Zahvaljujem predsednice.
Uvažene kolege i koleginice narodni poslanici, sva tri odbora, Odbor za prava deteta, ravnopravnost polova, ljudska i manjinska prava i Odbor za pravosuđe podržali su Izveštaj Zaštitnika građana.
Narodna skupština Republike Srbije, u skladu sa svojim nadležnostima, zahteva i nalaže od predstavnika izvršne vlasti, od institucija u Republici Srbiji da se u roku od godinu dana ti zaključci sprovedu i da se Narodna skupština Republike Srbije o tome pisanim putem obavesti.
Na ovaj način mi, ne samo da jačamo instituciju Zaštitnika građana i institucije nezavisnih tela u zemlji, nego Narodna skupština Republike Srbije i vrši svoju kontrolnu funkciju i što je najvažnije, po mom mišljenju, mi na ovaj način menjamo sistem države, ne zbog toga što Srbija u ovom trenutku pregovara o poglavljima 23, 24, vezanim za ljudska i manjinska prava i pravosuđe, nego zbog toga što je to naša potreba, znači menjanje sistema je pre svega nešto što je potrebno građanima Srbije.
S obzirom da sam član i Odbora za prava deteta i Odbora za ravnopravnost polova, u narednih nekoliko minuta ću izložiti svoje viđenje i viđenje svojih kolega iz poslaničke grupe NS o preporukama, na osnovu ovih preporuka Zaštitnika građana Narodna skupština Republike Srbije dala kao nalog našim institucijama za izvršenje.
Odbor za prava deteta je ukazao posebnom pažnjom na dve činjenice. Prva je da se rasterete i praktično ukinu u velikom broju institucije u kojima je značajan broj dece smešten. Mislim da je tu važno reći dve veoma važne stvari.
Prva, primećen je nedostatak i nespremnost te dece iz ovakvih ustanova kasnije za život i zbog toga ih treba ukinuti, ali s druge strane, vrlo je važno da nastavimo i jačamo podršku biološkoj porodici.
Dakle, iz tih ustanova kad ih smanjujemo, moramo ne samo jačati biološku porodicu iako je to na prvom mestu, moramo jačati i kapacitete lokalnih samouprava u tom smislu i jačati hraniteljstvo i omogućiti uslove da se ta deca iz ovih ustanova, s obzirom da se navodi kao problem da su često bila izolovana, da nisu imala adekvatne uslove, znači vraćaju ili u biološku ili u hraniteljsku porodicu, a za to je potrebno jačati upravo osnovnu porodicu ali i hraniteljstvo i naravno i lokalne mehanizme kako bi u tome uspeli.
Druga veoma važna stvar je preporuka da se ove ustanove transformišu i ukidaju. Jako je bitno zbog struke i zbog zaposlenih ljudi reći da ukidanje ovih institucija ne znači da zaposleni ostaju bez posla. Ne. Cilj je da se ove ustanove transformišu i da one postanu centri podrške sa fleksibilnim pristupom u odgovoru na individualne potrebe svakog deteta i porodice.
Druga preporuka kojom se bavi Odbor za prava deteta je smanjiti izolovanost. Mislim da su rešenja u smanjenju izolovanosti, pre svega jačanje inkluzije. Kroz inkluziju mi možemo veliki broj te dece da smestimo u osnovne škole, predškolske ustanove sa normalnom decom. Drugi razlog su razni projekti koji omogućavaju da se smanji izolovanost dece sa posebnim potrebama u ovim institucijama i tu bih, pre svega, spomenula projekat „Otvoreni zagrljaj“ čije će nove aktivnosti biti realizovane do decembra 2015. godine.
Dakle, treba podsticati ove ustanove da konkurišu za projekte i u zemlji i u inostranstvu kako bi što više primenjivali projekata u smislu smanjenja izolovanosti.
Odbor za ljudska i manjinska prava se fokusirao na sledeće činjenice iz izveštaja, da se omogući socijalni kontakt sa pritvorenicima u zatvorima, da oni nisu izolovani, da se pojača rad vaspitača i da postupanje sa nelegalnim migrantima i strancima koji nameravaju da traže azil u Republici Srbiji isto unapredi.
Apsolutno bih ovde rekla da mislim da uopšte nije problem u struci. Mi imamo stručne, kvalifikovane ljude koji rade u ovim ustanovama. Problem je samo u tome što ih ima nedovoljno, po mom mišljenju, i što oni nisu adekvatno plaćeni. To odgovorno tvrdim kao pedagog, kao neko ko je u ovoj struci, dakle, na ovaj način i kada podnosimo izveštaje i kada te izveštaje, pre svega međunarodnim institucijama treba da konstatujemo ovu činjenicu.
Odbor za pravosuđe je takođe sugerisao dve činjenice, da se u slučaju povrede osnovnih prava osušenih i pritvorenih lica, ti postupci ne zataškavaju. Mislim da i mi kao Narodna skupština Republike Srbije i institucija Zaštitnika građana, i uopšte kao društvo, treba da radimo na transparentnosti svih institucija i ukoliko budemo radili na tome, mislim da će biti i sve manje bilo kojih oblika zataškavanja.
Slažem se i sa ovom preporukom da treba pritvorske jedinice u policijskim stanicama da budu adekvatnije i opremljene i sređene i da odgovaraju uslovima.
Znam da se u velikom broju pritvorskih jedinica smeštaju i muškarci i žene zajedno. Znam da mnogi policajci o svom trošku kupuju obrok, ručak, doručak, užinu za one koji su u pritvorskim jedinicama i mislim da se to uz jednu kontrolnu funkciju koju institucije treba da vrše može unaprediti.
Što se tiče neadekvatne zdravstvene zaštite, složila bih se ovde sa kolegom Jovanovićem da je apsolutno problem u uslovima, opet ne u kadru naših zdravstvenih radnika, nego u uslovima. Dakle, treba unaprediti uslove u zatvorima za adekvatnu zdravstvenu zaštitu i ovde.
Recimo, imam primer da u Specijalističkoj zatvorskoj bolnici, njen kapacitet je, na primer, oko 300 pacijenata, obično u njoj boravi oko 700, a jedan lekar i tri medicinske sestre rade kada je u pitanju 500 ili 700 pacijenata. Znači, nije u pitanju struka, u pitanju su uslovi.
Kada su u pitanju naši zatvori, konstantan nam je problem prenatrpanosti, ali ovom prilikom bih istakla još jedan problem. Naši zatvori, pre svega Centralni zatvor, je u širem centru grada. To je ozbiljan dugogodišnji problem. Znam da je potreban ogroman novac za njegovo izmeštanje, ali mislim da u narednom periodu moramo odrediti neki precizan termin kada ćemo taj problem rešiti.
Želela bih na kraju, uz konstataciju da će poslanička grupa Nove Srbije podržati u danu za glasanje ove zaključke, da istaknem još na jedan problem kojim se u zaključcima Zaštitnik građana jeste bavio, ali Narodna skupština Republike Srbije kroz ova tri odbora nije dala preporuke da se izvrše. To je Istambulska konvencija. Mislim da imamo probleme u njenoj primeni, da kada govorimo o torturi, o smanjenju, o mehanizmima za prevenciju torture, moramo govoriti i o implementaciji Istambulske konvencije koja je usmerena na zaštitu porodičnog nasilja, zaštitu dece i žena od nasilja. Kada već govorimo o Istambulskoj konvenciji, mislim da je krajnji trenutak da preduzmemo nekoliko konkretnih mera, to su pojačane kazne, čak i promene određenih zakona.
Kada se govori o mehanizmima torture i ubistvima velikog broja žena, šta bi se desilo i koliko bi se smanjilo ubistava da su institucije mogle da izoluju nasilnike, da ih zatvore, da prosto učine nešto konkretno u smislu smanjenja broja ubistava žena? Mislim da je važno da menjamo sadržaje nastavne kada je u pitanju nasilje, da moramo raditi na prevenciji, od najranijih uzrasta, pre svega zbog naše dece i da moramo imati sistemsku kontrolu nasilnika koji su boravili u zdravstvenim ustanovama određeno vreme i te zdravstvene ustanove su učinile svoj deo posla, ali se jednostavno nedovoljno prati šta se posle događa sa njima. Mnogi od njih prestaju da uzimaju lekove i postaju ponovo nasilni.
Ovo je nešto što mislim da danas u ovoj raspravi treba da se kaže i da mi kao Skupština, narodni poslanici, ali i Zaštitnik građana, u nekom narednom periodu povedemo računa o primeni Istambulske konvencije. Hvala vam.