Jako zanimljiva diskusija gospodina Ivana Pernara. Jer, on kada govori o zaposlenima u organima državne uprave, verovatno misli na državne uprave onih koji rade u Srbiji, ili u Hrvatskoj, ja to ne znam.
Ja bih voleo da se dostavi taj spisak ko je zaposlen u državnoj administraciji od 5. oktobra 2000. godine, sve do dana današnjeg. Samo ćemo naći najviše članova bivšeg režima.
Sada, kad ste na vlasti zato što je neko dobio nekakav posao, trebate da vodite računa šta ćete da uradite. Za gospodina Pernara zaposleni u državnoj upravi su brojevi, ništa više. To nije čovek. I za stečajne upravnike, broj zaposlenih nije čovek, nego broj, čista brojka, pogotovo onih koji nijedan stečaj nisu završili osim likvidacijom. Za njih su zaposleni brojevi. Oni nemaju ime i prezime, oni nemaju porodice, oni ne treba nikog da izdržavaju. To smo videli i na privatizacijama i na stečajevima da su samo brojevi. Stotine hiljada ljudi u privatizacijama, desetine hiljada ljudi u stečajevima. I onda se pojave ovde i vode jednu demagogiju kako oni, tobož, brinu o zaposlenima i pitaju odakle veći iznos plata.
Pa, jesmo li malopre doneli zakon da se povećava iznos plata za pojedine zaposlene u organima državne uprave? Jel se povećavaju penzije? Pa, povećavaju se. Ali, oni će uvek da govore demagoški, brojevi, brojevi. Građanin Srbije, svaki pojedinačno ima ime i prezime.