Zahvaljujem se, gospođo Raguš.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja kao član Vlade ne mogu da se složim sa jednom konstatacijom koja je pre nekih pola sata izneta ovde u Narodnoj skupštini, da je pad nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, 1. novembra prošle godine bio, kako je rekao narodni poslanik, okidač za proteste i za nasilje koje se konstantno dešava u svim delovima Srbije od novembra meseca pa do današnjeg dana.
Ja mislim da je jedan drugi događaj, ako već govorimo o događajima kao, uslovno rečeno, okidačima za određene političke pojave, da jedan drugi događaj zapravo predstavlja okidač koji je legitimisao nasilje i teror kao sredstvo političke borbe, a to je nešto o čemu sam već više puta govorio ovde u Narodnoj Skupštini, pokušaj ubistva predsednika, tada predsednika Vlade Aleksandra Vučića u Srebrenici u julu 2015. godine. Posle toga na ovim našim prostorima izgleda da je sve postalo dozvoljeno.
Zašto to kažem? Godine 2015. neko je pokušao da ubije u Srebrenici Aleksandra Vučića. U to nema nikakve sumnje. Dakle, kada pogledate one snimke, ono je pokušaj ubistva i hvala dragom Bogu i hvala onim policajcima i hrabrosti samog Aleksandra Vučića što se to nije desilo, ali namera da se ubije predsednik Vlade je nesumnjivo postojala.
Šta se posle toga dešava? Godine 2016. mnogi od vas se sećaju tog saziva, pre nego što je konstituisan novi saziv Narodne skupštine, Boško Obradović upada u zgradu Narodne skupštine u Kralja Milana u sedište RIK-a i traži da ga RIK proglasi, odnosno njegovu listu da je ušla u parlament, iako nije – ali, nema veze što nije, ja ultimativno tražim da proglasite da sam prešao cenzus u to vreme od 5% i hoću da uđem u parlament.
Posle toga imate intervenciju tadašnjeg američkog ambasadora, pa posle toga imate skup tamo ispred stare zgrade Narodne skupštine u Kralja Milana, sećate se, svi lideri opozicije su bili, bez obzira da li su levi ili desni, tamo je bio i Boško Obradović, tamo je bio i Bojan Pajtić, tamo su bili svi, apsolutno svi i posle toga Boško Obradović je ušao u Narodnu skupštinu. Taj isti Boško Obradović, koji je tada bio u savezu sa Draganom Đilasom, za koga danas narodni poslanik kaže da ne sprovode nikakvo nasilje, da ne poziva na nasilje, a ne da samo poziva nego je akter nasilja, učestvuje u nasilju ovde u Narodnoj skupštini i van Narodne skupštine.
Dakle, 2020. godine Marijan Rističević biva napadnut ovde ispred ulaza u Narodnu skupštinu. Dakle, bilo je mnogo događaja koji su pripremali teren za ono što nam se danas dešava i nije tačno da je pad nadstrešnice u Novom Sadu okidač za bilo šta.
Teren za ono što se danas dešava u Srbiji i ono što se dešava unazad nekoliko meseci pripreman je mnogo, mnogo ranije.
I ako izuzmemo 5. oktobar koji je bio klasičan primer obojene revolucije i sprovođenje nasilja i terora u politici kao legitimnog sredstva političke borbe mi zapravo od leta 2015. godine, kada se desio pokušaj ubistva predsednika Vlade, Aleksandra Vučića, u Srebrenici, imamo stvaranje atmosfere da je nasilje, da je teror, da je sila legitimno sredstvo političke borbe.
To da Dragan Đilas, Goran Ješić, Marinika Tepić, Miroslav Aleksić, Borko Stefanović i njima slični ne stoje iza nasilnih protesta i blokada to je apsolutna neistina. Ne samo da stoje, ne samo da ih iniciraju, nego, kao što sam rekao, u njima vrlo aktivno i učestvuju.
Mnogi su se pitali gde je viđeno sve ono što se dešavalo pre nekoliko dana ovde u Narodnoj skupštini kada su nas gađali suzavcem, šok bombama, kada su nas gađali jajima, kada su nas posipali prahom iz protivpožarnih aparata i mnogi ljudi su rekli to se nikada nigde nije desilo. Nažalost, desilo se. Desilo se u Ukrajini, u njihovom parlamentu, njihovoj Vladi, pa se posle toga desio Majdan, pa je posle toga na vlast došao neko ko je nekome u tom trenutku bio simpatičan, ko baš nije bio klasičan političar i onda su neki rekli – baš super što je došao takav jedan na čelo Ukrajine, pa je Ukrajina gurnuta u rat sa Rusijom. Pri tome, uopšte ne želim da pravdam ni na koji način ono što Rusi nazivaju specijalnom vojnom operacijom u Ukrajini.
Ali, hoću da vam kažem tako se priprema teren da se uništi jedna država. Kada predsednik Republike Aleksandar Vučić opominje sve nas, posebno mlade ljude, posebno studente da se ne povode za onima koji bi da Srbiju vrate u 2000-e godine, mnogi misle da je to jedna prazna floskula i da to nije moguće da se desi. Nažalost, i te kako je moguće.
Da je neko rekao 2014. godine da će na istoku Evrope da bukti praktično bratoubilački rat između dva skoro identična naroda, vi biste rekli da je to nemoguće. Kao što, da se malo dalje vratimo u prošlost, da nam je neko rekao da je moguće u 20. veku bombardovati jednu suverenu i nezavisnu zemlju, kao što je bila Savezna Republika Jugoslavija, mnogi bi rekli tamo negde 1996. 1997. 1998. da je nemoguće. Međutim, i te kako je moguće.
Dakle, i ono što govori danas predsednik Republike je i te kako moguće. Lako je moguće da ako poverite vlast ovima poput Đilasa, Marinike, Borka, Miroslava Aleksića itd. da Srbiju vratite u 2000-e godine.
Gde imate primer takvih zemalja? Ja ću navesti samo dva. Siriju i Libiju. Dve zemlje koje su bile među najrazvijenijima u svetu, gde je zaista postojalo u pravom smislu te reči jedno ekonomsko i socijalnoj blagostanje, gde se imali visok životni standard, gde ste imali visoko razvijenu privredu, sjajne univerzitete, sjajan zdravstveni sistem, odlične puteve. Onda se desilo što su neki, zamislite tog licemerja, nazvali Arapskim prolećem i pogledajte na šta posle tog proleća liči jedna Sirija ili jedna Libija?
Na to bi nam ličila Srbija kada bi razni Đilasi, razne Marinike, Borko Stefanovići, Aleksići ponovo preuzeli vlast i zbog toga je važno, ja mislim, da i sa ovoga mesta i mi ministri i vi narodni poslanici, koji ste odgovorni, koji ste požrtvovani, koji ste odani Ustavu, zakonu i pravnom poretku ove države, da svi zajedno pošaljemo jasnu i nedvosmislenu poruku studentima, studentima koji su blokirali svoje fakultete i koji misle da time čine nešto dobro za ovu državu, da im kažemo još jedanput da ne dozvole da budu izmanipulisani, politički iskorišćeni od strane onih koji hoće da unište državu Srbiju.
Nemojte da se povedete za onima koji su na delu pokazali šta mogu, nažalost mnogo toga lošeg da urade za državu Srbiju. Dvanaesti je čas da se vratite nastavi, da se vratite učenju, da se vratite polaganju ispita. Lako može da se desi da zbog Đilasa, da zbog Marinike Tepić, da zbog Borka Stefanovića, Miroslava Aleksića, da zbog ovih medijskih trovača sa N1, Nove S, iz „Danas“ izgubite školsku godinu. Kao neko ko ima decu koja će ove godine, nadam se upisati fakultet, kažem vam kao roditelj, nije isto kada izgubite godinu u trenutku kada imate 20 ili 21 godinu i kada ste u mojim godinama. Kada imate skoro 50 godina, kao ja onda nema neke velike razlike, da li imate 50, 52 ili 55, ali kada imate 20 godina, pa izgubite godinu dana lako može da vam se desi da vam se upropasti buduća karijera, da stanete sa učenjem, da stanete sa svojim redovnim obavezama, obuzmu vas emocije, neko vas proglasi za heroja, kao što su vidite zloupotrebili onu Milu Pajić, danas je nema nigde, jedno vreme je bila maltene nova Jovanka Orleanka, žena, devojka koja je nosila baklju slobode, Đilas ju je odbacio kao staru krupu, više je nema nigde. Nemojte da se to desi i vama.
Dakle, vreme je da se vratite nastavi, da se vratite učenju, da postanete dobri pravnici, dobri inženjeri, dobri lekari, vi ste budućnost Srbije. Najmoćnije oružje koje jedna država ima jeste obrazovana, normalna i pristojna mladost i zbog toga je važno da se vratite svojim obavezama, da se vratite u svoje fakultete, da budete na ponos i svojim roditeljima i svojoj otadžbini.
Što se tiče, i time ću da završim, nadovezao bih se samo na ono što je rekao prvi potpredsednik Vlade Siniša Mali. Mi smo juče na sednici Vlade, ovo želim da kažem pre svega zbog narodnih poslanika koji su se dotakli tema iz oblasti poljoprivrede, mi smo juče na sednici Vlade, pored ove važne odluke o kojoj je govorio gospodin Siniša Mali, a koja se odnosi na školarine studenata, doneli još jedan važan propis, doneli su Uredbu kojom smo izvršili izmenu Uredbe o raspodeli podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju.
Opredelili smo ukupno milijardu dinara za dva važna programa u našoj poljoprivredi 500 miliona dinara je namenjeno za kupovinu novih traktora, a 500 miliona dinara za izgradnju, odnosno rekonstrukciju farmi, ja mislim da je to jedna dobra poruka našim poljoprivrednim proizvođačima da država i na taj način pokazuje svoju brigu o njima, a mi smo inače juče donoseći tu uredbu u stvari ispunili ono što je predsednik Republike Aleksandar Vučić rekao prilikom obilaska Srednje-banatskog i Severno-banatskog upravnog okruga pre nekoliko nedelja da ćemo uložiti dodatna sredstva u našu poljoprivredu i mi smo to juče i učinili. Sledeći korak je da usvojimo odgovarajući zaključak na Vladi i posle toga i molim vas da prenesete svi vi koji imate kontakte sa našim poljoprivrednim proizvođačima ili se sami bavite poljoprivredom da će uskoro biti raspisana dva javna poziva. Jedan javni poziv u vrednosti od 500 miliona dinara ide za nabavku novih traktora, gde ćemo značajno subvencionisati nabavku novih traktora i 500 miliona dinara će biti drugi javni poziv za izgradnju, odnosno rekonstrukciju farmi, što je naročito važno za naše stočare.
Samo želim da demantujem nešto što se pojavilo u ovim trovačkim medijima pre nekoliko dana na N1 televiziji, a posle toga se pojavilo i na društvenim mrežama. Radi se o tome, izvinite što ću da koristim mobilni telefon, ali pročitaću vam ono što se pojavilo na društvenim mrežama, a što je u stvari prepričano sa N1 televizije. Kaže – od ranog jutra Vučić dovlačio traktore koje je poklonio SNS lažnim poljoprivrednicima. Dakle, nikakve traktore Aleksandar Vučić, Ministarstvo poljoprivrede, niti bilo ko iz SNS ne dovlači u Beograd. Mi ne želimo bilo kakve sukobe, mi ne želimo nasilje. Dakle, ovo je laž, koju kao ministar poljoprivrede želim da demantujem. Jedini traktori o kojima mi govorimo su novi traktori koji će vrlo brzo biti dodeljeni našim poljoprivrednim proizvođačima.
Mi smo u toku 2024. godine imali mnogo razgovora sa našim poljoprivrednicima, mislim da smo iznašli mnogo dobrih rešenje za njihove zahteve, da smo rešili mnoge njihove probleme. U subotu mislim da će pobedi slobodna i slobodarska Srbija. Znam da je sada svima nama pomalo teško da osećamo neizvesnost, ali kao što je rekao i predsednik Republike Aleksadar Vučić mrak je pred zoru najgušći, ja mislim da će u subotu i u nedelju svima nama većinskoj, ubedljivo većinskoj Srbiji zaista da svane sunce slobode i da se od ponedeljka svi vratimo svojim redovnim aktivnostima, da unapređujemo, da razvijamo, da guramo napred jednu normalnu i pristojnu Srbiju. Živela Srbija!