Hvala, predsednice.
Poštovano predsedništvo, uvaženi članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Savez vojvođanskih Mađara obraćam vam se pre svega povodom izbora članova i zamenika članova Komisije za reviziju jedinstvenog biračkog spiska. Mislimo da to nije samo puka procedura ili formalnost, zato što odlučujemo da li će izmene i dopune zakona imati svoju svrhu i primenu u praksi.
Izmenama i dopunama Zakona o jedinstvenom biračkom spisku pokazali smo političku volju da unapredimo izborni proces. Sada imamo priliku da pokažemo i političku zrelost da te zakonske norme pretočimo u funkcionalnu, nezavisnu i stručnu instituciju.
Komisija za reviziju biračkog spiska je čuvar integriteta biračkog prava, ona je mehanizam kontrole, ali i mehanizam poverenja, most između države, politike i građana. Upravo zato njen sastav, način izbora i način rada imaju poseban značaj.
Izmene zakona koje smo usvojili propisuju Komisiju kao tripartitno telo, sastavljeno od predstavnika vlasti, opozicije i civilnog društva. Time je jasno poručeno da pitanje biračkog spiska nije, kako neki tvrde, partijsko pitanje, već pitanje od opšteg društvenog interesa.
Treba ponoviti da model odlučivanja unutar Komisije nije zasnovan na prostoj većini, već na širokom konsenzusu. Ni jedna odluka ne može biti doneta bez saglasnosti predstavnika svih predlagača. To treba da bude garancija ravnoteže, međusobne kontrole i poverenja.
Članovi Komisije koje biramo imaće zahtevnu i odgovornu ulogu. Njihov zadatak neće biti jednostavan. Radiće u uslovima pojačane pažnje javnosti, medija i institucija i svaka njihova odluka biće pod lupom.
11/2 VS/LjL
Zato je važno da u Komisiju uđu stručni i odgovorni ljudi, ljudi koji razumeju složenost evidencija, ali i težinu odgovornosti koju nose.
Savez vojvođanskih Mađara se uvek borio za normalnost. Trudimo se da budemo glas razuma i stabilnosti i to ne može niko da nam ospori. Načela koja su nam posebno važna jesu zakonitost, vladavina prava i politički pluralizam. U tom duhu od samog početka ovog procesa zastupamo stav da se izborni sistem unapređuje pravilima, kao i osnaživanjem institucija.
Podsećam da je proces koji je doveo do današnje tačke dnevnog reda bio dug, zahtevan i inkluzivan, uključivao je rad parlamentarne radne grupe, preporuke ODIHR-a, aktivno učešće civilnog sektora i niz javnih slušanja. To je bio proces dijaloga, često težak ali neophodan.
Važnu ulogu u svemu ovome ima i civilni sektor. Organizacije koje su učestvovale i učestvuju u ovom procesu pokazale su da je moguće delovati konstruktivno, čak i onda kada se sa sistemom ne slažemo u svemu. To je dokaz političke i društvene zrelosti. Izborom Komisije ovaj proces ulazi u fazu primene i upravo tu se razlikuju odgovorne politike od deklarativnih politika.
U ime poslaničke grupe Savez vojvođanskih Mađara želimo da istaknemo da podržavamo izbor Komisije, u skladu sa zakonom koji smo zajednički doneli, podržavamo njen uravnotežen sastav, podržavamo stručne kriterijume, podržavamo mehanizme kontrole i transparentnosti.
Istovremeno, ovo je jasna poruka građanima Republike Srbije, poruka da njihovo biračko pravo shvatamo ozbiljno, da razumemo zabrinutosti koje postoje u društvu i da smo spremni da na njih odgovorimo institucionalno a ne ad hok i deklarativno.
Ovo je takođe i jasna poruka međunarodnim partnerima da Srbija ima kapacitet da unapređuje svoj izborni sistem iznutra, kroz dijalog i uz uvažavanje međunarodnih preporuka, ali i sopstvenog pravnog poretka.
Komisija koju biramo neće biti savršena, ni jedna institucija to nije, ali ona je najbolje moguće rešenje u datim okolnostima jer je zasnovana na ravnoteži, kontroli i saradnji.
Ono što je sigurno, SVM na čelu sa našim predsednikom dr. Balint Pastorom, je bio, jeste i biće pouzdan akter u izgradnji stabilnog i demokratskog političkog sistema Republike Srbije. Ovo su pitanja koja se tiču temelja poverenja institucije Republike Srbije, ali i poverenja društva u celini. Zato je izuzetno važno da se ovaj posao obavlja odogovorno i profesionalno. Veliki korak napred predstavlja činjenica da smo raspravu o ovako važnim temama uspeli da vratimo u institucije Republike Srbije gde joj je i mesto, i za to se SVM snažno i dosledno borio sve vreme. Sada je vreme da napravimo sledeći korak, da sprovedemo u delo ono oko čega je postignut kompromis, i ono što građani sa pravom očekuju od nas. SVM je od samog početka, još od osnivanja radne grupe pokazao odgovoran pristup, aktivnim učešćem na svim sastancima, i konstruktivnim doprinosom raspravama i upravo takav pristup imaćemo i u radu komisije.
Od komisije očekujemo da u skladu sa svojim ovlašćenjima, u saradnji sa relevantnim organima i institucijama, na profesionalan i odgovoaran način sprovede reviziju biračkog spiska i da o tome podnese izveštaj Narodnoj skupštini, u zakonom utvrđenom roku. Pored najvažnijih prioriteta, SVM, kao što su borba za našu mađarsku zajednicu, u oblasti kulture, obrazovanja , upotrebe jezika i pisma, razvoja sredina u kojima pripadnici naše zajednice tradicionalne žive, njihovo ekonomsko osnaživanje, spada i aktivno i odgovorno učešće u razvoju države u kojoj živimo.
11/3 VS/LjL
Naš cilj je zajednički prosperitet, da se Srbija i Vojvodina razvijaju da svaka lokalna zajednica napreduje i da svaki građanin Republike Srbije, oseća sigurnost i dostojanstvo, i poverenje u institucije svoje države i upravo zbog toga ćemo i u ovom poslu dati svoj puni doprinos. Pored ove teme, želim da se osvrnem na predložene izmene i dopune pravosudnih zakona, i dozvolite mi da pre nego što pređem, na konkretna zakonska rešenja, napravim kratak, ali važan retrospektivni osvrt na nedavnu prošlost. Osvrnuo bih se kratko na reformu pravosuđa iz 2009. godine, na reformu koja je bila najavljena kao istorijski iskorak, a završila se kao primer kako reformu ne treba sprovoditi. To nije politička ocena, to je zaključak koji proizlazi iz činjenica sudskih odluka, međunarodnih izveštaja i iskustva samog pravosudnog sistema.
12/1 JD/JG 11.55 – 12.05
Reforma iz 2009. godine formalno je bila utemeljena na ciljevima poput efikasnosti, modernizacije, povratka poverenja građana i usklađivanja sa evropskim standardima. Tako je bila predstavljena javnosti.
Međutim, između deklarisanih ciljeva i stvarnih posledica zjapila je duboka praznina. Već kratko vreme nakon njenog sprovođenja pokazalo se da reforma nije proizvela brže, efikasnije i pravednije pravosuđe. Naprotiv, proizvela je pravnu nesigurnost i ozbiljno narušavanje nezavisnosti sudstva.
Posebno problematična bila je nova mreža sudova bez jasnih kriterijuma, bez analize opterećenosti i bez procene dostupnosti pravde građanima broj prvostepenih sudova smanjen je sa 138 na svega 34.
Time je pravo na pristup sudu i na pravično suđenje zagarantovano Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda dovedeno je u pitanje. Građani su ostali dalje od sudova, sudije su putovale umesto da sude, troškovi su rasli, a efikasnost nije.
Dodatni veliki problem bio je i opšti reizbor sudija i tužilaca, više stotina sudija nije reizabrano bez jasnih individualnih i obrazloženih razloga. O tome nisu govorili samo kritički mediji ili opozicija o tome su govorili Evropska komisija, Venecijanska komisija, međunarodne strukovne organizacije, ali na kraju i Ustavni sud Republike Srbije.
Ustavni sud je 2012. godine jasno rekao – postupak reizbora bio je neustavan, nije sproveden od strane nepristrasnog organa, nisu poštovana pravila postupka, kriterijumi nisu bili jasno definisani. Na osnovu tih odluka stotine sudija i tužilaca vraćene su na svoje funkcije.
Nakon promena 2012. godine nije bilo moguće sve vratiti unazad, ali bilo je moguće i neophodno ispraviti sistemske greške.
Zakon iz 2014. godine predstavljao je upravo to – korekciju pogrešnog pravca. Njime je započeto vraćanje dostupnosti pravde građanima kroz povećanje broja osnovnih sudova sa 34 na 66. Time je jasno priznato da je prethodna centralizacija bila preterana i štetna.
Štetne posledice reforme nisu osetili samo ljudi. U periodu od više godina dok se nije radilo u zgradama sudova, u mestima gde su oni bili ukinuti mnogi objekti su usred nekorišćenja značajno oronuli. Primer za to je i zgrada suda u Bečaju, ali i u mnogim drugim mestima.
Zbog toga je namera Saveza vojvođanskim Mađara da inicira rekonstrukciju sudskih objekata u mestima gde smo se i lično uverili da je to neophodno.
Zašto sve ovo govorim? Zato što su predlozi izmena i dopuna pravosudnih zakona koji su pred nama primer da se reforme moraju sprovoditi postepeno, racionalno, na osnovu iskustva i realnih potreba sistema.
Izmene Zakona o javnom tužilaštvu idu u pravcu operativnije organizacije rada sa jasnijim linijama odlučivanja i odgovornosti. Izmene Zakona o sudijama kojima se omogućava još jedan mandat predsednicima sudova doprinose kontinuitetu upravljanja i institucionalnoj stabilnosti u pravosuđu gde su iskustvo, znanje i poznavanje organizacije od ključnog značaja kontinuitet, nije slabost, on je prednost.
Osnivanje četvrtog Osnovnog suda u Beogradu, rasterećenje postojećih sudova i prilagođavanje mreže pravosudnih organa broju predmeta, predstavlja odgovorno, plansko i preventivno delovanje.
Pravosuđe mora biti spremno pre nego što problem nastane, a ne tek kada sistem već postane preopterećen. Predlozi koji su pred nama idu putem postepenog unapređenja i institucionalne stabilnosti.
12/2 JD/JG
Zato ove izmene zaslužuju podršku, jer su racionalne i utemeljenje u iskustvu i poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara će ih podržati.
Imajući u vidu da reformom pravosuđe iz 2009. godine, ukidanje brojnih lokalnih sudova nije bilo praćeno ozbiljnom analizom opterećenosti predmetima, broja stanovnika, udaljenosti, niti ekonomskih parametara, smatramo da i danas postoji prostor za dalje unapređenje i proširenje mreže sudova i javnih tužilaštava.
U skladu sa odredbama našeg koalicionog sporazuma sa Srpskom narednom strankom o zajedničkom programskom delovanju dogovoreno je da se u sredinama u kojima pripadnici nacionalnih manjina tradicionalno žive ili žive u značajnom broju da se očuva postojeća mreža pravosudnih institucija.
Takođe, prilikom naredne revizije mreže sudova i javnih tužilaštava pri određivanju njihovih sedišta i teritorijalne nadležnosti posebna pažnja biće posvećena ravnopravnoj dostupnosti pravde.
To podrazumeva da u većoj meri uvaže udaljenost pravosudnih institucija od mesta stanovanja građana, broj jezika nacionalnih manjina koji su u službenoj upotrebi u sudovima, kao i tradicija postojanja pravosudnih institucija u određenim sredinama.
Kako pred nama sada nisu sveobuhvatne izmene zakona, ovo je svakako jedan od ciljeva SVM za naredni period koji ćemo dosledno zastupati i očekujemo da će u budućim izmenama zakona koje bi Vlada Republike Srbije predložila i to biti ostvareno.
Zahvaljujem.