Mi smo sa podrškama završili, prema tome nije više tema. Mada, gospodin Toma Nikolić i ja smo obećali Borisu Tadiću, na sastanku šefova grupa, da ćemo ga podržati. Istina, dogovorili smo se da ga ja podržim dva dana pred izbore, a on jedan dan, ali ja nisam mogao da sačekam taj dan, a očekujem da to sutra učini i gospodin Toma Nikolić.
Što se tiče Demokratske stranke ona, naravno, nije u domenu interesovanja. Prema tome, tema je Predlog zakona koji je podnela poslanička grupa SRS. Očigledno je da će ovaj predlog izmene Zakona biti prihvaćen, odnosno da će biti ukinut cenzus od 50%.
Želim da u ime SPS-a kažem da je očigledno da će biti doneta takva odluka, zato što su se dve najveće političke stranke izjasnile, i dva najveća poslanička kluba, u prilog glasanju za ukidanje cenzusa u prvom izbornom krugu.
Naravno, u ime SPS-a želim da kažem da je potrebno da Srbija ima predsednika Republike. Srbija je bila ovih nekoliko godina u potpunoj ustavnoj blokadi. Srbija je imala parlament koji je svoju parlamentarnu većinu obezbeđivao krađom glasova i poslaničkih mandata.
Takođe, Srbija je imala u ovih nekoliko meseci odlazeću Vladu Republike Srbije, sastavljenu od onih koji ne samo da odlaze sa političke scene nego odlaze i iz Demokratske stranke.
Takođe, Srbija je imala i blokadu rada parlamenta i bilo je potrebno da se prekine ta politička agonija koja u Srbiji postoji.
Srbija ima Ustav u kome postoji institucija predsednika Republike, koji je jedna usmeravajuća ili moderatorska vlast šefa države, predsednika Republike koji ima istu legitimacijsku osnovu, kao što ima i parlament, zato što je on predstavnik naroda, biran neposredno od strane naroda.
Mi smo imali situaciju da je predsednik Republike trebalo da bude institucija koja će sprečiti egzekutivu, odnosno izvršnu vlast, Vladu, da podvede pod svoju vlast legislativu, odnosno Narodnu skupštinu Republike Srbije; institucija koja će sprečiti da parlament bude instrument u rukama Vlade Republike Srbije. Ustavom je predviđeno da se to upravo sprečava institucijom predsednika Republike Srbije, koji vrši jednu vlast koja nije ni zakonodavna, ni čisto izvršna, koja se u teoriji ustavnog prava naziva moderatornom vlašću. Naravno, predsednik Republike ima ovlašćenja koja proizilaze iz načina njegovog izbora.
Bilo je više puta, kao što je rečeno i povodom prethodne tačke dnevnog reda, primedbi od strane tadašnjih opozicionih partija da u Srbiji maltene postoji predsednički sistem umesto parlamentarnog sistema. Tačno je da u Srbiji ne postoji predsednički sistem, ali je tačno da predsednik Republike ima i jaču ustavnu poziciju, zato što ima legitimacijsku osnovu kao i parlament, jer ga narod bira neposredno na izborima. I, zato je predsednik Republike imao i ima ovlašćenja da izglasane zakone vraća parlamentu na ponovno glasanje. On može na obrazložen predlog Vlade da raspusti parlament, da traži od Vlade da određena pitanja iz svoje nadležnosti stavi na dnevni red, da zauzme stav o njima. Takođe, predsednik Republike može da uvede vanredno stanje na obrazloženi predlog Vlade.
Mi smo došli, u prethodnih nekoliko meseci, godina, upravo zbog toga što je vlast DOS-a kršila Ustav Republike Srbije i nije želela da raspiše predsedničke izbore, u situaciju da Nataša Mićić, kao v.d. predsednika Republike koristi ovlašćenja predsednika Republike koja nisu samo reprezentativna ovlašćenja. Ona koja nije izabrana od strane naroda, ona koja je posredno izabrana, uvela je vanredno stanje, apsolutno neustavno. Ona je vanredno stanje zloupotrebljavala.
Donošeni su, kao što znate, i ukazi sa zakonskom snagom, ali su naravno donošeni i zakoni u ovoj skupštini, koji su posle nekoliko meseci od strane same Skupštine proglašavani neustavnim. Kao što se sećate, to je zakon o tome da se ljudi mogu pritvarati bez odluke nadležnog suda, što trenutno ne postoji ni u jednoj državi na svetu; čak je za vreme vladavine DOS-a, u vreme vanrednog stanja, uhapšeno više ljudi nego što je to Pinoče uradio u Čileu.
SPS upravo zbog svega toga, zbog jedne jake legitimacijske osnove koju treba da ima izabrani predsednik Republike, smatra da Srbija treba da dobije predsednika Republike i da odmah treba da budu raspisani predsednički izbori. Ali, da predsednik ne bi imao krnji legitimitet, da bi ga birala većina građana Srbije, mi principijelno nismo do sada podržavali, bili smo protiv ukidanja cenzusa od 50% i u drugom krugu. Ostali smo principijelno, nevezano od toga ko ima nameru da se kandiduje i želju da dobije na predsedničkim izborima, protiv ukidanja cenzusa od 50% za prvi izborni krug.
U Srbiji nije kriv cenzus za to što nema predsednika Srbije. Podsetio bih da su svi dosadašnji izabrani predsednici Srbije izabrani uz postojeći cenzus u prvom ili drugom izbornom krugu. Ovde je problem bio što DOS-ova vlast nije želela da bude izabran predsednik Srbije. Prema tome, nije u Srbiji nikada bio problem i nije nemoguće dobiti predsednika Republike i sa postojećim cenzusom.
Taj cenzus znači da na izbore u prvom krugu treba da izađe više od 50% upisanih birača. Po ovom predlogu zakona taj cenzus više neće postojati, čak neće postojati ni potreba da u drugom izbornom krugu dva kandidata dobiju više od 50% izašlih u taj drugi izborni krug. U drugom krugu 50% od izašlih, ne od ukupnog broja birača. To govorim zbog toga što je moguće da u drugom krugu niko ne dobije više od 50%, a vaš Predlog zakona glasi - većinom glasova. Većinom glasova – to ne mora da znači više od 50% izašlih u drugom krugu.
Znači, u Srbiji se može birati predsednik i bez cenzusa. U Srbiji se predsednik može birati u parlamentu, ali ne može imati ova ovlašćenja koja sada ima po Ustavu. Može ih imati, ali će biti sa krnjim legitimitetom, i zato, bez obzira što postoji potreba da Srbija dobije predsednika, bolje je da se sve političke stranke angažuju, da imaju svoje kandidate i da predsednički izbori uspeju, nego da se ukida cenzus.
Još jednom bih podsetio – svi dosadašnji predsednici Srbije izabrani su uz postojeći cenzus, čak su neki od njih birani i u prvom izbornom krugu uz postojeći cenzus od 50%. Hvala lepo.