Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu čl. 145. i 163. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podneo sam amandman na Predlog zakona o budžetu, koji glasi: ''U članu 5, Razdeo 15, funkcija 412, ekonomska klasifikacija 472 ''naknade za socijalnu zaštitu iz budžeta'', tekst u koloni 5, ispod naziva ekonomske klasifikacije, menja se i glasi: ''Ovo budžetsko davanje namenjeno je za pomoć licima koja su u postupku restrukturiranja i privatizacije ostala bez posla''.
Obrazloženje i mišljenje Vlade glasi: ''Amandman se ne prihvata iz razloga što se predlaže promena namene sredstava, tako da bi se ova sredstva namenila kao pomoć licima koja su u postupku restrukturiranja i privatizacije ostala bez posla. Međutim, namena ovih sredstava ima za cilj preduzimanje mera i aktivnosti koje prethode prestanku radnog odnosa radnika u rešavanju radnog statusa viška zaposlenih, u smislu obezbeđivanja sredstava za ulaganje u novo zapošljavanje – samozapošljavanje, povećanje mogućnosti za novo zapošljavanje ili za prevazilaženje perioda traženja novog zaposlenja kroz aktivno traženje posla''.
Nije mi jasno koliko još radnika želite da ostavite bez posla da bi ova sredstva bila namenjena njima.
Svima je jasno da je ova privatizacija, u najvećem broju slučajeva, upropastila preduzeća koja su privatizovana i veliki broj radnika je ostao na ulici. U Sremskoj Mitrovici, odakle dolazim, vidljivo je to na svakom koraku, od industrijske zone, u kojoj je nekad radilo preko 10.000 ljudi, obezbeđivalo egzistenciju svojim porodicama, do Biroa, gde sada tih 10.000 ljudi boravi, u potrazi za novim zaposlenjem, a to je posledica vaše privatizacije i tranzicije. Neka mitrovačka moćna preduzeća su većim delom propala, a neka su na ivici propasti.
Ono što je zanimljivo, na šta hoću posebno da skrenem pažnju, jeste da je, u poslednje vreme, Udruženje akcionara iz Sremske Mitrovice na više adresa u Beogradu uputilo jedan dopis, tražeći odgovor na postavljena pitanja. To je upućeno i predsedniku Odbora za privatizaciju Nikoli Novakoviću, koji se potrudio i dao određeni odgovor.
Upućeno je pitanje Agenciji za privatizaciju, od koje smo dobili određeni odgovor, odnosno akcionari, ali je isto upućeno i potpredsedniku Vlade Božidaru Đeliću, gde Udruženje akcionara zahteva intervenciju, pomoć za pokretanje postupka preispitivanja privatizacije u ADSL "Mitros" iz Sremske Mitrovice. Privatizacija je izvršena 2005. godine i preduzeće od tada nastavlja da generiše gubitke Veliki broj radnika je ostao bez posla, nagomilane su neisplaćene zarade, da ne nabrajam ostalo.
Iako manjinski akcionari imaju skoro 27% kapitala u svom vlasništvu, menadžment preduzeća se prema njima odnosi s takvim nipodaštavanjem da raspolaže kapitalom kao da je sav njegov, tako da štetu trpe samo manjinski akcionari i država. Ljudi su se obraćali raznim agencijama za privatizaciju, preko Komisije za hartije od vrednosti, i na kraju su postavili određena pitanja.
Na kraju se postavlja logično pitanje – kakva je svrha privatizacije ako daje ovakve rezultate i za sobom ostavlja sirotinju, nezaposlenost, birokratiju, koja je neefikasna, mogućnost koja je samo formalna, na papiru, tako da ne možete reći da ih nemate, ali od njih nema koristi.
Kako je moguće da svima bude bolje ako je samo pojedinima dobro? Kako sami sebi da objasnimo da je demokratski to da je pojedincima zakon majka, a većini maćeha, a u toj većini, uglavnom, nailazite na manjinske akcionare?
Na kraju, najbolje će biti Beogradskoj berzi, trgovaće po višoj ili nižoj ceni, svoj profit će, kao monopolisti, izvući, iako su prva tri osnivača, banke, u stečaju.
Kome mi da se obratimo?
Malverzacijom i nezainteresovanošću države, većinski vlasnici će za male pare doći do 100% vlasništva, ili će isisavanjem kapitala pribaviti korist za sebe, a ono ništa će ostaviti nama.
Znate li koliko takvih primera ima? Da li u tome leži smisao akcionarstva i možete li da date odgovor na to pitanje?
Znači, gospodin Nikola Novaković je uputio pitanje Agenciji za privatizaciju i dobijena je informacija o kontroli izvršavanja ugovorenih obaveza u subjektu privatizacije, pa se kaže: "U toku postupka kontrole sprovođenja ugovorenih obaveza kupaca, u sedištu subjekta privatizacije izvršene su tri kontrole, a poslednja je izvršena 8.02.2007. godine".
Ono što je zanimljivo u ovom izveštaju jeste da je na dan prodaje u subjektu bilo 913 zaposlenih, a na dan kontrole – 183 zaposlena. Posebno je zanimljivo da su određeni radnici tužili firmu i da su određeni radnici dobili sudske odluke, izvršenja i novac, a da određeni radnici nisu uspeli da to dobiju, iako su potpuno isti slučajevi u pitanju. Hvala.