Poštovani predsedavajući, poštovana ministarka, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SVM će podržati Predlog zakona o biocidnim proizvodima i Predlog zakona o izmenama Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine zato što predstavljaju važan korak ka obezbeđivanju opšte i integralne bezbednosti i zato što imaju za cilj zaštitu zdravlja ljudi i životinja i životne sredine.
Opšta i integralna bezbednost se ostvaruje sa jedne strane stavljanjem u promet bezbednih proizvoda, bezbednih sa aspekta njihovih toksikoloških, ekotoksikoloških i fizičko-hemijskih svojstava kako bi ispunili zahteve zelene hemikalije, a sa druge efikasnijim izdavanjem integrisanih dozvola kako bi se najveći zagađivači obavezali da poštuju standarde zaštite vazduha, vode i zemljišta da smanje emisiju buke i vibracija, kao i količinu otpada koji nastaje u industrijskim i poljoprivrednim kompleksima uz efikasno korišćenje energije i drugih resursa.
Donošenjem ovih zakona je važno u posebno u svetlu preporuka Evropske komisije da je Srbija ispunila prelazna merila za otvaranje klastera 4 Zelena agenda i održiva povezanost i Poglavlje 27 čime bi se zaokružio set zakona kojima se štiti životna sredina, zdravlje ljudi i životinja.
Pregovori o ovom poglavlju podrazumevaju da je potrebno doneti oko 700 propisa i 14 strateških dokumenata, dok su sektorskim zakonima transponovane odgovarajuće direktive. Direktiva o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine 2008/1/EK, koju je naše zakonodavstvo preuzelo kroz Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine.
Sa druge strane 2009. godine Srbija je dobila dva zakona o hemikalijama i biocidnim proizvodima koji su u trenutku donošenja bili usklađeni sa evropskim standardima, a na osnovu kojih je donet 29 podzakonskih akata. Međutim, u EU se od 1. septembra 2013. godine primenjuje Uredba 528/2012 Evropskog parlamenta o činjenju dostupnim na tržištu i korišćenje biocidnih proizvoda, pa se predlaže novi zakon radi usklađivanja sa ovom uredbom. Iako Uredba 528/2012 reguliše unutrašnje tržište EU tako da potpuna harmonizacija u zemlji koja ima status kandidata za pristupanje EU nije moguća, za nas je važno da biocidni proizvodi moraju biti odobreni pre nego što se učini dostupnim na tržištu ili koristi, a da bi bio odobren potrebno je uraditi procenu i odobravanje aktivne supstance za korišćenje u biocidnom proizvodu i uraditi procenu i odobravanje biocidnog proizvoda za predviđen način korišćenja.
Predlogom zakona su preuzete pozitivne i negativne liste, aktivne supstance koje su procenjene i odobrene u EU za potrebe biocidnih proizvoda čime se obezbeđuje da se na tržištu u Republici Srbiji nađu samo oni biocidni proizvodi koji sadrže dozvoljene aktivne supstance, a prema podacima Evropske agencije za hemikalije u EU se koristi više od 120 hiljada različitih supstanci.
U kojoj meri su važne procedure odobrenja registri dozvoljenih supstanci pozitivne i negativne liste, govori i činjenica da proizvodnja biocidnih proizvoda ima visok potencijal zagađenja životne sredine i ugrožavanja zdravlja ljudi, pa je logično da je 2012. godine Pokrajinski sekretarijat za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne sredine pravo rešenje o izdavanju integrisane dozvole uručio je fabrici „Duohem“ koja se bavi proizvodnjom i distribucijom biocida, preparata za primenu u komunalnoj higijeni i poljoprivredi.
Za našu poslaničku grupu je važno da oba predloga zakona poštuju načelo predostrožnosti i da se na taj način preventivno sprečava da se na tržištu nađe biocidni proizvod, koji nije bezbedan za korišćenje, ali i da potencijalni zagađivači ugroze životnu sredinu, ekosistem, floru i faunu, odvijanje prirodnih ekoloških procesa.
Od donošenja Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine 2004. godine, po drugi put se pomera rok za pribavljanje integrisane dozvole za 227 operatera sa liste postrojenja koja su u obavezi da pribave integrisanu dozvolu.
Od 2011. godine, kada je izdata prva integrisana dozvola za Cementaru Kosjerić, ukupno je izdato 46 dozvola. U Autonomnoj pokrajini Vojvodini od ukupno 119 operatera koji su obavezi da pribave integrisanu dozvolu izdato je ukupno 14 dozvola.
Sektor sa najvećim brojem postrojenja je sektor intenzivnog uzgoja živine i svinja sa 93 farme, koje su u obavezi da dobiju integrisanu dozvolu. Za izdavanje integrisane dozvole za farme za uzgoj živine i svinja sa određenim kapacitetom nadležna je lokalna samouprava.
Farme koje su u obavezi da pribave integrisane dozvole posluju u 46 opština u Republici Srbiji, a najveći broj takvih farmi je u mojoj opštini, u Bačkoj Topoli. Od ukupno devet postrojenja velikih zagađivača u Bačkoj Topoli osam su farme za uzgoj živine i svinja. Ni jedno od tih devet postrojenja, što podrazumeva da ni jedna od osam farmi koje podležu obavezi pribavljanja integrisane dozvole nema tu dozvolu.
Farme za tov živine i svinja, kao i fabrika za preradu životinjskog otpada, predstavljaju potencijalno velike zagađivače, jer mogu da uzrokuju zagađenje površinskih i podzemnih voda, zagađenje vazduha.
Imajući u vidu potencijal zagađenja životne sredine nije neobično da je pomeranje roka za pribavljanje integrisane dozvole do kraja 2024. godine, izazvalo brojne reakcije i kritike.
Obzirom da dolazim iz opštine koja ima najveći broj takvih farmi u Srbiji, mogu da razumem kritike, jer sam puno put govorio o problemu zagađenja reke Krivaje i uopšte, ugrožavanju životne sredine u opštini Bačka Topola. Ali, pokušavajući da pronađemo rešenje za poštovanje ekoloških standarda u Bačkoj Topoli bilo je jasno da je puno problema oko pribavljanja integrisane dozvole. Komplikovana procedura i visoki troškovi, jer je to jedna od najskupljih direktiva u EU. Nedostatak kadrova na svim nivoima, republičkom, pokrajinskom, a posebno na nivou jedinica lokalnih samouprava. U mnogim jedinicama lokalnih samouprava ne postoje zaposleni koji izdaju integrisane dozvole. Tako da, ove lokalne samouprave prosleđuju zahteve Ministarstvu koje i samo nema kapaciteta.
Dalje, problem je i nedostatak saradnje između svim nadležnim organima, jer je to postupak koji zahteva saradnju Ministarstva zaštite životne sredine, poljoprivrede, građevinarstva, unutrašnjih poslova. Zatim, neusaglašene regulative. Većina postojećih postrojenja je u postupku legalizacije, privatizacije, rešavanju imovinsko-pravnih odnosa, i ne posedovanje potrebne saglasnosti, ne postupanje inspekcijskih organa.
Navešću samo jedan primer koji ilustruje navedene probleme. Meštani opštine Bačka Topola, Mali Iđoš i Srbobran, tokom prethodne decenije su se obraćali brojnim institucijama, pisali peticije, protestvovali, tražeći rešenje za problem zagađenja životne sredine.
Jedno od tih obraćanja je i molba mesne zajednice Bajša, upućena 2017. godine sektoru inspekcije za zaštitu životne sredine, Ministarstva zaštite životne sredine, da se ispita zagađenja i neizdrživ smrad rečice Krivaje, a kao potvrdu su priložili izveštaj „Voda Vojvodine“, i zapisnik o inspekcijskom nadzoru vodnog inspektora. U izveštaju „Voda Vojvodine“ od 10. jula 2017. godine, navodi se da izmerene vrednosti parametara znatno odstupaju od propisanih vrednosti za minimalno dobar ekološki status.
Kada govorimo o zagađenju, registrovani su operateri koji bez prečišćavanja upuštaju otpadne vode u Krivaju, a koji su koncentrisani na relativno malom prostoru, čime doprinose većem pritisku zagađenja na vodotok.
Sa otpadnim vodama ovih operatera unosi se ogromno organsko opterećenje, daleko iznad normi za ispuštanje u vodotok druge glase svi ovi zagađivači ne poštuju Zakon o vodama, naročito član 98. koji propisuje obavezu pročišćavanja otpadnih voda. Osnov za sankcionisanje zagađivača isključivo pripada nadležnim inspekcijama, navedene su vodna i inspekcija zaštite sredine, kao i pravosudnim organima.
Zakonom o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine propisano je da otpočinjanje rada postrojenja i obavljanja aktivnosti bez integrisane dozvole predstavlja privredni prestup za koji bi operator trebao da bude kažnjen novčanom kaznom u iznosu između 150.000 dinara do tri miliona dinara, a odgovorna lica operateru novčanom kaznom u iznosu od 30.000 do 200.000 dinara.
Nažalost, uprkos izričitoj zakonskoj obavezi nadležni inspekcijski organi ne postupaju po prijavama za vanredni inspekcijski nadzor, niti po prijavama za privredni prestup protiv odgovornih zagađivača.
Prethodno sam ukazao na potrebu timskog rada različitih ministarstava u rešavanju zahteva u integrisanim dozvolama, a nema sumnje da inspekciji nadzor zahteva timski rad.
U tom smislu je dobro rešenje Predloga zakona o biocidima koji predviđa inspekcijski nadzor preko inspektora iz tri ministarstva, čime će se omogućiti bolja kontrola, imajući u vidu specifična znanja inspektora u oblastima u kojima se biocidi proizvode i koriste.
Pre par nedelja kada smo raspravljali o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja ukazali smo da imamo dilemu oko predloga da izuzetno pristup informacijama može biti uskraćen ako se njihovim obavljanjem ugroze životna sredina ili retke biljne i životinjske vrste.
Dilema je bila kako ostvariti balans da se sa jedne strane zadovolje interesi javnosti, da ima pristup podacima od značaja za zaštitu zdravlja ljudi, životinja i životne sredine, a da se sa druge strane obezbedi zaštita poslovne tajne intelektualne svojine, odnosno interes privrednih subjekata.
Iako je pravo građana na informaciju o prisustvu supstanci koje izazivaju zabrinutost u proizvodima utvrđeno zakonskim odredbama važećeg Zakona o biocidima kao i odredbama od člana 44. do 49. Predloga zakona, istraživanja pokazuju da blizu tri četvrtine građana Srbije, znači oko 75% nije upoznato sa ovim pravom, a svega 2% građana koji su upoznati sa ovim pravom iskoristili su ga i u praksi.
Kada je reč o integrisanim dozvolama nadležni organ je dužan da obezbedi pristup javnosti sadržaju zahteva za izdavanje dozvole izdatim dozvolama i rezultatima monitoringa. Međutim, u praksi zainteresovana javnost ne može da vidi sve podatke na jednom mestu, jer svaki nadležni organ ima svoj registar dozvola. Očekuje se da će se donošenjem novog zakona kojim će se u potpunosti transponovati direktiva u industrijskim emisijama centralizovati registar kako bi dozvole bile dostupne javnosti na jednom mestu.
U kojoj meri su evidencije i Registar biocidnih proizvoda važni potvrđuje i činjenica da se podaci iz Registra koriste u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, kao i za definisanje prelaznih merila za punu primenu Urede o biocidnim proizvodima nakon pristupanja.
Odredba člana 52. Predloga zakona propisuje da Ministarstvo vodi Registar biocidnih proizvoda koji je sastavni deo integralnog registra hemikalija.
Na kraju, želim još jednom da potvrdim da će poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara podržati Predlog zakona o biocidnim proizvodima, kao i Predlog zakona o izmenama Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine, jer je briga o zaštiti života i zdravlja ljudi i zaštita životne sredine garant međugeneracijske ravnopravnosti, svaka generacija mora imati pravo ne ekološku pravdu, na zdrav život u zdravom okruženju.
Hvala na pažnji.