudi rade za neku skromnu platu i sad već veoma iscrpljeni, sve ove mesece, dok su kriminalci samofinansirajući. To im je on omogućio.

Nažalost, gledaoci RTS-a nisu bili u prilici da se informišu o onome što mi kao opozicija predlažemo, šta je put za izlazak iz krize. Nadam se da se svi slažemo da je zemlja u krizi.

Kao što su rekle već kolege, nije tačno da opozicija hoće na vlast bez izbora. To svakako nije tačno. Mi želimo da se studenti vrate na fakultete, da se nastava nastavi, da deca idu u školu, da prosvetni radnici primaju normalnu platu, da prestanu ove pretnje i zastrašivanja na svakom koraku, da televizije počnu da liče, one koje mi finansiramo, pre svega, na normalan javni servis. To mi želimo. To očigledno prethodna Vlada nije bila u stanju da obezbedi. Sa ovakvom kadrovskom strukturom da ima 20 bivših ministara teško je poverovati da će tu nešto da se promeni.

Ono što mi predlažemo to je ono što smo mi nazvali prelaznom vladom narodnog poverenja. Slažem se sa nekim od vas ko je rekao da je potrebno poverenje. Ovo što mi predlažemo jeste pokušaj izgradnje tog poverenja, jer je to u interesu celog društva. To je u interesu i vas. Mi sada nemamo dovoljno tog poverenja, ali mi smo predložili kako i šta. Predložili smo koncept prelazne vlade u kojoj opozicija neće imati ni ministarska mesta. Rekli smo onima koji na javnoj sceni zagovaraju, kao što studenti zagovaraju, da u toj Vladi ne treba da bude ni vlast sa ove druge strane, da mi to ne možemo da obezbedimo. To moraju sa vama da vide. Meni to ne izgleda kao nešto što je sasvim izgledno, ali ne možete da kažete da mi nismo napravili iskorak ka razumnom izlasku zemlje iz krize.

Na vama je da vi uradite nešto, da vi nešto predložite. Ovo što radite je zatezanje. To ne vodi zemlju izlasku iz krize. Možete da menjate personalna rešenja, ako vam je politika ista, pokazalo se da to ne radi. Ako mislite da je sve što ste radili prethodnih godina bilo ispravno, a zašto se onda plašite te prelazne vlade koja ima zadatak da obezbedi normalne i fer izborne uslove. Ako ste bili dobri, pobedićete na tim izborima. Zašto zazirete od toga? U čemu je problem, ako ste toliko samouvereni?

Mi nismo imali priliku da se dokažemo. Bili smo opozicija. Ovo što sada radite, a nadam se da je i vama jasno, to je jedno pritiskanje federa. Svako ko pritiska feder mora da bude pažljiv i vodi računa da postoji šansa da taj feder odskoči i da ga povredi. Bilo bi dobro da razmislite o tome. Prevelik pritisak vršite na razne društvene strukture i profesore, srednjoškolske, i učenike, i studente, i opoziciju, i slobodne medije. To ne valja. Tako zemlja ne može da izađe iz krize.

Ovaj naš dolazak danas u Skupštinu za koji ćemo verovatno platiti deo političke cene kod ljudi koji podržavaju opoziciju je naš pokušaj da se urazumite i da nađemo izlaz iz ove krize. Mi predlažemo konkretno rešenje. Ako imate nešto oko čega možemo da se dogovorimo, predložite. Ovo što nudite, nije dobro. ovo je pokušaj da radite po starom. Manite se te „Alan Ford-ovske“ logike da je bolje biti 100 godina na vlasti nego jedan dan u zatvoru. Hvala vam.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 09.10.2024.

Hvala.

Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, mi sa ovom sednicom godinama kasnimo, najmanje utoliko od momenta kada je ova vlast počela da pravi obaveze za ovu zemlju. Tada je vlast trebala da predloži ovu sednicu i tada smo trebali o tome da razgovaramo. Nije to urađeno, a sada se kaže da moramo da nastavimo, zato što ako prekinemo, platiće ova zemlja neke silne penale.

Ja ne bih rekao da je problem da li će zemlja platiti penale, pre bih rekao da ti koji nisu pitali ovaj visoki dom da li da se ide u taj posao kad je trebalo, da se plaše da će oni morati da plate neke penale.

Znate, ovo dosta podseća na onaj slučaj koji smo imali sa "Megatrendom", kad je oduzeta pa vraćena dozvola onog momenta kada je vlasnik "Megatrenda" zapretio da će da saopšti ko je diplomirao kod njega. Da možda i "Rio Tinto" neće da zapreti ili je zapretio ko je kod njega diplomirao?

Bilo je prilika i kasnije da se o ovome razgovara, dugi niz godina. Nije se razgovaralo, ali je pod pritiskom javnosti ova vlast u jednom momentu obustavila projekat i to je uradila Vlada sa kojom je predsedavala, koju je vodila gospođa Brnabić, a koja je danas glavni agitator za nastavak tog istog projekta.

Vi ste tada obmanuli glasače Srbije i posle toga ste promenili stvari i okrenuli ste ćurak i vi ovaj mandat vlasti vršite, ne zato što ste pobedili, nego zato što ste prevarili. I zašto ste zapeli ustvari za kopanje litijuma, šta mogu da budu razlozi ako su svi ekonomski razlozi, ako su svi ekološki razlozi, protiv toga i to je dokazano ovde i ja neću u njih ulaziti i o tome su govorile moje kolege narodni poslanici, o tome su govorili ljudi od znanja i ugleda, uključujući i profesora Mijatovića, Danicu Popović, Drakulića, Šoškića.

Šta od ovoga dobijaju građani Srbije, i o tome je govoreno , dobijaju samo rizik i brigu. Šta mogu da budu razlozi zašto se insistira na ovome. Mora da je to nekome korisno. Kome može da bude korisno? Može da bude korisno za odnarođenu vlast, možda da bude korisna za strane kompanije ili za neku stranu državu ili države.

Suludo je da neko od tih koje sam nabrojao, da toliko insistira da se kopa uz objašnjenje da je to dobro za ovaj narod. Zar je moguće da oni to rade iz altruističkih razloga, samo zato što je to dobro za narod. Zar njima ništa nije dobro, zarad ove nikakve koristi Rio Tinto neće imati, zar neće Nemačka imati, Nemačka auto industrija.

Na kraju zar je moguće da od toga nikakvu korist neće imati predstavnici ove vlasti? Mogu da razumem razloge kompanija i tih država, oni su legitimni, ali isto tako ti njihovi motivi da ovo rade, ne bi mogli da se ostvare da je šurovanje sa predstavnicima ove vlasti.

Da sad vidimo šta mogu da budu motivi nabrojani, koji motivi ove vlasti mogu da budu, ekonomski je loš kao što rekoh projekat, ekološki neodrživ i narod se tome protivi, a ipak se insistira i ti razlozi mogu da budu kao i uvek u takvim slučajevima, kada je većina naroda protiv, a vlast hoće nešto da radi, mogu da budu lukrativno korupcionaški.

Neko se to ugradio, što bi naš narod rekao, može da bude zato što je neko ucenjen, da li je ili nije, vi to bolje znate. Može da bude zato što je to nekom posao, da se ova stvar odradi i možda je zato neko ovde doveden i održan na vlasti, možda je nekome posao da bude kolonijalni upravnik?

Glavni protagonisti kopanja litijuma u Srbiji, konkretno iz vrha ove vlasti su gospođa Brnabić, Aleksandar Vučić, a zaslužuje i ministarka Đedović. Ima još dva važna čoveka koja bih očekivao da budu angažovani ovde, a to su ministar Siniša Mali i premijer Vučević, i oni nisu toliko angažovani. Vučević, zato što radi neke manje važne poslove, a Siniša Mali zato što radi mnogo važnije poslove koji se odnose na ovaj projekat, koje nisu za oči javnosti.

Mislio sam da neće zahtevati poseban osvrt angažovanje ministarke Đedović na ovom projektu, u momentu kad sam video da se ona ponaša kao volonter u kol centru Rio Tinta, ona će reći Vlade Srbije, ne pravim neku razliku, ali onda se desilo nešto drugo. Doduše, u međuvremenu se pokazalo da ministarka Đedović, Handanović, izvinjavam se, nije u stanju da reši neke stvari koje bi trebalo da reši njeno ministarstvo.

Naime, pod ovom vlašću, pod ministarkom Handanović, imamo situaciju da nisu u stanju da se dostave ispravni računi za struju u Vojvodini. To se, znate, pre 100 godina, kad je Srbija već bila odmakla u elektrofikaciji, radilo mastiljavom olovkom, radilo se uspešno. Ministarka Đedović još uvek nije ovladala tom tehnikom da ispostavi račune, ispravne, makar mastiljavom olovkom, a došla je ovde da objašnjava neke druge stvari.

Najveću brigu imaju ipak zaposleni u EPS-u. Nije prvi put da ima na čelo ministarstva ili na čelo firme dođe neko ko ne pravi razliku između vata i volta. Njima to njima nikakvo čudo.

Bilo je tu, i biće, raznih Grčića, pod ovom vlašću, i nije bitno da li taj neko dolazi u pantalonama ili u suknji, njihov problem je što su oni tu firmu podigli iz pepela posle bombardovanja a posle ove vlasti to će biti jako, jako teško. Najgore je što taj neko sa visine dođe da podučava inženjere EPS-a kako se radi posao, jer oni to ne znaju.

Ova ministarka je otišla korak dalje, odlučila je da podučava narodne poslanike, sa visine, šta je država, šta su kritične sirovine tvrdeći da će one trajati još 20,30 godina i da to mora da se zgrabi.

Ministarka je pobrkala ulogu koju ovde zastupa, u ovom visokom Domu, i onu koju može da ima na nekom drugom mestu. Te kritične sirovine su tu i ostaće i biće. Njih žure da zgrabe oni čije one nisu. To su naše sirovine, mi ne moramo da ih grabimo.

Ministarka je dozvolila sebi da prebira po imovini meštana Gornjih Nedeljica, a ispričaću vam nešto zbog čega bi trebalo da bar razmislite da li je to primereno.

Razgovarao sam sa jednim od meštana Gornjih Nedeljica, kad sam bio tamo pre nekoliko dana. To je jedan od ljudi koji nije previše eksponiran medijski, ali pripada toj grupi ljudi koja se bori za ovo. Visoko je obrazovan, živi od rada na svojoj zemlji. Rekao mi je – ja sam uradio sve kako treba u životu, po redu. Završio sam škole, odslužio vojsku, oženio se, imam decu, stvorio domaćinstvo, sve svojim rukama i to dobro funkcioniše. Išao sam u rat kad su me zvali, odazvao sam se.

Jel možete da ućutkate gospodina?

Ja sam ovoj zemlji dao sve što je od mene tražila i kad je god tražila, ja od ove zemlje, od ove države nikad ništa nisam tražio. Oni su došli sad da traže od mene, ja im to ne dam.

Znate, ministarka, taj čovek je ovoj državi dao, kao što rekoh, sve što je od njega tražila, a šta ste vi ovoj zemlji dali? Vi ovoj državi niste dali ništa. Svojevoljno ste se odrekli i njenog državljanstva iz privatnih razloga i zbog svoje karijere, jer vam je to bila smetnja za napredovanje.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 08.10.2024.

Hvala.

Pitanje za Ministarstvo energetike i ministarku Handanović - Da li je ministarka Handanović 9. decembra 2022. godine bila u sastavu delegacije koja je u Briselu imala sastanak sa predstavnicima kompanije "Rio Tinto". Da ne bude zabune, ministarka Handanović se na tom sastanku predstavljala pod drugim prezimenom, ali se nesumnjivo radi o istoj osobi.

Da li je u toj delegaciji bio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je predvodio delegaciju? Da li je u delegaciji bio i tadašnji savetnik u kabinetu predsednika Republike, Danilo Cicmil? Ko su bili sagovornici sa strane kompanije "Rio Tinto" i šta je bila tema razgovora? Da li je tadašnja premijerka, Ana Brnabić, bila obaveštena o tom sastanku? Da li su nadležna ministarstva i Vlada dali saglasnost za to službeno putovanje u inostranstvo i da li je platforma za razgovore razmatrana na Vladi? Po čijem nalogu je ministarka Handanović putovala u Briselu, na koji način i o čijem trošku? Da li je ministarka Handanović bila informisana i svesna da je u momentu kada je taj sastanak obavljan, bila na snazi odluka Vlade Srbije o obustavljanju svih daljih aktivnosti na Projektu "Jadar"?

Drugo pitanje je za premijera Vučevića i predsednicu Skupštine Republike Srbije, Anu Brnabić - Da li je Ana Brnabić, u to vreme obavljajući dužnost predsednika Vlade Republike Srbije, sredinom decembra 2023. godine, uputila pismo evropskoj administraciji, naslovljeno na gospodina Marka Makoveca, deputy manager director EEAS na temu "Tumačenje deklaracije sa samita EU zapadni Balkan" od 13. decembra 2023. godine?

Dokumenta pod naslovom "Sporazum o putu normalizacije i implementacije", Aneks, a koji se odnosi na tumačenje obaveza na koje je predsednik Vučić pristao prihvatanjem Ohridskog sporazuma? Da li se u tom pismu navodi da pomenuti dokument, citiram: "ne predstavlja pravno obavezujući sporazum po međunarodnom pravu"? Da li je gospođa Brnabić ubrzo posle toga, a nakon diplomatskih intervencija iz nekih evropskih metropola, uputila novo pismo, izmenjenog sadržaja, u kome se izostavlja sporna rečenica? Da li je tačno da se u propratnom pismu uz to drugo pismo, koje je potpisala i ponovo naslovila na gospodina Makoveca, moli da se prvo pismo zanemari? Šta je bio razlog za tu vrstu prepiske, neuobičajene u diplomatskoj praksi, i po sadržaju i po nivou komunikacije, da premijer suverene zemlje komunicira u zvaničnoj prepisci sa službenikom EU administracije?

Treće pitanje je za ministra finansija, Sinišu Malog - Dokle su odmakli razgovori i dogovori sa firmom "Arčer aviejšen" iz San Hozea na temu letećih taksija? Šta je razlog da sa ovom firmom ministar Mali potpisuje tzv. sporazum o obelodanjivanju, tj. "non-diskložer agriment", kojim se poslovni odnos Vlade Srbije i ove strane privatne firme stavlja u kategoriju tajnosti? Da li su već stvorene neke obaveze za državu Srbiju ili grad Beograd, eventualno, na temu letećih taksija, sa firmom "Arčer aviejšen" ili nekom drugom firmom? Iz koje budžetske stavke će se finansirati projekat letećih taksija, koje je nenadležno najavio predsednik Aleksandar Vučić?

Četvrto pitanje je za predsednika Vlade Vučevića - Gde je nestao ministar odbrane Gašić? Odavno se ne pojavljuje u javnosti. Da li je ministar Gašić sprečen da obavlja svoju dužnost ministra odbrane, šta je uzrok njegove sprečenosti i do kada se procenjuje da će biti ta sprečenost na snazi? Hvala.