Evo, ja se izvinjavam da završim, ako nije problem. Pažljivo sam ih slušao sve vreme, na svakom odboru pažljivo slušam, slušam u parlamentu i kad dođu zakoni koje oni-- i koji jesu proevropski, a oni sebe nazivaju proevropskom opozicijom. Oni su i protiv toga. Nisu amandmani o kome je pričao kolega da poboljšaju zakon, da preunap-, da unaprede nešto, nego-Da bi bili izgovor za njih da će glasati protiv proevropskih zakona. To je jedna jedina istina koju treba da znaju građani Srbije i da znaju i da vide.
Tražili su, evo dobili. Ja bio prvi za to. Hteo sam da predložim da sam govorio ranije, da im se da neki dodatan termin, da ne kažu sutra da nisu stigli, da nisu mogli da daju svoje mišljenje, da nisu mogli njihovi stručni ljudi da dođu. A mambre njihovi ljudi ne dolaze na biračke odbore, na obuke koje su sve lokalne samouprave obavezne da održe u okviru svakog izbornog procesa. Niko od opozicije ili ti neznatan broj njih dolazi i te jedna istina jedina koju sam želeo da im kažem javno, jer njihov, njihova tema danas nisu bili ovi zakoni koji su predložili.
Smeta im što je to predložio poslanik, umesto na to da budu ponosni, da to bude primer svima nama, ne samo njima. Da zakon, da poslanik može da predloži zakon, da poslanik može da se bavi zakonodavnom procedurom. To, između ostalog i jeste naš posao, a ne da tražim zam, primedbu. Primedbu na rok kad ste zakazali sednicu, primedbu na rok kada se održavaju javna slušanja. Primedba će biti i kad ga budemo stavili u proceduru.
I to su stalno primedbe. Nema konstruktivnog rada, nema dogovora. Evo i kad date vi sami u toku sednice predlog da može da se izađe u susret -i ako su potrošili vreme. Iako to sad za nas koji ovde radimo i sedimo, dođe na neki način da kažemo, evo, pa mislim, mogli smo to da uradimo i drugačije. U njihovom interesu oni napuste salu.
E, to je opozicija. Pa oni su se danas podelili, pa podelili su, oni su majstori, podelili su opoziciju na deset kolona i pričaju nama o nepravilnostima. Ja vam kažem, nepravilnosti su neznatne. To su greške obično običnih ljudi na terenu koji nešto ne urade. Ja vam, hteo sam da im navedem primer da ih pitam kada je ko, erm, pošto imaju pravo da izađu na teren.
Jedna od izmena ovde i preporuka ODIR-a je izlazak na teren, kontrola, kako se popunjava i šta se radi. Da li znate u devedeset pet posto slučajeva ni jedan njihov član komisije ne učestvuje u radu. Znate zašto? Oni odu tamo. Znate zašto?
Zato što nemaju pojma ni o jednoj proceduri, ni o jednom postupku, nego čekaju i kad vide brojanje, tada se pojavljuje histerija i euforija u tome da je došlo do krađe, da je došlo do prekršajnog izbornog procesa i tako dalje i tako dalje Znači, evo, vratiću se na ove predloge i ova javna slušanja. Ja ću se potruditi da dođem na neke od ovih. Ne znam da li ću moći da stignem na sve zbog obaveza i zbog trenutne situacije, potrudiću se. Nadam se da ćemo uspeti da uradimo sve ono što je ODIR preporučio i to za nas nikakav problem nije, niti je tajna, niti to nama stvara bilo kakav, kakvu vrstu problema u izbornom procesu i mi ćemo to striktno poštovati, obučiti naše ljude već od sutra početi da ih informišemo kada se to bude usvojilo, kako se primenjuje na terenu. To treba da urade i oni, ali oni ne znaju ni kada ni kako ni sa kim ni ko će s kim da ide.
Evo, juče su se posvađali ko, ko, ko, ko, koga hoće da podrži ili ko koga neće da podrži. Prema tome, imaju mnogo većih problema. Svaku sednicu odbora gde treba da raspravljamo o-o kvalitetnim temama i tačkama dnevnog reda se pretvori u politički pamflet koji slušamo danim u Narodnoj skupštini i oko amandmana koji su proevropski za koje oni neće glasati. Proevropske stranke. Izvinjavam se, ovo sam morao zaista da kažem i zbog građana Srbije i zbog tačnosti informacija i zbog svega ovoga što, u čemu oni pričaju i evo moj govor od minut dva, koliko je malo više sada, evo izvinjavam se, je povredio koleginicu, ne želeći da sluša, čak i kad usvojimo predlog, njenu sugestiju u toku diskusije da pomerimo javno slušanje koje njima i kada njima odgovara Eto, toliko o tome koliko je njima stalo do, do, do, do izmene zakona, koliko je stalo do ODIR-a, do Evropske unije.
Stalo je do njih, do njihovih pozicija fotelja, gledaju kako i na koji način da sačuvaju svoja mesta, jer ja mislim da posle ovih izbora biće velikih promena. Doći će neki mladi obrazovni ljudi koji neće imati ovu vrstu problema, neće raditi u stranom interesu, neće se baviti. Ja mislim da su oni samo ovo govorili da bi isporučili svojim nalogodavcima i ovima koji ih plaćaju da ovaj, da su uradili nešto po onome što su bili u obavezi. Sve ostalo, njih zemlja, pravosudni zakoni, zakoni o izbornom procesu ni sve ostalo, zakoni o Evropskoj uniji ne interesuju. Hvala