Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://test.otvoreniparlament.rs/poslanik/7667">Aleksandar Martinović</a>

Aleksandar Martinović

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, potrebno je da je čovek prilično politički netalentovan pa da sebi postavi pitanje kakve veze imaju rezultati jučerašnji u Majdanpeku sa temom dnevnog reda. Imaju izuzetno veze zato što ti izborni rezultati pokazuju da građani Majdanpeka, a s obzirom na procenat i građani cele Srbije, podržavaju ono što radi Vlada Republike Srbije, pa i ono što radi aktuelni ministar zdravlja.
Pitali ste i ministra šta je to, šta će on da uradi da bi se popravila loša situacija u srpskom zdravstvu. Čovek vam je lepo rekao, vi očigledno ne želite da slušate, ali ako već ne želite da slušate, možda vam nije teško da pročitate. Pošto ste ovde često puta citirali premijera Vučića, uzmite njegov ekspoze pa ćete videti da se jedan važan deo tog ekspozea odnosi i na reforme u sistemu zdravstvene zaštite.
Ono što vas SNS pita, ne samo ja, i ono što vas pitaju građani Srbije – ko je to procenio da je naš zdravstveni sistem, kako ste vi rekli, najgori u Evropi, da li možda Tomica Milosavljević, čovek koji je vedrio i oblačio od 2002. do 2012, ako se ne varam, srpskim zdravstvom koje je u to vreme bilo do te mere uspešno da se ministar zdravlja lečio u Saveznoj Republici Nemačkoj, odnosno imao je toliko poverenja u sopstveni zdravstveni sistem koji je vodio da je, ako se ne varam, operaciju kičme negde 2009. godine izvršio u SR Nemačkoj? Onda se pojave gospoda iz bivšeg režima u Narodnoj skupštini i kao da nikada nisu bili na vlasti i kao da nikada ništa nisu upropastili u ovoj državi, pitaju ministra, danas Lončara, sutra nekog drugog – šta je to gospodine ministre što ste vi uradili za tri meseca?
Nemoguće je popraviti lošu situaciju u srpskom zdravstvu za ovako kratko vreme.
Ali se Ministarstvo zdravlja trudi, kao što se trude i sva druga resorna ministarstva.
Molim vas, samo još jednu rečenicu, da ne bi bilo nikakve zabune. Moja supruga se porodila 2006. godine i jela je istu hranu koju su jele porodilje i kada je SNS došla na vlast. Kako te 2006. godine je ta hrana bila dobra za porodilje, a kada naprednjaci vladaju Srbijom, odjedanput hrana postaje loša?
Dame i gospodo narodni poslanici, meni zaista nije jasno zašto gospodin Stefanović do te mere preopterećen Aleksandrom Vučićem, u tom svom preopterećenju iznosi čitav niz besmislica i neistina, a kada je upitanju ministarka Udovički mislim i vrlo nekorektnih ličnih uvreda. Ne znam, gospodine Bečiću, da li ćete vi jednog dana biti načelnik upravnog okruga, ali budući da ste magistar ekonomskih nauka, a kakva je situacija u DS, možda ćete uskoro biti i stečajni upravnik u toj partiji.
Ovde je zaista teško pobrojati sve reči koje su krajnje nedolične da se izgovore u parlamentu. Dakle, gomila, ekipa, onda navodno gospođu Udovički treba da je sramota što sedi u ovoj Vladi, a valjda je gospodin Stefanović suviše ponosan ili su njegovi roditelji suviše ponosni ili rodbina što je on šef poslaničke grupe DS koja je upropastila sve čega se dohvatila u ovoj državi uključujući i državnu upravu.
U ova dva minuta ću izneti samo nekoliko besmislica, odnosno osvrnuću se na nekoliko besmislica o kojima je ovde bilo reči. Gospodine Stefanoviću, vi ste ovde nastupili kao neko ko je ekspert za državnu upravu. Znate, ja sam godinama radio u državnoj upravi i sada – šta je ovo, kakvi su ovo papiri, kakvi su ovo zakoni. Kažite mi – po kojim kriterijumima ste vi primljeni u državnu upravu? Sa koliko godina ste vi završili pravni fakultet? Šta je to što je vas preporučilo da radite u državnoj upravi, sem što je stranka u kojoj ste tada i sada član bila na vlasti? Dakle, nikakvi drugi kriterijumi.
Ovde solite pamet te zašto u zakonu piše ovo, te zašto piše ono. Ono što vas SNS pita – ko je doneo sve te zakone koje je poništio ili Ustavni sud ili koji su pali pred Sudom za ljudska prava u Strazburu itd?
Ko vas je sprečavao, gospodine Stefanoviću, da unesete u Zakon o državnoj upravi da državni službenik mora da poznaje engleski jezik, rad na računaru itd. Vi ste se svega toga setili onda kada ste jedva prešli cenzus u martu 2014. godine.
Meni nije jasno, možda nisam čovek neke velike pameti, ali nije mi jasno kako je sve u redu sa javnim konkursom na kome prođe neko ko kaže javno u Narodnoj skupštini da je završio Pravni fakultet sa 28 godina, a bilo je pored njega još hiljadu i nešto kandidata koji su završili verovatno pre njega. Šta vas je preporučivalo da budete primljeni u državnu službu kada ste Pravni fakultet završili sa 28 godina? Ja sam sa 27 godina bio magistar pravnih nauka i sada vi hoćete meni da kažete kako je sve bilo u redu, kako nije bilo nikakvih političkih nameštaljki itd.
Gospodine Stefanoviću, vi prvo ne znate šta je upravni okrug. Dakle, upravni okrug je deo teritorije Republike Srbije za koji se obrazuju područne organizacione jedinice državnih organa. Načelnik upravnog okruga treba da bude funkcioner koga imenuje Vlada, zato što on koordinira rad područnih organizacionih jedinica državnih organa za teritoriju upravnog okruga.
Ono što je sada Vlada predložila, kamo sreće da je to bilo učinjeno ranije, bilo bi više reda u upravnim okruzima, bilo bi više reda na nivou lokalnih samouprava.
Srpska napredna stranka će podržati ovaj predlog zakona zato što takva rešenja postoje i u uporednoj praksi. Kažite mi šta su prefekti u Francuskoj, ako nisu vladini funkcioneri? Takvih primera imate koliko hoćete u evropskim zemljama.
Pričali ste ovde kako su navodno tamo neki žuti, valjda mislite na članove vaše stranke izloženi političkom progonu. Evo, sad vas pitam – hajde navedite mi imena tih vaših žutih koje je ova Vlada Republike Srbije otpustila samo zato što su članovi DS? Gde? Koga? U kom državnom organu su radili ti ljudi? U kom javnom preduzeću? Kažite mi ime i prezime čoveka koji je ostao bez radnog mesta samo zato što je član DS?
Dame i gospodo narodni poslanici, povređen je član 106. odnosno dostojanstvo Narodne skupštine. Moguće je da je gospodin Stefanović učestovao u nekim oslobodilačkim ratovima, a ja bih voleo da znam u kojim i u kojim ratovima je on učestvovao a koje je prouzrokovala SNS? Hajde, taj zabavni deo u njegovom izlaganju ću ostaviti po strani.
Ono što je neistina, a to je takođe narušavanje dostojanstva Narodne skupštine, kada izlažete kritiku na Predlog zakona onda ne možete da iznosite neistine. Gde piše da načelnik upravnog okruga vrši inspekcijski nadzor? Dakle, gde piše da načelnik upravnog okruga vrši inspekcijski nadzor?
Dozvolite da završim.
Dame i gospodo narodni poslanici, na dnevnom redu je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, a što se tiče iskonstruisane i ispolitizovane afere oko doktorata Nebojše Stefanovića, aktuelnog ministra unutrašnjih poslova, mislim da su poslanici SNS, kao i jedan deo stručne javnosti, pružili dovoljno dokaza da se radi o jednoj isfabrikovanoj aferi čiji predmet u stvari nije sam doktorat Nebojše Stefanovića, nego namera ministra unutrašnjih poslova, namera predsednika Vlade Aleksandra Vučića da se u Republici Srbiji jedanput zauvek iskoreni kriminal i korupcija.
Mi smo na Odboru za prosvetu, samo da podsetim uvaženu koleginicu koja je govorila pre mene, pokazivali doktorat Nebojše Stefanovića i upoređivali ga sa svim onim navodima koji su se pojavili na sajtu „Peščanika“, a za koje je rečeno da su ga pisali navodni eksperti iz Velike Britanije i to je bila do te mere stručna ekspertiza da je stala na, zamislite, nepune četiri strane od kojih su se na te četiri strane nalazile dve fotografije, tako da je od prilike teksta bilo na jedno dve stranice. Toliko o iscrpnoj analizi doktorata Nebojše Stefanovića.
Mi smo na sednici Odbora za prosvetu dokazali da navodi koji su objavljeni na sajtu „Peščanika“ faktografski i numerički nisu tačni. Ovo govorim ne zbog poslanika bivšeg režima, ovo govorim zbog građana Srbije, zbog javnosti, pa i zbog gospode iz Ministarstva prosvete. Dakle, ta tema je završena. Mi smo dokazali da je doktorat Nebojše Stefanovića autentičan, a da su navodi protiv tog doktorata potpuna neistina i laž.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, povređen je član 107, odnosno mislim da je grubo povređeno dostojanstvo Narodne skupštine.
Prethodni govornik je izneo, naravno, brojne neistine, ali ono što je poslaničku grupu SNS naročito pogodilo, to su neistine vezano za aktuelnog državnog sekretara u Ministarstvu privrede gospodina Dragana Stevanovića, inače jednog vrlo marljivog, savesnog i odgovornog čoveka, koji je i do sada predano radio svoj posao, čoveka koji uživa veliko poverenje predsednika Vlade gospodina Aleksandra Vučića, poverenje svih onih koji su sa njim imali prilike da rade, zato što je čovek koji drži reč i zato što je čovek koji hoće da pomogne u onoj oblasti za koju je nadležan, a to je jedno vreme bio regionalni razvoj i lokalna samouprava, a kasnije privreda.
Ono što je gruba neistina, vezana za gospodina Stevanovića, to je da je 2008. godine završio fakultet „Union“ u Sremskoj Kamenici, kako je rekao prethodni govornik, budući da gospodina Stevanovića poznajem dugo godina i budući da je ne samo moj stranački kolega, nego ga smatram i svojim ličnim prijateljem, odgovorno tvrdim da je ovo što je gospodin Stefanović rekao nije tačno.
Mislim da mržnja koju neko ima prema SNS nikoga ne opravdava i nikome ne daje za pravo da o funkcionerima SNS, koji obavljaju neke važne poslove u državi, izgovara neistine.
  Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, unapred ću da kažem da neću tražiti da se Skupština u Danu za glasanje izjasni o povredi Poslovnika. Ako bismo dosledno poštovali i primenjivali član 108. stav 2. onda je predsednik Narodne skupštine trebalo da izrekne neku od sledećih mera – opomenu, udaljenje sa sednice poslanicima DS koji su se za vreme dok je ministar obrazlagao Predlog zakona o dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti smejali, vrištali, lupali o klupe, protestvovali zato što ministar čita itd.
Potpuno prenebregavajući činjenicu da je gospodin Lončar predstavnik Vlade Republike Srbije u Narodnoj skupštini i da se obraća ne samo narodnim poslanicima, koji su naravno dobili predlog zakona sa obrazloženjem, nego se obraća građanima i, ono što je posebno bitno, obraća se mladim lekarima u čiju korist se u stvari ovaj zakon i donosi da bi lakše dobili specijalizaciju i da bi ostali u Republici Srbiji, što je naravno od interesa i za njih, ali i za pacijente. Imajući u vidu činjenicu, koju je ministar vrlo detaljno obrazložio, da imamo iz godine u godinu problem sa deficitom lekara specijalista određene struke.
Dakle, ako je poslanicima DS ova tema dosadna, ako smatraju da su prepametni i da znaju više od ministra niko ih ne tera da sede u sali, ali dopustite da građani Republike Srbije koji nisu dobili ovaj predlog zakona i imaju pravo da čuju šta je to što Vlada Republike Srbije, odnosno Ministarstvo zdravlja nudi kao rešenje za jedan veoma ozbiljan problem sa kojim se zdravstveni sistem Republike Srbije suočava.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Gospodin Zoran Živković sem što je nervozan, pokazuje i da je vrlo bezobrazan čovek. Teško je uvredio i ministra Lončara, a i SNS. Navodno je gospodin Lončar hteo da reklamira SNS pa je zbog toga otpratio bolesno dete do aviona. Sada smo čuli pod kojim okolnostima se to desilo. Iza vas je, gospodine Živkoviću, ostala pustoš u državi, uključujući i zdravstveni sistem.
Samo da vas podsetim, dok je na vlasti bila stranka na čijoj ste listi učestvovali na poslednjim izborima, zdravstveni sistem je bio u tako očajnom stanju da je ministar zdravlja odlazio na lečenje u Saveznu Republiku Nemačku. Ako je to perspektiva za zdravstvene radnike u Srbiji, SNS kaže da će se protiv toga boriti svim sredstvima. Način da se protiv toga borimo jeste upravo usvajanje ovog predloga zakona, koji će omogućiti mladim lekarima u Srbiji da lakše dođu do specijalizacije i ono što je takođe jako bitno, da ne idu ni u Norvešku, ni u Nemačku, ni u Italiju, ni u SAD, nego da ostanu u Srbiji i da leče građane Srbije.
Vama je sve reklama SNS, i kada ministar Lončar prati bolesno dete do aviona, i kada Aleksandar Vučić nosi dete iz zavejanog autobusa. Za vas je sve to reklama. Vama je lako. Vi ste upropastili ovu državu. Niste snosili nikakvu posebnu odgovornost, napunili ste džepove i sada zavaljeni tako u fotelju kritikujete, dobacujete i kažete kako neko reklamira SNS.
Dame i gospodo narodni poslanici, povređen je član 107. Dakle, dovedeno je upitanje dostojanstvo Narodne skupštine zato što je gospođica Jerkov iznela jednu neistinu, a to je da gospodin Živković ni na koji način nije pomenuo SNS i da zbog toga predsedavajući nije trebao da mi da pravo na repliku.
Uvidom u stenografske beleške možete da vidite da se gospodin Živković na krajnje negativan način, krajnje maliciozno, da ne upotrebim neku težu reč, izrazio, ne o Aleksandru Vučiću, nego o SNS, a u članu 104. stav 2. decidno stoji – ako se uvredljivo izrazi odnose na poslaničku grupu, odnosno političku stranku, čiji narodni poslanici pripadaju toj poslaničkoj grupi, u ime poslaničke grupe pravo na repliku ima predsednik poslaničke grupe. Prema tome, gospodin Arsić nije povredio Poslovnik kada mi je dao pravo na repliku. Poslovnik konstantno vređate vi koji iznosite neistine.
Srpska napredna stranka neće dozvoliti da se jedan humani gest ministra zdravlja, ili humani gest bilo kog državnog funkcionera, prikazuje tako da je to navodno reklama SNS. Ako je to reklama SNS, sada vas pitam – ko je vas sprečavao da vi reklamirate vašu stranku, pa da vi takođe neko bolesno dete pratite do aviona ili da ga izvlačite iz zavejanih smetova itd. Ne, najlakše je sedeti ili, kao gospodin Živković, uzimati subvencije za vinograde kojih nigde nema, a onda kritikovati Vladu RS kako navodno reklamira SNS.
Gospodo, šta ste umeli i šta ste znali da uradite sa srpskim zdravstvom, vi ste to i pokazali. Sada pustite neke druge ljude koji imaju viziju kako da izleče srpski zdravstveni sistem da bi taj zdravstveni sistem mogao da leči građane RS.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, da podsetim kolege iz DS da one i dan danas upravljaju jednim delom zdravstvenog sistema na teritoriji AP Vojvodine gde imate slučaj da se iz Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine koriste sredstva za renoviranje seoskih ambulanti, pa se onda vrednost ugovora naduva pet puta tako da se uzimaju masne provizije. Da vam ne spominjem slučaj renoviranja Kliničkog centra Vojvodine i mnoge druge slučajeve koji su se dešavali a koji predstavljaju najdrastičniju moguću zloupotrebu Zakona u oblasti zdravstvenog sistema na teritoriji AP Vojvodine, koja se na veliku žalost građana koji žive u Vojvodini dešava i dan danas.
Danas DS pokušava da očuva svoje privilegije i svoje pozicije u AP Vojvodini iako je činjenica, iako je to deo političke partografije da DS jedva da uživa podršku 6% građana koji žive na teritoriji AP Vojvodine, ali ne daju vlast ni za živu glavu. Ne daj bože da neko uđe u papire Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine, da neko uđe u papire Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, pa da vidite koliko tamo ima zloupotreba, koliko tamo ima kršenja zakona i koliko tamo ima situacija da je novac poreskih obveznika, građana koji žive na teritorij AP Vojvodine umesto da je otišao zaista u renoviranje domova zdravlja, bolnica, kliničkih centara itd. u stvari završavao u crnim fondovima DS u svrhu finansiranja izbornih kampanja.
Samo bih  hteo da podsetim kolegu da nisu specijalni policijski timovi ti koji će da donose presude. Dakle, oni pripremaju materijal za sudski postupak, a konačnu reč o tome da li su pojedinci iz DS činili zloupotrebe ili ne reći će nadležni sudovi.
Ono što je za građane koji žive u Vojvodini jako bitno je da odgovorite na pitanje ako ste sve radili u skladu sa zakonom, ako ste zaista unapredili život građana Vojvodine u periodu od 2000. do 2014. godine, zašto se onda DS tako dramatično plaši izbora na teritoriji AP Vojvodine? Ako ste sve sjajno radili, ako nije bilo zloupotreba, ako ja lažem da je Fond za kapitalna ulaganja služio kao protočni bojler za finansiranje izborne kampanje DS, ako je sve bilo u redu sa Razvojnom bankom Vojvodine, ako je sve bilo u redu sa renoviranjem zdravstvenih ustanova na teritoriji AP Vojvodine, zašto se onda plašite izbora?
Izađite na izbore sa svim tim vašim sjajnim rezultatima i dokažite da ste bolji od SNS. Da sam na vašem mestu ja bi tako uradio - bolji sam od SNS, naprednjaci lažu, nismo ništa ukrali, poštovali smo zakon, idemo na izbore, idemo da ih pobedimo. Ne, sve smo super radili, sve je odlično, nema nikakvih zloupotreba, a nemojte molim vas do kraja naših političkih karijera da se raspisuju izbori za poslanike u AP Vojvodini. To je vaša politička filozofija.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, gospođo predsednice, kao što su rekle moje uvažene kolege poslanička grupa SNS će podržati sva tri predloga zakona koja su danas na dnevnom redu zato što mislimo da su to predlozi zakona koji sadrže dobra rešenja. To su predlozi zakona koji će omogućiti sigurnost pravnog saobraćaja u RS.
Da se ne bi ponavljao sa drugim mojim kolegama, ja ću izneti samo nekoliko napomena, nekoliko opservacija vezano za predlog zakona o overi prepisa, rukopisa i potpisa, i na predlog zakona o prometu nepokretnosti.
Iskoristiću ovo vreme da pokušam da polemišem sa nekim kolegama iz vlasti, ali i sa nekim kolegama iz opozicije i prosto da razdvojimo sumnje u kvalitet ovih predloga zakona.
Kao što je rekla i moja uvažena prethodinca, gospođa Vukojičić, institut javnog beležnika nije baš potpuna novina u našem pravnom sistemu, zato što smo mi javne beležnike imali i u periodu postojanja Kraljevine Jugoslavije. Oni su nestali iz pravnog sistema 1945. godine i pre nekoliko godina taj institut je ponovo obnovljen. To je dobar institut, to je institut koji postoji u svim dobro uređenim evropskim državama i nema razloga da ne postoji i u Republici Srbiji.
Gde je nastao problem? Problem je nastao zbog toga što u Republici Srbiji očigledno nema dovoljno javnih beležnika, odnosno nema onoliko javnih beležnika koliko to iziskuju potrebe pravnog prometa.
Da li je za to odgovorna država, odnosno da li je za to odgovorna Vlada, bilo koja Vlada? Mi mislimo da nije zato što je dobra volja svakog onog ko ispunjava uslove za javnog beležnika da odluči da li hoće da bude javni beležnik ili ne. U tom smislu, ni jedna vlada ne može da snosi odgovornost zbog toga što u Srbiji trenutno imate 94 javna beležnika, a nemate ih otprilike 370 koliko je to optimalno, odnosno koliko bi to zaista bilo potrebno.
Vlada Republike Srbije je u takvoj situaciji pribegla jedinom mogućem rešenju, a to je da u opštinama i gradovima gde ne postoje javni beležnici, sa jedne strane overu potpisa, rukopisa i prepisa vrše osnovni sudovi, odnosno vrši opštinska uprava kao povereni posao, odnosno u opštinama i gradovima gde ne postoje javni beležnici da sastavljanje ugovora o prometu nepokretnosti vrše osnovni sudovi.
Mi smo danas i na plenarnom zasedanju ali i jutros na sednici Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu imali jednu vrstu vrlo kvalitetne pravničke rasprave o tome da li su pojedina rešenja iz ova dva predloga zakona dobra ili ne. Sa nekim stavovima od nekih mojih kolega, od kojih neki pripadaju i vladajućoj koaliciji ja nisam mogao da se složim ni na Odboru za pravosuđe, a ne slažem se ni sada.
Hoću da podržim i gospodina Selakovića i Vladu Republike Srbije u odbrani onoga što piše u Predlogu zakona o overavanju prepisa, rukopisa i potpisa, kao i onih rešenja koja su sadržana u Predlogu zakona o prometu nepokretnosti.
O čemu se naime radi? Pre svega, postavljena je teza od nekih naših kolega da sudije nisu dovoljno kvalifikovane za sastavljanje ugovora o prometu nepokretnosti sa čime se ja apsolutno ne slažem, jer ako neko može da rešava u parničnom postupku ili da postupa u krivičnim stvarima, ne vidim zašto ne bi bio kompetentan da sastavi ugovor o prometu nepokretnosti. Sudija je čovek koji je završio pravni fakultet, koji mora da ima određeni broj godina radnog iskustva i naravno da je položio pravosudni ispit. Uz svo dužno poštovanje prema profesiji javnog beležnika, ne mislim da je teže biti javni beležnik, nego da je teže biti sudija.
U tom smislu nije tačna teza kolega koji tvrde da je sastavljanje ugovora o prometu nepokretnosti posao koji mogu da rade samo i isključivo javni beležnici.
O čemu se ovde zapravo radi? Ovde se radi o tome da u Predlogu zakona stoji da se ugovor o prometu nepokretnosti sastavlja u formi, odnosno u obliku javnobeležničkog zapisa. Dakle, predlagač zakona je imao na umu formu. Forma je u stvari pismena forma.
Kada pogledate Zakon o obligacionim odnosima, videćete da postoje i ugovori koji ne moraju da budu u pisanoj formi, da postoje i usmeni ugovori.
Radi sigurnosti pravnog prometa i ovim zakonom, odnosno ovim predlogom zakona kao i postojećem Zakonu o prometu nepokretnosti iz 1998. godine, propisano je da ugovori o prometu nepokretnosti moraju da budu sastavljeni u pisanoj formi i to je praksa koja takođe postoji u svim dobro uređenim evropskim državama.
U opštinama i gradovima gde ne postoje javni beležnici zaista ne vidim ko bi drugi mogao da sastavi ugovor o prometu nepokretnosti nego sudija.
Pojavila se jedna druga teza sa kojom se ja takođe ne slažem, nisam se slagao ni jutros na sednici Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, a to je da overavanje potpisa, prepisa i rukopisa ne bi trebao da bude posao sudova, odnosno da sastavljanje ugovora o prometu nepokretnosti ne bi trebao da bude posao u sudova. Zašto ta teza nije tačna? Zato što i posle donošenja ovih zakona postojaće određeni poslovi koje rade pre svega osnovni sudovi, a koji se ne sastoje u sudovanju, u onom najosnovnijem smislu te reči.
Dakle, sudovi će i posle donošenja ovih zakona raditi određene poslove koji se ne sastoje u rešavanju sporova, odnosno koji se ne sastoje u izricanju krivičnih sankcija.
Ja sam taj argument i jutros upotrebio na sednici Odbora. Na primer, prema Zakonu o vanparničnom postupku, sudovi i danas, kao što će i od 1. septembra, i ubuduće rade jedan posao koji nije sudovanje u smislu rešavanja sporova. Na primer, to je davanje dozvole maloletniku da stupe u brak. Kada se posmatra čisto juridički, sa stanovišta jurisprudencije, to nije klasičan sudski posao. Dakle, kada sud daje dozvolu maloletniku da stupe u brak, on ne rešava nikakav spor, nikome ne izriče bilo kakvu sankciju, on nekome daje pravo da stupi u bračnu zajednicu. Ako sudovi to već rade i ako će to sudovi nastaviti da rade i posle 1. septembra, ne vidim u čemu je problem da sudovi tamo gde ne postoji javni beležnik overavaju prepise, rukopise i potpise, odnosno ne vidim u čemu je problem da sudija bude taj koji će da na papir stavlja, a to u stvari znači forma javnobeležničkog zapisa, da bismo izbegli svaku moguću mistifikaciju oko toga šta to u stvari znači, ne vidim zašto sudija ne bi mogao da radi taj posao.
Naravno, idealno bi bilo da sve ono što nije sudovanje u klasičnom smislu te reči izmesti iz sudova, ali očigledno je da to u ovoj situaciji u kojoj se pravosudni sistem Republike Srbije nalazi, a javni beležnici jesu deo pravosudnog sistema Republike Srbije, jednostavno nije moguće, s obzirom da ne postoje u svim opštinama, odnosno u svim gradovima javni beležnici.
Ono što se postavlja kao pitanje šta je alternativa onome što piše u predlogu ova dva zakona, dakle, šta ako ne postoje javni beležnici, a niste omogućili osnovnim sudovima da s jedne strane vrše overu potpisa, prepisa i rukopisa, a sa druge strane niste im omogućili da sudija sastavlja ugovor o prometu nepokretnosti, onda se postavlja pitanje ko će to da radi ako želite potpunu sigurnost pravnog prometa, a iz sadržine Predloga zakona o prometu nepokretnosti je potpuno jasno šta je intencija Vlade – da se spreči ono što se u pojedinim sredinama dešavalo, a to je da se jedna nekretnina prometuje dva, tri ili više puta, pa onda neka od ugovornih strana jednostavno bude dovedena u zabludu, plati nešto što je već neko pre njega kupio. Dakle, Vlada je postupila na jedna potpuno ispravan i jedini u stvari mogući način. Dakle, omogućila je da osnovni sudovi vrše proveru potpisa, prepisa i rukopisa, odnosno da sudije sastavljaju ugovore o prometu nepokretnosti sa stanovišta Ustava, sa stanovišta našeg pravnog sistema. Ja to kažem i kao predsednik Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo. SNS u tome ne vidi apsolutno ništa sporno.
Ono što se pojavilo kao teza, to je da nije ustavno to što u predlogu ova dva zakona piše da oni stupaju na snagu 1. septembra 2014. godine. Tačno je da Ustav kaže da je redovna situacija da zakoni i drugi opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“, ali je isto tako tačno da u članu 196. stav 4. decidno stoji da oni mogu da stupe i ranije ako za to postoje opravdani razlozi koji su utvrđeni u postupku donošenja zakona.
Apsolutno je opravdano da ova dva predloga zakona, odnosno zakona kada ih izglasamo, stupe na snagu 1. septembra 2014. godine, opet u interesu građana da bi se u potpunosti obezbedila sigurnost pravnog saobraćaja.
Ono što takođe jeste argument u prilog i Vlade Republike Srbije koja je predložila ove zakone, a i svih onih poslaničkih grupa koje će da glasaju za ove predloge zakona, odnosno nešto u čemu kolege iz opozicije nisu u pravu to je da se kao problem postavilo pitanje zašto će overu potpisa, prepisa i rukopisa da vrši opštinska uprava kao povereni posao. Pa, u mnogim situacijama opštinska uprava je to i do sada radila i nikome zbog toga nije pričinjena bilo kakva šteta.
Ono što takođe u Ustavu Republike Srbije piše, a to je takođe argument predlagača ovih zakona, to je da Republika Srbija ima pravo da pojedina javna ovlašćenja poveri između ostalog i jedinicama lokalne samouprave. U ovoj konkretnoj situaciji radi se o opštinskoj upravi. Dakle, Vlada Republike Srbije ni na koji način ne krši Ustav Republike Srbije. Naprotiv, ona konzumira ustavna ovlašćenja, a to je da jedan javni posao, odnosno jedno javno ovlašćenje, u ovom slučaju to je overa potpisa, prepisa i rukopisa, poveri nekome ko nije državni subjekti. U ovoj situaciji radi se o opštinskoj upravi.
Dakle, sa stanovišta SNS ovo ne samo što su dobra rešenja, ovo su jedina moguća rešenja u ovom trenutku kada Srbija ne raspolaže dovoljnim brojem javnih beležnika.
Naravno, u interesu je svih poslaničkih grupa, u interesu je svih građana Republike Srbije, na kraju krajeva, u interesu je i samih sudova da u Srbiji bude javnih beležnika mnogo više nego što ih je sada prosto da se sudovi rasterete jednog dela posla koji se ne sastoji u sudovanju u pravom smislu te reči. Ali, dok se ne postigne to da imamo optimalan broj javnih beležnika, ja zaista ne vidim šta je alternativa onome što piše u Predlogu zakona o prometu nepokretnosti, odnosno, šta je alternativa onome što piše u Predlogu zakona o overavanju potpisa, prepisa i rukopisa.
Srpska napredna stranka će glasati za sva tri predloga zakona o kojima je danas bilo reči. Hvala.