Amandman je podnesen na član 49. koji govori o vršiocima dužnosti javnog beležnika. Po mišljenju nas iz SRS ovo je još jedna zavrzlama koja može dovesti do zablude ako se desi i primeni ovaj član.
Otprilike, on glasi – ako javni beležnik umre, bude suspendovan u skladu sa ovim zakonom, lišen poslovne sposobnosti, lišen statusa ili se odrekao obavljanja javnobeležničke funkcije, komora će po službenoj dužnosti odrediti vršioca dužnosti između susednih javnih beležnika itd. Pet-šest stavova govore o tome.
Vršilac dužnosti javnog beležnika obavlja javnobeležničke poslove u svoje ime, za svoj račun, puno u jednom članu stvari koje mogu da se zloupotrebe. Zato sam podneo amandman na ovaj član koji je jasan i glasan - član 49. briše se.
Da ne bi došli u neke nedoumice, ovaj amandman je jasan. Amandman je podnet iz razloga što to nije stav SRS, zato što beležnička funkcija treba da se vrši u sudovima i upravnim jedinicama lokalne samouprave, a ne kao poslovi privatnog preduzeća.
Naš koncept je drugačiji – definisati i razgraničiti šta ko radi, šta opština radi, šta rade sudovi, šta rade advokati itd.
Kolega Krasić je to izneo detaljno i nabrojao te funkcija, jedan deo tih funkcija radi javnosti, a kada sve to saberemo i pogledamo, vidimo da će beležnik obavljati približno nekih 80 akata i stvari i treba da radi 24 sata ako bude potrebe.
Međutim, taj jedan beležnik neće moći to sve kvalitetno da uradi i pogotovo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, ako sve uzmemo u obzir, u kojoj državi živimo, može li se verovati njima u ovom momentu, u ovakvoj Srbiji i ovakvoj situaciji, u ovakvom društvu, a sve to pod ovom Vladom?
Bajkovite reforme pravosuđa, to smo slušali u zadnjih pola godine i u štampi i u novinama, o uspešnosti reformi. Poštovani građani, vi ne verujete ni ovoj vlasti, a vi ćete presuditi da li je ovaj zakon dobar jer će u danu za glasanje biti skupljeno nekako 126. Dalje neću da pričam, taman mi je vreme isteklo.
Što se tiče mog amandmana građani će ubrzo da presude o brzini donošenja zakona i o svemu onome što će biti posle donošenja zakona primenjivano, a znamo i unapred da neće moći sve tako da bude.
Znači, ovo sve govori o nečemu što neko nameće, da moramo usvojiti zakone, da moramo prilagoditi mnoge zakone evropskim nalogodavcima, a svesni smo i svedoci, pogotovo mi ovde u Skupštini, da mnogi zakoni koje smo na brzinu doneli ne mogu da se primenjuju u ovom okruženju.