Hvala, poslaniče.
Neću komentarisati zato što poslanici inače pričaju dok drugi diskutuju, okreću se, ustaju, unose piće, hranu itd. Zaista mislim da moja uloga nije takva. Ako hoćete, mi ćemo glasati, ali ne vidim zaista svoju krivicu u tome.
Reč ima ministar Vujović. Dve minute imate za diskusiju. Izvolite.
Samo da vam objasnim, ne prekidam ja zato što ne želim da čujem vaš odgovor, nego moram da vodim računa o pravilima po kojima radimo po Poslovniku, da bi nekako tok sednice imao svoj početak i svoj kraj. Samo zbog toga i pokušavam sa svima nekako da se izborim, niste vi jedini.
(Borislav Stefanović, s mesta: Replika!)
Samo redom i to ćete svi po amandmanu dobijati vreme.
(Borislav Stefanović, s mesta: Replika, pomenut sam.)
Ne, član 104. kaže ako vam je uvredljivo spomenuto ime i prezime. Nije vas ničim uvredio. Vi ste izneli svoje mišljenje i svoj politički stav, a ministar je odgovorio kao neko ko kroji politiku Vlade u tom smislu. Znači, da je bilo bilo čega pežorativnog, ja bih vam dala reč po ovom osnovu. Daću vam da trošite vreme po amandmanu, ali prvo Ivan Jovanović. Izvolite.
Ne može da vam odgovori kada vi pitate nešto što nije u ovom amandmanu navedeno.
(Ivan Jovanović, s mesta: Kako nije?)
Neću mu dozvoliti da odgovori na nešto jer mi smo počeli da pričamo na slobodnu temu.
(Ivan Jovanović, s mesta: Nije. To je suština amandmana.)
Zahvaljujem što vičete na mene, ali nekako sam danas otporna na to.
(Ivan Jovanović, s mesta: Ne vičem, to je pitanje.)
Svi ste svesni Poslovnika. Ne može ministar, nažalost, do besvesti da vam odgovara.
Po amandmanu, Goran Kovačević.