Hvala, uvažena predsedavajuća.
Drago mi je što se Dejan Vuk Stanković vratio unutra.
Nadam se da si dobro.
Moja koleginica Snežana Paunović biće ministar, pa sam ja dobio tu ulogu da budem novi šef poslaničke grupe ne znam dokle, ali biće tako.
Moram da komentarišem ono što je govorio naš kolega Albijanić. Znate, da nije bilo G17, da nije bilo pljačkaške privatizacije, da nije bilo otuđenja domaćih banaka, to nam je danas od najvećih privrednih problema, ja bih to… I „Galenike“, da. Znači, neko ko je imao takvu ulogu u onim vladama koje su bile pljačkaške i bile su protiv svega što je predstavljalo srpski nacionalni interes, danas je trebalo da opere svoju biografiju u jednom srceparajućem tekstu sadržanom od drugih tekstova koje je preuzeo od drugih pametnih ljudi.
Neka ostane zabeleženo da je to dobilo najveći aplauz. Svaka ptica svome jatu leti. To je suština.
Dalje, profesore Macut, ako smem da vam kažem, budite vi ponosni, ovi što pričaju – kadija te tuži, kadija ti sudi, njima dokazi ni ne trebaju. To je stalno tako. Vratiću se na to kroz ekspertsku Vladu.
Hoću da vas podržim. Ako želite da izvršite reformu pravosuđa i ako želite da izvršite reformu tužilaštva, pa ako su mogli Homen i ona ministarka Malović, ne znam što mi ne možemo. Odakle potiče to zlo tu? Od reforme koje je sprovodila DS.
Ako hoćete da izvršite reformu školstva, odnosno ukupno našeg obrazovnog sistema, znam da će to da mi zamere, uz sve što ste rekli ukinite Bolonju. Mi moramo da proizvodimo nosioce znanja, stvarne nosioce znanja, da vratimo institute, da vratimo znanje. Nema razloga da ne pričamo o tome.
Šta bi dao sad Siniša da osim „Poštanske banke“ ima još neke banke koje imaju taj portfolio i da možemo tako da pomažemo privredi. A, prvo što su uradili, a to su zaboravili, pariski i londonski klub sve poništi, a jedna od najlikvidnijih banaka na srpskog tržištu je „Beogradska banka“ u stečaju. To ste zaboravili.
Dalje. Oni koji ne znaju o čemu pričaju, osim o ovom uličnoj demokratiji, su zaboravili ko je najveći generator BDP-a, državne investicije. Neću da pričamo o tome da nam brže raste BDP nego zaduživanje, odnosno zaduživanje u procentima pada. Zadržavamo i kurs evra čak, možda nam je bazna inflacija malo veća, ali ova druga je ukanalisana, kako se to kaže, utunalirana.
Šta znači rejting? To kad imate investicioni rejting, pa to je drugi finansijski svet. Mi sad dobijamo kredite po 1,2% do 1,4%, sa dve godine grejs perioda na pet godina najmanje, to je sedam godina. Možemo da dobijemo kreditne linije za ozbiljne investicije na 12 godina. Valjda mi o tome treba da pričamo jer to je taj deo kontinuiteta.
Mogu da govorim još. To je taj deo kontinuiteta koji vidim u ovim redovima.
Da li ima stvari koje moraju da se promene? Da. Da li treba da se udari na korupciju? Da. Čiji je to najveći interes? Ovih koji su na vlasti. Kakav je to problem? Zar to nije najavljeno? Zar se to ne sprema? Zar se to ne radi? A, sve se omalovažava. To je poenta priče.
Mogao bih ovde da govorim još oko mnogo stvari. Zaista hoću da vam kažem, evo reći ću vam samo na primeru „Srbijagasa“, tu je i Dubravka. Imali smo B3, jel tako, imali smo solarne parkove, sad vetro parkove, imamo ugovor o statističkoj saradnji, biće sad i dugoročni ugovor, proširujemo Banatski Dvor, ali da vam kažem, za poslednjih 10 godina napravili smo 19.000 gasne mreže, ne računam turski tok. Uštedeli smo dve milijarde, jer smo pravilno politički procenili, na cenama gasa.
Da vas još nešto podsetim. Kad se izlazilo 17. decembra na izbore, mi tad nismo bili u koaliciji, izbornoj koaliciji, bili smo u vlasti, sa SNS, šta je rečeno 2020. – 2027. godina? Pobrojani svi projekti, uključujući i EKSPO. Jel nešto slagano? Nije. Jel narod izašao, glasao? Koji rezultat? Dakle, 70:30. Ko je tražio izbore? Opozicija.
Ama, ljudi, ko gubi taj ima pravo da se ljuti.
Pa, sad ste imali 300.000 ljudi, kažete, na ulici. Vi to kažete, niste, a treba vam 30.000 kontrolora. Pa, ne može ptica da proleti. Ali, ima jedan problem, a to su vam studenti otkrili. Problem je u tome što ni na jedan od pet miliona, a to je tužno, ni na „Ribnikaru“, ni na padu ove mansarde, terase, zovite je kako god hoćete, u Novom Sadu vi niste…
Možete da zovete kako god hoćete.
Pa, ja znam da vi znate kako se zove kuče, Donald, a ne znate imena žrtava, ali nemojte da me terate da pričam o tome. Nebitno je. Vi niste uspeli da se nametnete. Studenti vas neće. Nemate većinu ni po jednom istraživanju. Probali ste u svim tim protestima da se nametnete, ali meni je žao, ja ne želim da pričam ni po babu, ni po stričevima…
Gospođo, imate lepa usta, ali zatvorite malo. Ja vas nisam uznemiravao.
Ma, divni ste, majke mi. Divni ste. Ma, pusti bre. Kad nema šta da kažeš, nemoj da pričaš svašta. Dobro, razumeo sam, neću više prekidati vašu lepotu.
Dakle, to je suština. Još nešto ću da vam kažem što vam se neće svideti. Ako me pitate da li podržavam ove blokadere? Ne podržavam. Da li podržavam ove što koriste decu u osnovnim školama? Ne podržavam i nikad neću, to je zločin. Da li podržavam ove blokade u srednjim školama gde roditelje svađamo, gde đake svađamo? I to je zločin. Nisam ga prepisao nikome, ali vidim ko želi da se koristi sa tim. To je sve zločin. Blokaderi, plenum – od reči „plenus“ znači bunt, a što vreme duže ide, blokadera na tim plenumima sve manje, sve više agresije, sve više želje za anarhijom.
Pogledajte prijave na novosadskom univerzitetu za ispite u januaru, 3400 studenata, 1902 studenta prijavilo je, čini mi se, 3700 ispita, sprečilo je ih je 60 studenata, od toga su pola sad pohapšeni, šef im je sad izašao. Nije, tu vam je kolega Grbović. On se isto ogradio od njih, jer neće čovek da učestvuje, u čemu? Većina njih su tamo članovi Pokreta snage građana, nemam ništa protiv, ali je sudija doneo kvalifikaciju da se radi o čemu? O napadu na ustavni poredak Republike Srbije. I nije bio snimak iz kafane, nego iz prostorija gde su bili. Tako kažu. Ja se izvinjavam Grboviću ako nije tako. Ali, i oni su se ogradili od njih.
Onda pričamo o topu, a niko ne priča o terorizmu, o molotovljevim koktelima. Možda ste nas i zezali, ali ste o tome pričali.
Ja sam ostao gluv kad si ti govorio malopre, ti Lazoviću.
Ljudi, mi moramo da razumemo jednu stvar. Nisam ja tako glup, ti si ovde nov, nego i ti treba ponekad da govoriš.
Šta je suština? Ljudi, ja se sa tim što rade blokaderi i tim izlivom mržnje i nasilja na ulici, a znate, mržnju ulica proizvodi osobita pravila. Meni je žao svakog incidenta, ali ima ljudi koji nisu popili terapiju, ima ljudi koji su nezadovoljni svojim životom, pa sve između toga. Ja neću da kažem da nema onih koji su nezadovoljni, ima puno. Nezadovoljni su vlašću. Kaže – bilo je mnogo izbornih ciklusa. Pa, sve te izborne cikluse je vlast dobila. Na lokalnim izborima u junu mesecu izgubili ste 100%.
E, onda dođemo do ove Vlade, kako se zove, Vlada narodnog poverenja. Kako? A, ne, ne, to su vaši snovi. Mislio sam na ovo prelazna vlada, pa narodnog jedinstva, pa narodnog poverenja i onda vi kažete, evo, da vas pohvalim, mi nećemo da učestvujemo. Naravno da to nije logično, jer vas niko i neće. A onda ćemo ovako, kaže – niški edikt, to je prvi korak da studenti napišu Ustav. Dobro, hajde onda da ukinemo parlament, hajde da ukinemo izbore.
Opet vi. Hoćete da vam ispričam jednu priču zanimljivu? Imam vremena. To stalno oni oko SPS. Jedan od najvećih naučnika ovog veka napisao je skoro knjigu i kaže – u narednih 50 godina biće takve i takve promene, molim kolege iz vlasti da se ne uvrede, verovatno to važi i za vas, nego ja da hvalim malo nas, kaže – biće veštačka inteligencija dominantna, androidi će menjati ljudi, kaže i u parlamentu će biti androidi sa veštačkom inteligencijom. I ovaj jedan komentariše, kaže – pa, kad smo čekali 20 godina, da sačekamo još malo, kaže biće 240 androida i 10 poslanika SPS. Tako vam priča narod, ako baš hoćete.
Da se vratim na ovo, zašto oni, poštovani prijatelji i kolege, neće na izbore, neće na referendum protiv Vučića koji je već odavno izgubio i niko mu ne veruje, neće ništa, jer će biti pokradeni? Dajte ekspertsku vlast, dajte vladu narodnog poverenja. Ne moramo ni mi, ako nećete vi, ali plenumi koji okupljaju maksimum 5% studenata u Srbiji, govorim o plenumašima, dolaze i drugi studenti, ima i naravno, mnogo poštenog sveta, zato što ih brojim svaki dan… Bavim se time, šta ćete, daću vam još i neke zapisnike da pročitate šta pričate na tim plenumima. Dakle, sve je cilj, a setite se da nisam džabe počeo sa Mickom Albijanićem, lepih priča iz 5. oktobra. Eno još šest milijardi na mađarskoj granici. Kažu u crkvi - kad đavo hoće da vas prevari onda se u anđela presvlači. To su ti ciljevi.
Vraćam se na ekspertsku vladu, ko će da je podrži? Mi kao većina, pa mi ljudi imamo društvenu krizu, nemamo političku. To će dokazati izbor ove vlade. Mi je nećemo, pa neće ni studenti da vi budete, onda su vam neke kolege, mislim s pravom, neki su izašli, predložile - neka se dogovore studenti i SNS. Super, ali plenumi će opredeljivati da li mogu ti ministri, da li mogu ti kadrovi, da li mogu ti zakoni. Ljudi, ko ste vi? Da li autonomija univerziteta važi kada blokirate raskrsnicu ili važi na nastavno-naučnim programima, izboru profesora? To mi odgovorite, profesore Macut. Gde važi autonomija univerziteta i na čemu? Kaže - ne može policija na univerzitet. Ko kaže? Šta sad, pobegne kriminalac na univerzitet, oni ga vole i mi ne možemo da uđemo i da ga uhapsimo, kako bi to moglo da bude? To nije realno. Hajde da razmislimo, ljudi, o čemu pričamo.
Ne bih da komentarišem, a to je zaista jedan ružan slučaj, ali to ne sme da se dešava. Recimo na Poljoprivrednom fakultetu, pošto mi koleginica ne veruje, kaže – mi u našim protestima ne treba da se oslonimo na masovnost, pošto je više nemamo, treba da se oslonimo na efektivnost i da nanesemo što više štete ekonomiji države Srbije. Ljudi, ja nemam ništa protiv, nego vas nisu podržali nešto ni radnici, ni seljaci, ni ovi vozači GSP, jer ne znam ni ja šta se sve dešavalo. Meni se sviđa, profesore Macut, što ste vi krenuli sa tim da je ova Vlada koja ima deo kontinuiteta u ovim politikama koje sam spomenuo, vi ste rekli, koliko sam ja shvatio, da će biti ponuđen dijalog. Nema veze, pa i opoziciji, i studentima, i studentskoj većini i tihoj većini u Srbiji, kako god hoćete, pošto izbore nećete, a mi ne možemo da nemamo vlast, ne možemo da nemamo politiku, ne možemo da nemamo fiskalnu politiku, ne možemo da nemamo Narodnu banku, a i taj Dinkić je upadao sa automatima u Narodnu banku, ali to smo zaboravili, pa sada njegov pulen pere savest.
(Narodni poslanici opozicije dobacuju sa mesta.)
Zajedno sa vama sam bio. Uostalom, jesam li vam lepo rekao da smo mi sve vreme u vlasti od 1945. godine, ne znam što me to ponovo pitate.
Gospodo, morate nešto da naučite, ja pričam šta mislim. Znam da se ovo ne sviđa ni vama, ni onima napolju koji slušaju, možda ni pola Vlade, ni nekim kolegama iz opozicije, ali to je tako, ovo pitanje mora da se reši. Srbija mora da krene da radi. Evo sada ima i među vama profesora, čak više nego ovde kod mene - kako ćemo da završimo godinu, koliko ćemo prvih godina da upišemo na jesen, da li stvarno mislite da će ta demokratija…
Znaš li šta je rekao Če Gevara, pošto ti voliš to da glumiš, Če Gevara je rekao - sledeći rat u Evropi će biti između Rusije i fašizma, ali će se fašizam zvati demokratija. Ja kad vas slušam i šta vi hoćete u Srbiji meni se čini da mi nezadrživo srljamo u Evropu. Još samo da prepišemo sve što treba. Naš nacionalni interes nema nikakve veze.
Imam još samo četiri minuta.
Hoću da se zahvalim kolegama iz opozicije. Nadam se da su ono bile zadnje bombe, zadnji topovski udari, zadnji pokušaj da se anarhija i agresija preliju na ulice, jer ako ne možemo drugačije da dođemo na vlast ili drugačije da zadržimo vlast, kako god hoćete, ja se s tim nikad neću složiti, nikad i sa zloupotrebom dece se nikad složiti neću.
Ne čujem.
(Radomir Lazović: Tražiću repliku, pa ću sve da objasnim.)
Kada se ti javiš i ja ću, što glumiš, pusti ti, pa polako. Valjda ćeš i ti mene pomenuti, pa onda krenemo u raspravu, filozofsku raspravu.
Da se ja vratim na ozbiljne teme. Dakle, mi zaista moramo da se vratimo tome da ekonomski model koji smo imali, glavne motore podizanja GDP, a to su državne investicije i ove strane investicije koje neće doći u nestabilnu zemlju, da vratimo da bismo zaista došli na bar 3,5% rasta ove godine. Šta to znači? Ne sme da nam padne zaposlenost, ne smeju da padnu plate, ne smeju da padnu penzije. U svakom drugom slučaju… Izvinite, gospodine Macut i vi budući ministre finansija, da li je tačno, ako se nastave ove ekonomske tendencije da ćemo teško moći da pričamo o povećanju plata, penzija i svega ostalog i da se zadrži taj nivo investicija i da se završi Ekspo? Nećemo moći, ljudi. Nećemo moći. Mi sve ovo što pričamo, to je sve lepo, od demografije do svih ostalih stvari, hoćemo da uradimo, ali ne možemo ako nismo društvo koje radi. Ako smo društvo koje protestuje, možda ovo može da se nastavi, ali ne znam u čiju će biti korist.
Ako ja smem da vam preporučim nešto, ova sednica je bila jako lepa, biće i sledeća, bilo bi dobro da bude u ovom tonu. Možemo da osnujemo neke grupe, da raspravljamo na odborima, ali, ljudi prizovimo se pameti. Ovo ovako ne ide i zato ja mislim da treba prihvatiti ponudu mandatara kada postane premijer i da nađemo način kako ćemo da otvorimo društveni dijalog. Vlast nije ugrožena, ima većinu u istraživanjima, daj bože da imamo izbore, pa i da to dokažemo. Mi želimo da ponudimo Vladu, odnosno novu Vladu sa timom koji Macut formira, ne svi ministri, ali delom ministara, da otvorimo društveni dijalog. Ja sam video da je ispunjen četvrti zahtev studenata. Dali pare, a oni još gori, onda kaže – niste radili, nema para, katastrofa. Tih dvostrukih aršina je dosta.
Da zaključim, možda sam i puno pričaju, posle Lazovića ću opet, ljudi, mi moramo da se prizovemo pameti šta je stvarni interes Republike Srbije – da napravimo Vladu, otvorimo društveni dijalog, nastavimo dobru politiku, neke stvari, ako treba, spomenuo sam neke koje treba informisati, da tako uradimo. Socijalistička partija Srbije, u ovom sastavu ispred vas, podržaće formiranje nove Republičke Vlade. Hvala.